Homoseksualizam nije viÅ¡e, ili nije već odavno, pitanje ravnopravnosti i slobode ljudi koji, eto, imaju pomalo nastrane seksualne sklonosti, već je on danas ideoloÅ¡ki maÄ u funkciji tzv. novoga svjetskog poretka. Da nije tako ne bi jedna odluka ameriÄkog Ustavnog suda, kojom je omjerom pet prema Äetiri dopuÅ¡ten brak ljudi istoga spola u cijelom SAD-u, bila proslavljena u srediÅ¡tu svjetske politike.
Novi svjetski poredak nije niÅ¡ta novo. On je samo prastara tendencija prema stvaranju svjetskog imperija, samo na nov naÄin, novim tehnikama i tehnologijama, na Å¡irim prostorima. KljuÄni je pojam moć, koja ima svoje tri dimenzije. Prva i najvažnija je ekonomska, koja se ostvaruje putem slobodnog tržiÅ¡ta, koje u sebe neizostavno ukljuÄuje sofisticiranu pljaÄku dobara manje razvijenih država, naroda i kontinenata. Sve Å¡to je u službi profita dopuÅ¡teno je i poželjno, profit je ono novo božanstvo oko kojega se sve okreće, i to je ta druga, moralna dimenzija. Dakako, sve to ne bi bilo moguće bez treće poluge, a ta je politiÄka moć i stvaranje jednog jedinstvenog politiÄkog srediÅ¡ta ili svjetske nadvlade.
Glavni ideoloÅ¡ki ili doktrinarni pojmovi novoga svjetskog poretka su globalizam i (neo)liberalizam. Globalizacija nosi zamku opće prihvatljivosti, kao internacionalizam, kozmopolitizam. Pozitivan je utoliko Å¡to oznaÄava povezivanje svijeta, lakÅ¡u i bržu komunikaciju, dodire kultura i razmjenu vrijednosti. Ali on nije isto Å¡to i univerzalizam. Jer, univerzalne su one vrijednosti koje pripadaju svim ljudima, kao voda ili zrak, i ono Å¡to je svojstveno svim ljudima, kao doživljaj dobra, ljepote, mira, poÅ¡tenja i sliÄno. Globalno i liberalno, meÄ‘utim, znaÄe jedan odreÄ‘eni, parcijalni, egoistiÄni sustav vrijednosti kojeg se nastoji nametnuti cijelom svijetu. Liberalizam je u tom kontekstu bliži fundamentalizmu, nego ideji slobode kao takve. To je sasvim odreÄ‘eni, zatvoreni model demokracije, ljudskih prava i morala. Konkretno, univerzalno bi naÄelo bilo da voda za piće pripada svim ljudima pod jednakim uvjetima, a globalno-liberalno je naÄelo da je i voda samo gospodarski resurs, koji se može kupiti i prodavati i na kojemu se može zaraÄ‘ivati.
Da bi nova moralna shvaćanja umarÅ¡irala moraju se sruÅ¡iti svi stari sustavi ćudoreÄ‘a, to je proces poznat pod nazivom moralnog relativizma ili radikalnog individualizma. Lijepo je ono Å¡to je bogato, dobro je ono Å¡to je korisno, moralno je sve ono Å¡to Äini ugodu i Å¡to stvara užitak, oslobaÄ‘a obveze i troÅ¡ka, otvara mogućnosti zarade. NeograniÄene seksualne slobode, pobaÄaji, eutanazija, sve je to normalno, napredno i poželjno Ljudska prava i slobode, od kojih je izgraÄ‘ena Äitava jedna ideologija, obiÄno su definirani negativno, kao prava i slobode od nekoga ili neÄega, ne za nekoga ili neÅ¡to. ÄŒovjek je ono Å¡to od sebe Äini, egzistencijalistiÄki bi rekao Jean Paul Sartre, nema viÅ¡ih i transcendentalnih vrijednosti, Bog je mrtav. Slika tog novoga svijeta kristalno se jasno vidi svakog ljeta na Zrću ili na Poljudu, gdje se okuplja i susreće mladost cijeloga svijeta. Ali, kakav je to susret? To je slika razuzdane gomile usamljenika kojima spretno manipulira disc-jockey, slika ljudi svedenih na razinu animalnosti. Ali to je dobro, jer uvećava prihod od turizma. Svaka kritiÄka misao o tim novom poretku nailazi na dobro skovane i smiÅ¡ljene ideoloÅ¡ke diskvalifikacije, od homofobije ili ksenofobije do faÅ¡izma, kojima se unaprijed iskljuÄuje ono drukÄije miÅ¡ljenje.
Sve ustanove staroga poretka valja postupno razgraÄ‘ivati i na koncu sruÅ¡iti. Na udaru su obitelj, Crkva i nacija. Obitelj je mjesto gdje Äovjek stjeÄe osjećaj ljubavi, samopouzdanja, dostojanstva i važnosti. Ali sve su te kategorije smetnja izgradnji novog Äovjeka potroÅ¡aÄa, radnika na traci i ratnika za bilo kakve interese i potrebe. Staljin je fiziÄki razdvajao obitelj, oca u Gruziju, majku u Kazahstan, sina u Estoniju. Danas se to radi rafiniranim metodama, stvaranjem djece bez roditelja, neprirodnim brakovima, promidžbom kako obitelj onemogućuje karijere i kako je ona najveće carstvo nasilja. Crkveno uÄenje propovijeda suzdržanost, poÅ¡tivanje, solidarnost, odricanje i u svim svojim bitnim elementima je Äista suprotnost novom moralu i novom poretku. Otuda usklaÄ‘ena kampanja na svim meridijanima da se Crkva, specijalno kršćanska i specijalno katoliÄka diskreditira prvenstveno na moralnom planu, gotovo kao zajednica pedofila i rastroÅ¡nosti. Nacionalne su pak države i granice smetnja Å¡irenju robe i utjecaja, nacionalni suvereniteti se smatraju preživjelom kategorijom.
Homoseksualizam nije viÅ¡e, ili nije već odavno, pitanje ravnopravnosti i slobode ljudi koji, eto, imaju pomalo nastrane seksualne sklonosti, već je on danas ideoloÅ¡ki maÄ u funkciji tzv. novoga svjetskog poretka. Da nije tako ne bi jedna odluka ameriÄkog Ustavnog suda, kojom je omjerom pet prema Äetiri dopuÅ¡ten brak ljudi istoga spola u cijelom SAD-u, bila proslavljena u srediÅ¡tu svjetske politike. Možemo samo pretpostavljati kakvo je sve silno lobiranje bilo poduzeto da bi se iscijedila jedna ovako tijesna odluka. Bijela kuća prekrivena je u znak trijumfa duginim bojama. Mediji su, i naÅ¡i naravno, pisali o velikom civilizacijskom iskoraku. Spolni odgoj djece koji se u nas nastojao tako grÄevito nametnuti, ili angažman vodećih politiÄara da ne proÄ‘e na referendumu definicija braka kakva je proÅ¡la govore samo o odrazima svjetskog procesa na jednoj mikro razini. Na posljednjoj zagrebaÄkoj gay-paradi nije viÅ¡e bilo spomena o toleranciji spram homoseksualaca i njihovim pravima, dominirale su parole protiv nacionalizma, Å¡ovinizma i faÅ¡izma, Å¡to jasno pokazuje kako ovaj pokret ima svoju politiÄku funkciju, bez obzira Å¡to možda njegove pristaÅ¡e toga nisu svjesni.
„Novi poredak“ ima svoje lože i svoje grupe za utjecaj i okuplja najmoćnije, brižljivo izabrane ljude svijeta. ObiÄno ih zovemo masonima, ma Å¡to pod tim mislili. Uostalom, to viÅ¡e i nisu tajna udruženja, oni sve viÅ¡e djeluju otvoreno, predstavljajući se u ruhu dobrotvora i humanista. U nas je i zaboravljeni George Soros, primjerice, redovito predstavljan kao filantrop, i to bez navodnika. Oni vladaju medijima, nacionalnim vladama, nevladinim udrugama, meÄ‘unarodnim organizacijama, financijskim korporacijama. PolitiÄar koji ne prihvaća sve te nove europske ili svjetske „vrijednosti“, u kojima nema mjesta za kršćanstvo, na kojemu je izgraÄ‘ena Europa, nema Å¡to tražiti u politiÄkoj karijeri.
Jedini pravi otpor novom ekonomsko-politiÄko-moralnom poretku pruža muslimanski svijet, ali na žalost za sada u bolesnoj i anticivilizacijskoj interpretaciji radikalnih islamista, koji su i sami nus-proizvod tog poretka i ljudi koji su sebi umislili kako, bez posljedica, mogu mijenjati vlade kad požele, kako mogu drugima propisivati pravila i gospodariti tuÄ‘im zemljama i narodima. Sjeme zla sada im se vraća u vlastito dvoriÅ¡te. Netko će na sve ovo kazati, ah joÅ¡ jedna „teorija urote“, naivno misleći kako je sve u svijetu javno, transparentno i demokratski, kao da se najvažnije odluke ne donose iza kulisa, u Äetiri oka. O trgovinskom sporazumu Amerike i EU-a, koji bi mogao bitno utjecati na živote milijuna, niÅ¡ta ne znaju Äak ni zastupnici u Europskom parlamentu, dok su pregovori proglaÅ¡eni strogo povjerljivima Josip Jović
