OtpoÄeo je u Vatikanu dugo isÄekivani rad katoliÄko-pravoslavnog ili hrvatsko-srpskog povjerenstva na visokoj razini o povijesnoj ulozi kardinala Alojzija Stepinca. Navodno to nema veze s njegovom kanonizacijom. Ali da nema, on bi već bio proglaÅ¡en svetim.
Prebirat će se po dokumentima, vagati svaka njegova rijeÄ i svaki postupak u onom zlokobnom vremenu kad je Bog ostavio Äovjeka, a Äovjek Boga. Trajat će te rasprave dugo, dugo, daleko duže negoli je trajalo samo suÄ‘enje Kardinalu. Na neki naÄin bit će mu suÄ‘eno drugi put. Sinoć sam ga sanjao, rekao mi je: NapiÅ¡i neka me ostave na miru.
O Blaženiku se zna sve, ili zna sve onaj tko hoće znati. Bio je solunski borac, kasnije razoÄaran Jugoslavijom, žestoko se obruÅ¡avao na masone, pozdravio je volju naroda za svojom državom, spaÅ¡avao je ugrožene manjine, kritizirao i prosvjedovao protiv ŽAP ideologije i progona nevinih ljudi, navukao je na sebe bijes režima, ustao protiv
poslijeratnih zloÄina poÄinjenih nad hrvatskim narodom i svećenicima, osuÄ‘en pod Josipom Brozom, umro u svom KraÅ¡iću.
E sad, sve te Äinjenice nemaju nikakvu dokaznu snagu za one koji desetljećima kuju neke druge planove. Uvijek se te Äinjenice i kad se priznaju odbijaju kao jeka o granitne stijene. E da, uÄinio je, ali nije dovoljno, prosvjedovao je, ali nije na vrijeme, kritizirao je, ali nije dovoljno žestoko, spaÅ¡avao je, ali nije sebe doveo u opasnost.
Za katoliÄke vjernike i svećenike i za hrvatski narod općenito, Stepinac je svetac, pravednik i muÄenik. I gotovo da nema smisla uvjeravati one druge u to. Iz SPC-a, iz srpskih politiÄkih i historiografskih krugova (svi će oni naći, doduÅ¡e, i svoje epigone u samoj Hrvatskoj meÄ‘u ovdaÅ¡njim historiÄarima i tumaÄima) nikada, ili vrlo rijetko i
vrlo rezervirano, niÅ¡ta se pozitivno nije Äulo o njemu, pa nema razloga oÄekivati da će budućnost donijeti neÅ¡to novo.
Glavni ideolog cijele te priÄe je jedan hrvatski Jugoslaven, miljenik starojugoslavenskog i novojugoslavenskog režima, Älan visoke masonske lože Viktor Novak sa svojim „Magnum Crimenom“, koji cijelu Crkvu na Äelu s A.S. optužuje za „genocid nad Srbima“ 1941.-1944..
Knjiga je prvi put objavljena u Zagrebu 1948., a u Beogradu je, nimalo sluÄajno, doživjela nekoliko izdanja nakon 1994., a na engleski je prevedena tek 2011.. Pa Stepnac kao zagrebaÄki nadbiskup ne može biti ni svetac ni pravednik ako je KatoliÄka crkva generalno kriva ne samo za zloÄine nego i za postojanje Hrvata, koji su zapravo „Srbi katoliÄke vere“, kao naroda. A ako je papa Franjo htio na ovom primjeru promovirati ekumenizam, izabrao je najgori mogući primjer.
Josip Jović / Slobodna Dalmacija tropolje.info