Scena
Enisa Milinovic “Sjecanje”
Sjecanje
Sjecanje mi snagu daje,
da isplivam iz dubina davnih.
Sibao me zivot
u mladosti ranoj.
Ali tvoje rijeci
jos u meni bude nadu
da cu cila prigriliti
oblak bijeli.
Korak po korak,
krcim staze trnovite.
Sjecam se tvoga lika,
rijeci mudrih..
Nedostizan bi za mene.
Zagonetka nerjesiva.
Od susreta ljetnjeg
vjecnost prodje..
U oku mi suza blista.
Cijela mudrost nase price
i rijesi se zagonetka.
Na sledeci sapat srca,
posle dugih jeseni i zima
bljesnju munja bremena zivota,
Posrnuh,posustadoh..
Nisam vise cijela mudra,
opi me radost ljeta..
Enisa Milinovic
