Dnevnik jednog bauštelca: Subota u vešeraju

Moj prvi tjedan na baušteli u Njemačkoj prošao je vrlo brzo. Bilo je burno ali i zanimljivo. Toliko novih stvari, navika, zanimljivih običaja…

U drugom tjednu stekao sam već neke rutine. Naučio sam “stručne” nazive mnogih alatki i pomagala. Na otvorenim bauštelama razumijem što sve treba uraditi i koji je redoslijed tih rađa. Pokušavam pohvatati i razumjeti internu komunikaciju u koloni. Nekada izgleda fascinantno kako se moje kolege sporazumijevaju. Primjerice, po zvuku mašine, poviku ili tišini odmah znaju što treba uraditi. Nadam se da ću i ja to sve što prije usvojiti.

No, ovaj tjedan su me posebno fascinirale dvije stvari. Prva je velika životna promjena da moram sam brinuti o pranju, sušenju i peglanju svoje odjeće, kako one radne tako i ove druge, rekao bih civilne. Ovdje, u najvećoj mjeri, za to služe veći ili manji vešeraji postavljeni u podrumima stambenih zgrada. Princip je jednostavan, uhvatite slobodan termin, svoju odjeću stavite u perilicu, ubacite pola eura/euro ili više u žetonaru i čekate dok se proces završi. Isti je sistem i kod sušilice. Naučio sam da nije dobro planirati subotu za ove aktivnosti jer zna biti prevelika gužva.

Druga stvar o kojoj želim napisati nekoliko redaka su naši mladi ljudi koje susrećem i koji ne rade ove poslove koje ja trenutno radim, nego pružaju intelektualne usluge ili što bi rekli ovdje vode papirologiju u velikim firmama. Malo sam porazgovarao s nekima od njih. Jedan je fakultet završio u BiH, ali, kaže, nije mogao dobiti posao. Pitao sam ga zašto a on kaže, nisam imao političkoga afiniteta, a to je izgleda najbitniji uvjet. Pitam je li mu žao zbog toga ili je li kivan na nekoga, a on kaže da nije, niti je ikada bio. Jednostavno kaže, nije sebe vidio u sustavu koji tako funkcionira. Kroz smijeh dodaje da je veliki bundžija i da mu se učinilo da bi bio grijeh svoju mladenačku energiju susprezati i pokorno slušati. Pitam ga i za njemačkog poslodavca a on odgovora da tu nema problema, da je zadovoljstvo obostrano i da je njemački poslodavac oduševljen njegovim stalnim prijedlozima promjena, a i odlično poznavanje njemačkog, engleskog i svih balkanskih jezika (kako ih zove njegov poslodavac) su vjetar u leđa.

Drugi je, kako bi je mi nazvali, srednju školu završio u Njemačkoj, a fakultet u Hrvatskoj. Njegovo iskustvo je drukčije. On nije tražio posao u institucijama, nego je dobio nekoliko ponuda za rad kod naših privatnih poduzetnika. Učinilo mu se da to nije najbolji okvir za njega. Vratio se u Njemačku i sada je u velikoj firmi gdje radi na kontrolingu korporativnih finanacija. Još se šali da to i nije nešto veliko, a kontrolira promet stotinjak milijuna EURA prometa.

Bauštelac/Tomislavcity