Pobuna naroda i “populista” u Europskoj uniji upravo proizlazi iz toga, nemaju osjećaj da sudjeluju u kreiranju vlastite sudbine koju je uzurpirao Levijatan, Europska unija kao krinka za Četvrti Reich.

Strah je dobar sluga, ali je loš gospodar. Uvjet mogućnosti opstanka ovakve Europske unije je strah kao gospodar. Ako kažete da ovakva Europska unija, centralizirana internacionalna tvorevina s velikim demokratskim deficitom, čije države članice imaju manje suverenosti i ovlasti od kanadskih pokrajina, nema smisla, slijedi plašenje.

Plašenje ratom i kaosom, jer zahvaljujući Europskoj uniji živimo najduže razdoblje mira u Europi. To je čista laž. Mir u Europi sve ovo razdoblje imamo zahvaliti NATO-u i članku 5 njegova Ugovora koji kaže: ako je jedna država članica napadnuta, napadnute su sve. Američke rakete na tlu Europe bile su jamac mira, a ne Europska unija. Baš je Hruščov strepio od Italije, čija je knjiga Vojni uspjesi Italije najtanja knjiga na svijetu, ili od Njemačke, koja je američki protektorat, i njezina “nuklearnog arsenala”, ili od snažne Austrije, ili… Bez uključivanja Sjedinjenih Američkih Država ne bi završio ni Prvi ni Drugi svjetski rat pobjedom saveznika, bez SAD-a ne bi završili ni ratovi u bivšoj Jugoslaviji koji su europski promatrači što smo ih zvali “sladoledari” promatrali i gledali tko će što ušićariti za svoju državu, a ne kako zaustaviti Miloševića. Zato plašiti nas ratom u Europi ako bi se ovakva EU raspala je zapravo izgovor za još više centralizacije moći u rukama opskurne birokracije u Bruxellesu na štetu država članica. Više Europe, manje suverenih država, slogan je EUrona. Barroso, Junckerov prethodnik, rekao je u ime svih njih da je Europska unija zapravo “neimperijalni imperij”. Ja bih taj imperij umjesto Europska unija nazvao točnije, konkretnije: Četvrti Reich.

Ivica Šola: Ovakva EU je samo krinka za Četvrti Reich

Ako je mir, pa onda i blagostanje, glavni motiv očuvanja ovakve Europske unije kao i legitimacija za daljnju centralizaciju, to je stoga što ovakva EU počiva na krivoj pretpostavci utemeljenoj u Hobbesovoj teoriji. Mnogi mogući raspad ovakve EU tumače kao povratak na divlje, predcivilizacijsko stanje hobsovskog “rata svih protiv sviju”, misleći na 17. stoljeće, kad su Europa i njezine “države” gorjele uslijed vjerskih ratova. Hobbes u djelu “Levijatan” nasuprot “prirodnom stanju” u kojem je čovjek čovjeku vuk, što je bila i inspiracija rađajuće Europske zajednice za ugljen i čelik, kao završetak divljaštva nudi teoriju društvenog ugovora kao put ka civilizaciji i miru. Hobbesova ideja je sljedeća: putem Ugovora divljaci, vuci, zaraćene strane, dogovorno prenose vlastitu moć na superiornu instancu, na Levijatana, kojem daju monopol, zakonski i fizički, te druge moći, tako da Levijatan postane garant društvenog mira i blagostanja.

Levijatan je biblijsko vodeno čudovište, Netko (pisan velikim “N”) koji će određivati pravila kako bi se iz prirodnog stanja divljaštva prešlo na civilno i civilizirajuće. U vrijeme Hobbesa taj Levijatan, taj vodeni monstrum, bio je apsolutni monarh, potom se isto čudovište zvano Levijatan transformiralo u pojam “republike” jakobinskoga tipa. Danas je Levijatan, garant mira i blagostanja, čudovište zvano Europska unija koja svoju genezu upravo ima u nadnacionalnim Ugovorima, s Lisabonskim kao posljednjim u nizu, gdje divljaci, države članice, svoje moći prenose onome što simbolizira Bruxelles, u zakonskom i financijskom smislu ograničavaju vlastitu suverenost i daju je EU Levijatanu, koji se proglašava jamcem mira i blagostanja. Ti Ugovori, iza leđa europskih naroda uzdignuti na razinu Ustava, i kada su na referendumu odbačeni, poput Lisabonskog ugovora odbačenog od Francuza i Nizozemaca, zaživjeli su kao da Francuz i Nizozemac nisu rekli “NE” sve robusnijem čudovištu, EU Levijatanu. U EU imperiju glas naroda je ili “populizam” ili nešto što nema nikakve političke težine. Levijatan misli i odlučuje za vas.

Gle vraga, iako na odlasku, u svom oproštajnom govoru pred CDU-ovom Zakladom “Konrad Adenauer”, Angela Merkel, ključna osoba EU Levijatana, naglasila je kako nacionalne države nemaju smisla, kako Europska unija nema alternative te, zagovarajući “doktrinu ograničenog suvereniteta”, jasno poručila svojoj nasljednici, klonu na čelu CDU-a, Annegret Kramp (nomen est omen) Karrenbauer: Čuvaj mi Europsku uniju kao zjenicu oka! Ovu izreku koja se, istinito ili ne, nebitno, pripisuje Titu na samrti (Čuvajte mi Jugoslaviju kao zjenicu oka) namjerno rabim jer, opet, ne lezi vraže, “teorija ograničenog suvereniteta” bila je ideja vodilja na koju se često pozivao Leonid Brežnjev kada je u pitanju bio SSSR, koji se unatoč toj teoriji raspao, pa Mutti, curica iz DDR-a, kao da škilji ispod Brežnjevljevih obrva i “proročki” najavljuje i propast svog Levijatana, propast EU, koju je “u amanet” ostavila svojoj nasljednici Kramp kao glavno političko bojno polje Njemačke, ovaj put napisano u knjizi sa slovom “r” viška u nazivu – “Mein Kramp”.

Zašto Mutti na odlasku ima potrebu tako snažno govoriti protiv suverenih država nacija, otkuda joj potreba za Brežnjevom, a ne, recimo, kancelarom Adenauerom koji je namjesto sovjetske “teorije ograničenog suvereniteta” vidio Europu utemeljenu na katoličkom principu supsidijarnosti, što je postao ključni princip svih demokratskih država na svijetu kada je demokratski i gospodarski ustroj u pitanju? Sasvim jednostavno, Njemačka Europsku uniju vidi kao Četvrti Reich u kojem je Hitlerov tenk zamijenjen oslabljenom dojčmarkom zvanom euro, Reich u kojem Njemačka mora imati središnje mjesto, mjesto hegemona. Naime, ono što je za Erdogana Davutoglu i njegova teorija obnove turskog imperija u kontekstu doktrine neoosmanizma te povratka Turske na Balkan, to je profesor Herfried Münkler, povjesničar i geostrateg, za Merkelicu i njemačku političku kremu. To što misli Münkler ne misli samo CDU/CSU nego i SPD, i FPD i zeleni, pa industrijski sindikati, jedino, ne, o ludog li svijeta, “ekstremno desni” AfD. Münkler smatra da Njemačka mora upravljati Europskom unijom kao i svim procesima u njoj. Tu tezu razvijao je u brojnim svojim radovima, oslanjajući se na neku vrstu njemačkog mesijanizma i implicitne superiornosti njemačkog naroda nad drugima koji nisu sposobni upravljati EU Levijatanom. U svojim knjigama njemačku definira kao “die Macht der Mitte”, iliti središnju moć, sa svim ambivalentnim nijansama koje pojam “središnji” ili “sredina” nosi u sebi. On priznaje, suprotno stereotipima o zemljama Višegradske skupine kao parazitima koji su uzeli najviše od EU, da je najveći profit od Europske unije zapravo imala Njemačka, na razne načine, ne samo ekonomske.

Ideja Njemačke kao središnje europske nacije i hegemona nije nešto novo, ona seže još u srednji vijek, a sjeme ima u tzv. Raichsideologie, kasnije ratoborno primijenjena u vrijeme Wilhelma II., da bi pod Hitlerom poprimila patološke razmjere. Dakle, to je koncept koji živi na razne načine stoljećima, a uloga Njemačke kao hegemona u Europskoj uniji nije nešto što se krije. Naime, ako nešto napiše Frankfurter Allgemeine Zeitung, to se mirne duše može smatrati prešutnim stavom Berlina. Tako je isti list u jeku Angeline politike dobrodošlice i masovne invazije migranata na Europu objavio 21. kolovoza 2015. Münklerov članak o njemačkoj ulozi u EU s jasnim naslovom: Wir sind der Hegemon (Mi smo hegemon). On tu vidi da se javljaju “populističke snage” koje žele rušiti Europu po mjeri Njemačke te jasno kaže da takva Europa po mjeri Njemačke može opstati samo ako glavnu ulogu ima – Njemačka. Citiram: “Bilo je potrebno više poticaja izvana prije no što se, barem u političkoj klasi, nametne ideja kako Njemačka mora preuzeti svjesno tu ulogu… da kažem na dramatičan način, ako Njemačka ne uspije u misiji središnje moći (hegemona), propast će i Europa.” Potom poziva cijelo društvo da stane iza toga hegemonističkog njemačkog projekta, a posebno lupa packe njemačkim intelektualcima koji su ostali zarobljeni u Njemačkoj iz vremena Bonna kao glavnoga grada i ne shvaćaju “povijesni trenutak”. Car je gol, to treba kriknuti, ne brani Njemačka Europsku uniju, nego područje svoje hegemonije, Njemačka želi sačuvati Četvrti Reich koji samo još idioti nazivaju Europskom unijom, Levijatanom koji je od morske nemani postao ptica, njemački crni orao koji svoje kandže razastire nad narode Europe.

Kao odgovoran i građanin pokorni, želim u ovoj godini smrt tog EU Levijatana, zapravo Velike Njemačke, Četvrtog Reicha koji svoje namjere i ne taji. Ta Njemačka na čelu s Angelom Merkel grobar je Europe (suverenih) naroda, Merkel koja je imigrantskom politikom sigurnosno uzdrmala Europsku uniju, njezinu sigurnost, blagostanje i socijalnu državu, Merkel koja je stvorila stanje rata, ali ovaj put iznutra, serijama terorističkih čina, no go zona, pa onda za sve optužila rastući “populizam”, ne videći da je problem ona i (velika) Njemačka, da žuti prsluci i tzv. populizam jesu krici europskih naroda da se ovlasti Levijatana smanje.

I na zadnjem sastanku europskih Pučana svi njihovi vodeći think thankovi žele propast ovakve Europske unije jer vide da je Levijatan progutao države nacije, a njihove manevre na gospodarskom, monetarnom i političkom području sveo na beznačajnosti. Nadnacionalni ugovori bujaju, od Istanbulske do Marakeša, kao da su države članice nakupine kretena i neznalica koje bez tih nadnacionalnih ugovora ne znaju zaštiti žene, regulirati migracije, donositi ekonomske politike sami, što ih je, od Italije do Francuske, učinilo globalnim divovima, sve dok nisu došli pod omču nadnacionalnih Ugovora i regulativa kada je počelo naglo siromašenje, deindustrijalizacija i nestanak srednjeg sloja, nestanak bijele Francuske koja buja u liku žutih prsluka, nestanak duhovne supstance Europe, judeokršćanstva i zdravog razuma, koji su ustuknuli pred kulturnim i moralnim relativizmom, kojih je propali multikulturalizam tek logičan potomak.

Propast Četvrtog Reicha, za što sam jutros platio misu, stoga nije propast Europske unije, nego njezino definiranje na principu supsidijarnosti, što zagovaraju i sami Pučani, svjesni da na izborima padaju, i da će sljedeći europski izbori stubokom promijeniti sliku Europske unije u političkom smislu. Think thankovi Pučana zato se obraćaju socijalnom nauku Katoličke crkve i citiraju encikliku Pija XI. Quadragesimo anno (broj 80) pisanu davne 1931. godine koja kao da je pisana danas za probleme EU. Naime, papa Pio ne negira važnost velikih i nadnacionalnih udruženja (evo globalizacije) jer zbog brzih “promjena i okolnosti mnoge stvari ne mogu se ostvariti bez velikih asocijacija”. Dakle, već tada papa je svjestan da nadnacionalne asocijacije nisu zlo. Ali, nastavlja papa, “sukladno starom principu socijalne filozofije”, misli na supsidijarnost, “budući da je nedopušteno uzeti pojedincima ono što oni mogu učiniti vlastitim snagama… i povjeriti to zajednici, tako je nepravedno prepustiti višoj instanci ono što se može učiniti na nižoj… što bi odvelo do izvrtanja ispravnog poretka u društvu”. Oslanjajući se na katolički princip supsidijarnosti, demokršćanski think thankovi pozvali su Pučane na skupu u Finskoj da se u EU jasnije odrede granice upliva nadnacionalnih institucija (Bruxellesa) u nacionalne. Dakle, u ovom slučaju suprotno doktrini Angele Brežnjev i teoriji ograničenog suvereniteta država nacija, supsidijarnost je “teorija ograničenog suvereniteta” nadnacionalnih tvorevina!!! Upravo je to naglasio Ivan Pavao II. 22. kolovoza 1980. obraćajući se jednoj, kao i EU, nadnacionalnoj instituciji, Ujedinjenim narodima: “Primjenjujući princip supsidijarnosti… brojne grupe i narodi mogu bolje riješiti svoje probleme na lokalnoj razini”, dodajući ključnu rečenicu zbog koje se europski narodi bune protiv EU Levijatana, govoreći kako supsidijarnost narodima “daje izravan osjećaj da sudjeluju u određivanju vlastite sudbine”. Pobuna naroda i “populista” u Europskoj uniji upravo proizlazi iz toga, nemaju osjećaj da sudjeluju u kreiranju vlastite sudbine koju je uzurpirao Levijatan, Europska unija kao krinka za Četvrti Reich.

No, polako, pao je Treći koji je pokoravao narode oružjem, past će i Četvrti Reich i Njemačka kao hegemon, hegemon koji ih pokorava nadnacionalnim, netransparentnim zakonima i odlukama te umjetnom valutom zvanom euro.

Europa budućnosti: ime joj je supsidijarnost, zajednica suverenih država na temelju ograničenja suvereniteta nadnacionalnih tvorevina, naopaki Brežnjev, naopaka Angela…

Ivica Šola / Globus