Duvanjski pojmovnik: Ivan i Ante

Svaka duvanjska kuća ima ili Ivana ili Antu, a ona malo bolja ima obojicu.

Odazivaju se na razne varijacije svog imena. Može Ivica, Iko, Ivo, Ino, Ikić, Inja, Ivanče, Inija, Ivić, Iha, Ivota, Ivanica, Ivše, Ivać, Ikać, Ikilo… ili Anta (s brzim izgovorom), Antiša, Antan, Antun, Antek, Antica, Anja, Tuna, Tune, Toni, Tonćo… Još ako im se pridodaju Stipe, Bože, Jozo, Mate, Pere ili Frano, pa di ćeš lipših imena.

Postoje i ženske varijacije imena Ivan i Ante: Iva, Ivanka, Ivana, Ivka, Ivica, Ivona… ili Anica, Antonija, Antonela, Ana, Anja, Antea, Antica…

Ivan i Ante naša su opjevana imena, a najbolje im pristaju pjesme iz Drugog svjetskog i Domovinskog rata. U međuratnom, socijalističkom razdoblju ime Ante bilo je simbol pobune i nemirenja sa zabranom govora (ako vas to asocira na sadašnje stanje, riječ je o pukoj koincidenciji). Tako je, kad se na jugoslavenskoj političkoj sceni pojavio Ante Marković, na splitskim ulicama osvanuo grafit:

Živio Ante – prezime mu znate

Pretpostavljamo da su ova imena raširena u duvanjskom kraju jer je riječ o biblijskim, papinskim i svetačkim imenima (sv. Ivan Evanđelist, sv. Ivan Krstitelj, mnogi pape nosili su ime Ivan, sv. Ante Padovanski…). U duvanjskom puku posebno je omiljen sv. Ante i kako je lucidno primijetio najpoznatiji duvanjski novinar, kolumnist i humorist (nažalost, pokojni), to je jedini svetac s kojim se možeš pogađati. Pogađanje bi išlo otprilike ovako:

– Sveti Ante, pomozi mi da nađem kravu… Ako nađem, da ću ti janje. Ako ne nađem – niko nikom.

Sv. Antu se, bar u šali, molilo i za druge, malo teže stvari gdje se sveci baš i ne vole upletati. Tako se nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Zagorom i Hercegovinom mogla čuti ganga:

Sveti Ante ako si u stanju         

uzmi Stipu, a vrati nam Franju