DRUGI PIŠU Na Čoviću je povijesna odgovornost, Hrvati su važniji od države BiH

Bošnjački političkli lideri – i to svi, od Izetbegovića i Radončića do Komšića i Nikšića, napokon su do kraja otkrili karte. Cilj njihovoga političkoga djelovanja je pretvoriti Federaciju BiH u Republiku Srpsku i približiti BiH korak bliže definitivnom raspadu. Na dva dijela. Bošnjački i Srpski.

Piše: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba

Zorno su nam to pokazali posljednji sastanci bošnjačkih političkih lidera s veleposlanicom SAD-a u BiH Maureen Cormac, v.d. zamjenikom pomoćnika državnog tajnika SAD-a za Europu i Euroaziju Mathew Palmerom te izaslanikom EU u BiH Lars-Gunnar Wigemarkom.

Naime, bošnjački su lideri složni kako ni u kojem slučaju Hrvati kao narod ne smiju imati mehanizme utjecaja na organe vlasti u FBiH. Pored toga što Hrvatima otvoreno osporavaju pravo izbora vlastitih legitimnih političkih predstavnika, sada žele smanjiti nadležnosti Doma naroda. O legitimnom predstavljanju u Predsjedništvu BiH ne žele ni razgovarati. Jednostavno im je neodoljiva mogućnost da se bošnjačkim glasovima biraju dva člana Predsjedništva BiH..

No, sada su u prvi plan stavili priču o smanjenju nadležnosti Doma naroda FBiH i to po uzoru na Vijeće naroda RS. Prilično je jasno i zbog čega: ako bi Dom naroda izgubio sadašnje nadležnosti, onda bi to bio odlučujući korak u smjeru unitarizacije FBiH, i postavljanju temelja za pretvaranje ovog entiteta u buduću bošnjačku nacionalnu državu.

Jedina zapreka u ostvarenju tog plana, za sada, su Ustav BiH i presuda Ustavnoga suda BiH u predmetu Ljubić, koja je jasno definirala Dom naroda kao gornji dom Parlamenta FBiH u kojem se ogleda činjenica da je BiH država konstitutivnih naroda. Ljudi koji sjede u Domu naroda moraju biti izabrani od strane konstitutivnih naroda, dakle, Hrvata, Bošnjaka i Srba, i njihove interese zastupati.

Svih ovih godina bošnjačka politička elita je svoje namjere o stvaranju vlastite nacionalne države vješto prikrivala, no sada je odustala od krinke i svoje namjere iznose bez zadrške.

I to je zapravo jedan pozitivan znak za ovu državu. Iako se možda to tako u ovom trenutku ne čini, činjenica da su bošnjački političari odbacili sve krinke dovodi nas korak bliže konačnom rješenju političke krize u kojoj se nalazimo od rata do danas.

Dragan Čović, HDZ BiH i HNS sada bar jasno znaju s kim imaju posla i kakve su namjere „druge strane“.

Sada im je lakše odrediti i vlastitu strategiju – od BiH kao države jednakopravnih konstitutivnih naroda ne smiju odustati pa i po cijenu raspada države BiH!

Dakle, Čović ne smije pristati ni na što manje od izborne jedinice iz koje će se birati legitimni politički predstavnici hrvatskog naroda u Predsjedništvo BiH i u Dom naroda FBiH. To je minimum minimuma i sve ispod toga je nacionalna veleizdaja.

Ako Bošnjaci već ne žele BiH kakva je dogovorena u Daytonu i kakva je opisana u Ustavu BiH, onda je ni Hrvati više ne trebaju spašavati. Hrvati su BiH spašavali više puta u zadnjih nekoliko desetljeća i svaki put im se to bilo o glavu.

Ovoga puta hrvatska politika mora biti jasna: ili ćemo ispoštovati dogovoreno u Daytonu, a to je jednakopravnost konstitutivnih naroda, ili ćemo se razdružiti. Narod je važniji od države i narodi su trajnije kategorije od država.

Kroz posljednjih nekoliko stoljeća na ovom prostoru se smijenio čitav niz država koje su dolazile i prolazile, ali Hrvati su uvijek opstajali. Zato je na Čoviću sada povijesna odgovornost da vlastiti narod ne utopi u bošnjačkoj nacionalnoj državi i ne dozvoli da ono što nije uspjela Osmanska imperija sada učini šaka sarajevskih političkih hohštaplera.

Legitimno političko predstavljanje je hrvatski minimum i od tog se ne smije odstupiti.