Scena

Enisa Milinovič “MOJA MATI”

Draga moja Mati,

hvali ti sa skromnim

stihovima ovim:

Što si me naučila

kada treba da praštam.

Što si me naučila

da tišinu osluškujem

i da iz nje izvučem

najbolje pouke dana.

Što si me naučila

da ćutanjem govorim.

Što si me naučila

i da vrisnem kao grmljevina

glasno i jasno kada treba.

Što si me naučila

da razvijam jufke

da zamijesim tijesto

i za pšenični hljeb

i za hurmašice slasne.

Što si me naučila

da gledam u ruže

i da ih opojno mirišem.

Što si me naučila

svojim toplim suzama

kako da budem podrška

i kad mi najdraži odlaze.

Bila si.

I uvijek ćeš to biti

moj najjači vjetar

što me tuče u leđa

Kojom god stazom

ja da krenem

ja te u stopu pratim.

Tvoja kćerka Enisa

Enisa Milinovic E DA MI JE BABO ŽIV DA MU NEŠTO LIJEPO REČEM

Sinoć sam te sanjam ispod grožđa

Na klupi kraj bijele ruže.

One što si mi zasadio

I htejdoh da ti kažem

Sve lijepo ,da ne brineš..

Gledam te ,hodaš po avliji.

A nema te moj babo.

A šljive ispupale

I viišnje,i jabanuke,i maline i kruške..

Sve u baharu ,babo moj…

Zgrčilo mi se u grlu..

Rekla bih ti sve al glas me izda..

Samo jecaj i krik,babo moj..

Kao kos leti crnina

Zagnojena moja glasovna vrlina..

Ramazan a tebe nema ni ove godine,

Niti hurmašica,ni tufahija..

Samo mezar koji obiđo

I zasadi istu onu bijelu ružu

Da je mirižem kad ti dođem

Babo moj…

Između 22.04.2018 i zemlje

Malaksa kćerinskim osjećanjem

Rscvjetanim usredištu tišine

I vrisnu iz sveg glasa

Bez pomisli u pozadini

S galsom bolne tuge

U taktu zemlje

Na mjestu gdje zasadih ružu.

Uspomene prelaze s ruke na ruku

do vrhova prstiju

jagodice kao krv od bola

suosjećajući se s bolom i tugom.

Tačno 22.04.2018 u devet..

Enisa Milinovic 22.042018 Krik zimsklog svitanja

U polutami sobe

Ostavila sam krik

Onaj samo naš

Kojim smo započeli dan

Isprepleteni ,znojavi, mirisom snijega stopili

Jutarnji bezdan

I znaš

Taj san nismo sanjali

Bludni ga osnivali

Dok su drugi nam zamke smišljali

Mi vragolasti jutro dočekivali

Enisa Milinovic08.01.2019Najvise volim

nase nocne sate,

koje ukrademo

od uzurbanog dana

i kad sam samo tvoja

i ti samo si moj,

kada smo cijeli

u plahtama bijelim.

Ti,nasi su samo sati,

odmaknuti bilo kojoj temi.

Bez sumnji ikakvih.

Okacili na klin i dilemu

da li smo se trebali

bas sada sresti

na ovoj pustoj zivotnoj stazi.

I ovako se zaplesti,

u igri ljubavnoj garati.

I najvise volim

kada vise ne znam

kojim putem da idem

dok sa tvojim kocijama lebdim

i u ovoj izmaglici dana nestajem.

I kad kompasi polude

dok se nase usne poje

i tijela znojna mrse.

Kada ne znam

gdje mi je kraj

a ni tvoj pocetak.

I kad uvijek trazimo

neki razlog za ljubavni produzetak.

Kad se kao nit nadostavljamo

ne skrnaveci tu bit

da nasa ljubav nije samo

mit.

Enisa Milinovic 17.01.2019

Želimo li uljepšati život sebi i drugima,moramo biti brzi.Život je kratak i samo je jedan.Uvijek imamo na umu da nam je samo jedanput dato da budemo sretni i da uneseno radost u živote drugih ljudi.

Jedini način kojim čovjeka možemo privoljeti na aktivnost,akciju je da mu damo što želi.Drugog načina nema.Možete dakako i prisilom privoljeti,samo što ti surovi postupci imaju sasvim neželjene posljedice.

Ne mnogo,ali ono malo za čim istinski teži i pokušava dobiti svim silama,nepristaje ću na odricanje.Svaki ” zdrav i odrastao” čovjek želi

Zdravlje i dug život

Dovoljno hrane

Dovoljno sna

Novac i što se s njim može kupiti osnovno

Sretan spolni život

Dobrobit svojoj djeci

I osjećaj da nešto znači.

Enisa Milinovic.