Balenović i Sanader žrtve istog udbaško-pljačkaškog klana INE kao i Đureković!

Sanadera su zbog INE ucjenom prisilila na ostavku i bit će zanimljivo vidjeti hoće li on ikada o tome javno progovoriti”, zaključuje dr. Jurčević.

U sjeni spektakularnog ‘otvaranja sezone lova’ na braću Mamić te vijesti da je Božo Prka prijetio ministru Lalovcu, gotovo nezapaženo je ovih dana prošla informacija, koju je iznio bivši KOS-ovac Roman Leljak, da je Stjepan Đureković ubijen zato što je znao detalje financiranja Udbe iz INE, a ne zbog svog emigrantskog političkog djelovanja, kako se dosad uglavnom tvrdilo.

Ne bi ta vijest sama po sebi bila toliko zanimljiva (jer se radi o događaju iz jugoslavenske prošlosti), da ne pojašnjava mnoge mutne događaje u hrvatskoj sadašnjosti te da ne određuje i budućnost. Dobro je aktualnost i važnost te ‘stare vijesti’ prepoznala Vesna Balenović – po svemu sudeći najveća žrtva pljačkaških klanova INA-e nakon Stjepana Đurekovića – koja je na svom Facebook profilu stavila poveznicu teksta: ‘Stjepan Đureković je ubijen zato što se UDBA financirala iz INA-e’ te ispod napisala: ”Baš se pitam, je li nestao utjecaj UDBA-e na INA-u ili UDBA i dalje “žari i pali” po INA-i?

Je li “vječita” UDBA štiteći svoje ljude, unatoč priznanju DORH-a da sam otkrila ogroman kriminal, glavni kočničar mog povratka u INA-u?”, retorički se upitala povjerenica za zviždače hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, kojoj ni ta (neplaćena) funkcija nije pomogla da napokon ostvari pravdu i vrati se na posao u tvrtku iz koje je nepravedno potjerana.

Je li Roman Leljak u pravu kada tvrdi da je Đureković likvidiran jer je znao detalje financiranja Udbe iz INA-e, je li i Vesna Balenović žrtva moćnog pljačkaško-udbaškog klana te je li i za Sanadera bilo kobno što je dirnuo u udbaški osinjak u INA-i, upitali smo dr. Josipa Jurčeviča, najpoznatijeg hrvatskog istraživača udbaških ubojstava te autora knjige ‘Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti’.

”Ne bih rekao da je glavni razlog Đurekovićeva ubojstva to što je znao kako se iz INA-e financira Udba, a to je svakako morao znati. No, sukob pljačkaško-udbaških klanova oko INA-e i zbog INA-e te činjenica da su Đurekovića odabrali da bude žrtveno janje u tom sukobu, vjerojatno je glavni razlog njegove brutalne likvidacije. Nije tajna da se Udba financirala iz poduzeća koja su poslovala u inozemstvu, poput Genexa, Astre, INA-e… Tu se najbolje moglo zamutiti stvar, jer komunistička poduzeća nisu sama mogla otvarati podružnice u inozemstvu, već se to radilo preko nekih osoba. Uglavnom su to bili sinovi ‘istaknutih’ partizana i komunista, poput Miše Broza, Vanje Špiljka, Roberta Ježića i sličnih. Radilo se o partijsko-udbaškoj strukturi, isprepletenoj obiteljskim vezama. Možemo reći da su predstavništva vani otvarali ljudi s ‘plavom partijskom krvi’. Bilo je to idealno mjesto za pljačku jer je malo ljudi znalo za silni novac koji se tu okreće pa su mogli krasti milijune”, ističe dr. Jurčević.

Pojašnjava potom da je zagrebačka INA već od svog osnutka – prije pedeset godina – bila tvrka u kojoj je skoncentrirana golema financijska i svaka druga moć. Dodaje da je tako ostalo sve do danas.

”INA je bila središnja naftna tvrtka u cijeloj Jugoslaviji, iako je i u Srbiji postojala naftna kompanija. Preko INA-e se opskrbljivala i JNA, što najbolje govori koliku su moć imali. Zanimljivo je da se u INA-i ništa do danas nije promijenilo jer je ista struktura ljudi ostala na glavnim položajima i nakon 1990. godine. Koliko je tu novca bilo, najbolje svjedoči podatak da je Vanja Špiljak danas vjerojatno najbogatiji čovjek na području bivše Jugoslavije. INA-u su godinama krali na svim razinama. Čak su i radnici na najnižoj razini, dakle ljudi na benzinskim crpkama, imali priliku obogatiti se kroz krađu, zbog čega se za posao na benzinskoj crpki davao veliki novac za vrijeme Jugoslavije. Đureković je sve to znao, no to nije bio glavni razlog njegova ubojstva, već sukob klanova Komunističke partije zbog pljačkačkih interesa u INA-i. Zanimljivo je da isti model u INA-i, ali i u drugim javnim poduzećima, imamo i danas. I u Jugoslaviji, kao i u Hrvatskoj, javna su poduzeća služila za izvlačenje novca”, pojašnjava profesor koji je godinama istraživao cijelu ovu priču.

”Mika Špiljak postao je u jednom trenutku najjači u cijelom Savezu komunista Jugoslavije. Drugom klanu unutar SKJ-u, u kojeg je ušao i Pavle Gaži kada je po nacionalnom ključu ušao u vodstvo SKJ, smetala je tolika moć Špiljka, zbog čega taj klan počinje istragu u INA-i, dok istovremeno Pavla Gažija postavljaju na mjesto šefa hrvatske Milicije (SUP-a). Tu izbija sukob između ta dva klana. Gaži dolazi u INA-u provesti istragu, no u ormarima nisu ništa našli, jer se Špiljakov klan pobrinuo maknuti dokumente koji bi ih mogli kompromitirati. Tada Mika Špiljak postaje predsjednik Predsjedništva Jugoslavije i uspjeva maknuti Gažija. Gažiju je život spasila okolnost što je bio istaknuti partizan i komunist s jakim vezama. Nakon toga, Đureković je odabran kao žrtveno janje, odnosno jedini krivac za kriminal u INA-i. Budući da bi na sudu svašta ispričao, jer je bio zadnji u lancu kriminala, odlučili su ga likvidirati. Prvo su ga naveli da pobjegne u inozemstvo, a potom su od njega stvorili političkog emigranta, odnosno državnog neprijatelja koji je pisao za emigrantske novine, ne znajući da ih Udba preko Pratesa kontrolira. Nakon smjene Gažija i Đurekovićeva ubojstva, istraga u INA-i nikada nije nastavljena, što je klanu Špiljkovih bilo najvažnije”, dodaje Jurčević uz opasku da je u pozadini Đurekovićevoga ubojstva definitivno prikrivanje kriminala u INA-i.

Jurčević potom ističe da su i Sanader, a pogotovo Vesna Balenović, žrtve istog ubdaško-pljačkaškog klana u zagrebačkoj Industriji nafte.

”Sanader je počeo proces oduzimanja INE klanu koji je 50 godina pljačkao tu tvrku po istom modelu. U INA-i se uvijek najviše pljačkalo i ona je zbog toga stalno proizvodila gubitke. Njih su kasnije sanirali građani. Mislim da je Vesna Balenović najveći i najbolji dokaz svega lošeg što se događa u INA-i. Sve sudske procese ona je dobila, dokazala je da je s pravom upozoravala na kriminal u INA-i, dobila je i potvrdu Mladena Bajića da je to doista tako, no niti jedno svoje pravo do danas ne može ostvariti. Štoviše, udbaško pljačkaški klan zlostavlja i nju i njezinu obitelj sve do danas. Toliko je moćna ta udbaška hobotnica. Mađari su, nakon što im je Sanader dao upravljačka prava, u INA-i napravili pravi ‘masakr’. Morali su, jer da nisu dirali upravljačku strukturu, ne bi mogli ostvarivati profit. Sanadar se zaletio i izbio ‘zlatnu koku’ iz ruku ovih struktura, zbog čega on ispada jedini ratni profiter. To je smiješno, kada vidimo Linića, Čačića i ostale na slobodi. Udbaško-pljačkaška struktura sigurno je Sanadera nekom ucjenom prisilila na ostavku u Vladi i bit će zanimljivo vidjeti hoće li on ikada o tome javno progovoriti”, zaključuje svoju analizu dr. Josip Jurčević.