Sinovi povijesti
Fra Miljenko Stojić: O krvavom tragu komunizma svjedoÄit će križevi na Groblju mira
U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, u subotu će se na Bilama kod Mostara, na tamoÅ¡njem Groblju mira, okupiti tisuće onih koji žele odati poÄast žrtvama komunistiÄkog totalitarnog režima.
Tim povodom, fra Miljenko Stojić, dopredsjednik i povjerenik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij za Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkansku biskupiju, u razgovoru za VeÄernji list, najavljuje obilježavanje ovog znaÄajnog datuma te pojaÅ¡njava Å¡to je na projektu izgradnje Groblja mira uÄinjeno u posljednjih godinu dana.
-U subotu će se brojni okupiti na Groblju mira na Bilima kod Mostara. Što se u godinu dana napravilo?
Ovo je već 4. godina odkada razvijamo ovu namisao. Nas nekoliko krenulo je s postavljanjem kamena temeljca na planinskom ozemlju Bila, da bismo joÅ¡ proÅ¡le godine doživjeli da se u povodu 23. kolovoza, Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima nacizma, faÅ¡izma i komunizma, tu okupi nekoliko tisuća ljudi na sv. misi zaduÅ¡nici za pobijene. Ove godine smo dovrÅ¡ili crkvicu koju će blagosloviti mjesni biskup don Ratko Perić, izgradili kosturnicu, Äatrnju za budući pomoćni objekt, dijelove budućeg zida s ulaznim vratima, poboljÅ¡ali prostor za parkiranje… Uglavnom, projekt Groblja mira se polako zaokružuje. Sv. Misa u subotu poÄinje u 12. sati.
-Kada se može oÄekivati da će obitelji konaÄno ugledati križeve s imenima ljudi koji su bili žrtve?
Ako sve bude iÅ¡lo kako smo zamislili, a hoće uz Božju pomoć, moglo bi to biti za godinu-dvije. Da se to dogodi, trebamo najprije ograditi, barem na neki privremeni naÄin, Äitavo groblje, oznaÄiti njegov unutarnji raspored te dovrÅ¡iti njegovu podlogu. Nakon toga kreće postavljanje križeva s imenima žrtava. Obitelji će na jedan unificirani križ imati mogućnost ispisati podatke, koje ćemo joÅ¡ definirati, te njegovim postavljanjem u Groblje mira na simboliÄan naÄin pokopati toga svoga bližnjega. Naravno, nakon toga to će biti i mjesto gdje će moći dolaziti zapaliti mu svijeću i moliti se za njega.
-Jeste li zadovoljni potporom države za dovršetkom izgradnje ovoga projekta?
Ma ne, država u kojoj živimo uopće ne mari za ovakve pothvate. Davno smo to već iskusili kroz djelovanje općinskih povjerenstava za obilježavanje i ureÄ‘ivanje grobiÅ¡ta iz Drugog svjetskog rata i poraća. Umjesto pomoći stavljali su zaprjeke gdje god su mogli. Zbog svega toga joÅ¡ se nije dogodilo da je na mjesto iskapanja iziÅ¡ao neki istražni sudac, iako je po slovu zakona to morao i iako je sve uredno bilo prijavljeno. Naravno, hvala svjesnim pojedincima iz vlasti, na svim razinama, koji su pomagali koliko su mogli – i to iskljuÄivo humanitarno.
-Je li akcija s izgradnjom Groblja mira promijenila naÄin gledanja ljudi na vrijeme jugokomunizma?
Zacijelo se to dogodilo i dogaÄ‘a kod odreÄ‘enog dijela puÄanstva. Drugi dio je to odavno znao, samo nije imao priliku o tome govoriti. Ljudi postaju svjesni da je jedan totalitarizam samo zamijenjen drugim, na Å¡to ukazuju i rezolucije Vijeća Europe. PriÄe da je jugokomunizam imao neko ljudsko lice, samo su zamagljivanje oÄiju. Njegovi krvavi tragovi dokazuju da je itekako bio zloÄinaÄki. Ipak, nije to ono Å¡to je svrha Groblja mira. Groblje mira je okrenuto žrtvi, a ne poÄinitelju. Demokratski Zapad je davno dosegao razinu da se prema svim žrtvama jednako postupa. A kod nas su žrtve koje je napravio jugokomunizam kojekuda posijane, a postoje pojedinci i skupine koje bi zataÅ¡kale odgovornost poÄinitelja te žrtvama ponovo sudile. IzmeÄ‘u ostaloga u LjubuÅ¡kom su tako žrtve bile zakopane pod parkingom komunalnog poduzeća, u Kupresu su nad njima jugokomunistiÄke vlasti napravile zahod, na drugim mjestima iznad njih su podignute robne kuće, igraliÅ¡ta, obrazovne institucije, a da ne govorimo o raznim jamama, Å¡krapama… Dužnost nam je, dakle,općecivilizacijska i kršćanska, utvrditi istinu i dostojno ih zbrinuti.
-Neki su ovaj potez nazvali žalom za ustaškim poretkom i ustašovanjem, a ne odavanjem pijeteta žrtvama. Kako na to gledate?
To uvijek doživljavam kao zlonamjerno politiÄarenje, insistiranje na oÄuvanju tzv. komitetske istine i pokuÅ¡aj prikrivanja Äinjenica. ÄŒine to pristalice, u Münchenu osuÄ‘enog zloÄinaÄkog jugokomunistiÄkog sustava ili oni koji su zavedeni njihovim sirenskim zovom. Ne mare za Äinjenice i jasna objaÅ¡njenja. Za takve je oÄito ustaÅ¡a i onaj ameriÄki zrakoplovac kojega smo iskopali u Studencima i predali ameriÄkim vlastima. Da ga oni nisu htjeli, naravno da bismo ga mi dostojno pokopali. Ali oni su se dostojanstveno za njega pobrinuli. Posebnim zrakoplovom prebacili su ga u SAD i predali obitelji. A i Nijemci se brinu za svoje žrtve. Nadam se da će spomenuti politikanti, koji se u svojim istupima neprestano pozivaju na Äovjeka i općeprihvaćene civilizacijske vrijednosti, neÅ¡to od toga razumjeti i praktiÄno usvojiti.
-Posebno bolna u hrvatskoj povijesti je mraÄna epizoda s ubojstvom franjevaca u Å irokom Brijegu. Dokle je u svome radu doÅ¡la vicepostulatura postupka njihova muÄeniÅ¡tva i Å¡to u konÄanici oÄekujete?
Jednom rijeÄju, uporno tragamo za istinom. Na taj smo naÄin doÅ¡li i do dokumenta da je Josip Broz Tito izravno zapovjedio pokolj franjevaca u BiH, a Fitzroy Maclean o tom je planu izvijestio svoju Vladu. Sve će nam to pomoći da dokažemo da je naÅ¡ih 66 franjevaca ubijeno iz mržnje prema vjeri. Nadam se da ćemo za godinu-dvije dovrÅ¡iti slaganje dokumenata za podnoÅ¡enjem mjesnom biskupu don Ratku Periću da Äitav ovaj postupak službeno zapoÄne na biskupijskoj razini. Naravno, nisu ubijani samo franjevci u Crkvi u Hrvata, nego i mnogi drugi. Neki postupci su već zapoÄeli, a neki će uskoro zapoÄeti. U tom kontekstu spomenimo Komisiju HBK i BK BiH za hrvatski martirologij koja popisuje sve katoliÄke žrtve i meÄ‘u njima traži kandidate za muÄeniÅ¡tvo. Države s obje strane granice Å¡iri popis, u koji bi bile ukljuÄene i ove žrtve joÅ¡ nisu napravile., A trebale su, jer bi to zaustavilo razne manipulacije.
-ZaÅ¡to su Hrvatska i BiH izbjegle lustraciju kada podatci o broju žrtava rata i poraća govore o velikim razmjerima zloÄina koji su pokriveni velom tajne?
Za razliku od ostalih komunistiÄkih država, bivÅ¡a Jugoslavija se raspala u krvi. U takvim okolnostima lustracija nije bila moguća. Nakon rata, kao Å¡to Äinjenice pokazuju, dogodila nam se lustracija u obrnutom smjeru, tako da u svim državama nastalim raspadom Jugoslavije nažalost joÅ¡ uvijek vladaju elite iz tog propalog jugoslavenskog sustava. Zbog toga se BiH u potpunosti, a Hrvatska u neÅ¡to manjoj mjeri, na meÄ‘unarodnom planu ne tretiraju kao pravne države, nego kao države problemi. Iznimno mnogo je dokaza za takvo Å¡to, ukoliko se netko tim želi ozbiljnije baviti.
-Hrvatima je nakon Drugog svjetskog rata stavljena stigma zloÄina i zloÄinaca, gotovo da se sliÄno dogaÄ‘a i danas. Primjerice u Haagu su samo Hrvati dijelili BiH, provodili zajedniÄki zloÄinaÄki pothvat?!
To je potpuno isti rukopis i isti akteri. Jedan od kamena temeljaca tog scenarija je svakako i nepotrebni rat izmeÄ‘u Hrvata i BoÅ¡njaka. Pokrenuli su ga oni koji nisu željeli prihvatiti tadaÅ¡nja mirovna rjeÅ¡enja meÄ‘unarodne zajednice. Tko su oni bit će oÄitije ako znamo da je »bezbednjak« u jednom od korpusa Armije BiH te 1993. bio osoba koja je osamdesetih pokuÅ¡ala »disciplinirati« priÄu o ukazanju Gospe u MeÄ‘ugorju. Danas se putem tih konstrukcija Hrvate u BiH, koji su državljani EU-a, pokuÅ¡ava dodatno kompromitirati i držati podalje od te iste EU. Istodobno nas se pokuÅ¡ava vezivati za odreÄ‘ene euro-azijske geopolitiÄke saveze i vraćati nas u neke politiÄke okvire za koje smo vjerovali da smo iz njih izaÅ¡li 1992. Zbog toga nam je se uz Božju pomoć boriti da puna istina izaÄ‘e na vidjelo i pravda konaÄno pobijedi, istaknuo je fra Miljenko Stojić u razgovoru za VeÄernji list.
M.J.