Dugine boje na Bijeloj kući

Homoseksualizam nije više, ili nije već odavno, pitanje ravnopravnosti i slobode ljudi koji, eto, imaju pomalo nastrane seksualne sklonosti, već je on danas ideološki mač u funkciji tzv. novoga svjetskog poretka. Da nije tako ne bi jedna odluka američkog Ustavnog suda, kojom je omjerom pet prema četiri dopušten brak ljudi istoga spola u cijelom SAD-u, bila proslavljena u središtu svjetske politike.

Novi svjetski poredak nije ništa novo. On je samo prastara tendencija prema stvaranju svjetskog imperija, samo na nov način, novim tehnikama i tehnologijama, na širim prostorima. Ključni je pojam moć, koja ima svoje tri dimenzije. Prva i najvažnija je ekonomska, koja se ostvaruje putem slobodnog tržišta, koje u sebe neizostavno uključuje sofisticiranu pljačku dobara manje razvijenih država, naroda i kontinenata. Sve što je u službi profita dopušteno je i poželjno, profit je ono novo božanstvo oko kojega se sve okreće, i to je ta druga, moralna dimenzija. Dakako, sve to ne bi bilo moguće bez treće poluge, a ta je politička moć i stvaranje jednog jedinstvenog političkog središta ili svjetske nadvlade.

Glavni ideološki ili doktrinarni pojmovi novoga svjetskog poretka su globalizam i (neo)liberalizam. Globalizacija nosi zamku opće prihvatljivosti, kao internacionalizam, kozmopolitizam. Pozitivan je utoliko što označava povezivanje svijeta, lakšu i bržu komunikaciju, dodire kultura i razmjenu vrijednosti. Ali on nije isto što i univerzalizam. Jer, univerzalne su one vrijednosti koje pripadaju svim ljudima, kao voda ili zrak, i ono što je svojstveno svim ljudima, kao doživljaj dobra, ljepote, mira, poštenja i slično. Globalno i liberalno, međutim, znače jedan određeni, parcijalni, egoistični sustav vrijednosti kojeg se nastoji nametnuti cijelom svijetu. Liberalizam je u tom kontekstu bliži fundamentalizmu, nego ideji slobode kao takve. To je sasvim određeni, zatvoreni model demokracije, ljudskih prava i morala. Konkretno, univerzalno bi načelo bilo da voda za piće pripada svim ljudima pod jednakim uvjetima, a globalno-liberalno je načelo da je i voda samo gospodarski resurs, koji se može kupiti i prodavati i na kojemu se može zarađivati.

Da bi nova moralna shvaćanja umarširala moraju se srušiti svi stari sustavi ćudoređa, to je proces poznat pod nazivom moralnog relativizma ili radikalnog individualizma. Lijepo je ono što je bogato, dobro je ono što je korisno, moralno je sve ono što čini ugodu i što stvara užitak, oslobađa obveze i troška, otvara mogućnosti zarade. Neograničene seksualne slobode, pobačaji, eutanazija, sve je to normalno, napredno i poželjno Ljudska prava i slobode, od kojih je izgrađena čitava jedna ideologija, obično su definirani negativno, kao prava i slobode od nekoga ili nečega, ne za nekoga ili nešto. Čovjek je ono što od sebe čini, egzistencijalistički bi rekao Jean Paul Sartre, nema viših i transcendentalnih vrijednosti, Bog je mrtav. Slika tog novoga svijeta kristalno se jasno vidi svakog ljeta na Zrću ili na Poljudu, gdje se okuplja i susreće mladost cijeloga svijeta. Ali, kakav je to susret? To je slika razuzdane gomile usamljenika kojima spretno manipulira disc-jockey, slika ljudi svedenih na razinu animalnosti. Ali to je dobro, jer uvećava prihod od turizma. Svaka kritička misao o tim novom poretku nailazi na dobro skovane i smišljene ideološke diskvalifikacije, od homofobije ili ksenofobije do fašizma, kojima se unaprijed isključuje ono drukčije mišljenje.

Sve ustanove staroga poretka valja postupno razgrađivati i na koncu srušiti. Na udaru su obitelj, Crkva i nacija. Obitelj je mjesto gdje čovjek stječe osjećaj ljubavi, samopouzdanja, dostojanstva i važnosti. Ali sve su te kategorije smetnja izgradnji novog čovjeka potrošača, radnika na traci i ratnika za bilo kakve interese i potrebe. Staljin je fizički razdvajao obitelj, oca u Gruziju, majku u Kazahstan, sina u Estoniju. Danas se to radi rafiniranim metodama, stvaranjem djece bez roditelja, neprirodnim brakovima, promidžbom kako obitelj onemogućuje karijere i kako je ona najveće carstvo nasilja. Crkveno učenje propovijeda suzdržanost, poštivanje, solidarnost, odricanje i u svim svojim bitnim elementima je čista suprotnost novom moralu i novom poretku. Otuda usklađena kampanja na svim meridijanima da se Crkva, specijalno kršćanska i specijalno katolička diskreditira prvenstveno na moralnom planu, gotovo kao zajednica pedofila i rastrošnosti. Nacionalne su pak države i granice smetnja širenju robe i utjecaja, nacionalni suvereniteti se smatraju preživjelom kategorijom.

Homoseksualizam nije više, ili nije već odavno, pitanje ravnopravnosti i slobode ljudi koji, eto, imaju pomalo nastrane seksualne sklonosti, već je on danas ideološki mač u funkciji tzv. novoga svjetskog poretka. Da nije tako ne bi jedna odluka američkog Ustavnog suda, kojom je omjerom pet prema četiri dopušten brak ljudi istoga spola u cijelom SAD-u, bila proslavljena u središtu svjetske politike. Možemo samo pretpostavljati kakvo je sve silno lobiranje bilo poduzeto da bi se iscijedila jedna ovako tijesna odluka. Bijela kuća prekrivena je u znak trijumfa duginim bojama. Mediji su, i naši naravno, pisali o velikom civilizacijskom iskoraku. Spolni odgoj djece koji se u nas nastojao tako grčevito nametnuti, ili angažman vodećih političara da ne prođe na referendumu definicija braka kakva je prošla govore samo o odrazima svjetskog procesa na jednoj mikro razini. Na posljednjoj zagrebačkoj gay-paradi nije više bilo spomena o toleranciji spram homoseksualaca i njihovim pravima, dominirale su parole protiv nacionalizma, šovinizma i fašizma, što jasno pokazuje kako ovaj pokret ima svoju političku funkciju, bez obzira što možda njegove pristaše toga nisu svjesni.

„Novi poredak“ ima svoje lože i svoje grupe za utjecaj i okuplja najmoćnije, brižljivo izabrane ljude svijeta. Obično ih zovemo masonima, ma što pod tim mislili. Uostalom, to više i nisu tajna udruženja, oni sve više djeluju otvoreno, predstavljajući se u ruhu dobrotvora i humanista. U nas je i zaboravljeni George Soros, primjerice, redovito predstavljan kao filantrop, i to bez navodnika. Oni vladaju medijima, nacionalnim vladama, nevladinim udrugama, međunarodnim organizacijama, financijskim korporacijama. Političar koji ne prihvaća sve te nove europske ili svjetske „vrijednosti“, u kojima nema mjesta za kršćanstvo, na kojemu je izgrađena Europa, nema što tražiti u političkoj karijeri.

Jedini pravi otpor novom ekonomsko-političko-moralnom poretku pruža muslimanski svijet, ali na žalost za sada u bolesnoj i anticivilizacijskoj interpretaciji radikalnih islamista, koji su i sami nus-proizvod tog poretka i ljudi koji su sebi umislili kako, bez posljedica, mogu mijenjati vlade kad požele, kako mogu drugima propisivati pravila i gospodariti tuđim zemljama i narodima. Sjeme zla sada im se vraća u vlastito dvorište. Netko će na sve ovo kazati, ah još jedna „teorija urote“, naivno misleći kako je sve u svijetu javno, transparentno i demokratski, kao da se najvažnije odluke ne donose iza kulisa, u četiri oka. O trgovinskom sporazumu Amerike i EU-a, koji bi mogao bitno utjecati na živote milijuna, ništa ne znaju čak ni zastupnici u Europskom parlamentu, dok su pregovori proglašeni strogo povjerljivima Josip Jović