Ne idi kćeri u tuđinu
stoput mi reče ćaća
tko jednom ode nikada više
iz nje se lako ne vraća.
Tuđina ti ništa dobro
neće donijeti kćeri
jednoga dana svatit ćeš dijete
što dobri otac ti veli.
Ne zaboravi kamen tvrdi
na kojem te rodila mati
za blaga cijeloga svijeta
taj kamen nemoj dati.
Otišla jednog sam jutra
grlila oca na pragu
ponijela njegovu suzu
u srcu majku dragu.
Prolazili su tako dani
mjeseci i godine duge
svaki trenutak u tuđini
bio je prepun tuge.
Čežnja za rodnim krajem
uvjek je pratila mene
kad sjetim se kamena sivog
niz lice suza mi krene.
Otac je imao pravo
suza iz oka mi teče
a svaka njegova riječ
dušu i srce mi peče.
Svaku njegovu riječ
suza mi gorka plaća
Ne idi kćeri u tuđinu!!!
Dobro mi reče ćaća!!!
Ljiljana Tolj