Autor: Marko Ljubić
U formalnom, legalnom i izbornom pogledu legitimitet Tihomira OreÅ¡kovića poÄiva na politikama koje su ga dovele na PantovÄak predsjednici Republike. OreÅ¡koviću mandataru su izborni legitimitet dale pobjedniÄke politike na izborima, a on je njima dao legitimitet meÄ‘unarodne valjanosti svojim imenom i prezimenom.
O legitimitetu novog hrvatskog mandatara za sastav vlade raspravu su otvorili upravo oni koji nemaju nacionalni legitimitet. U nacionalnoj državi ni jedan legitimitet nije moguć ni teorijski, ni stvarno, bez nacionalnog legitimiteta. O legitimnosti izbornih rezultata raspravu su otvorili upravo oni koji svoj legitimitet grade i izgrađuju godinama na krađi tuđega, onog nacionalnog izbornog potencijala. O Božiću i krađi Božića raspravu su nametnuli i otvorili upravo oni kojima Božić oduvijek predstavlja smrtnu opasnost. Vesna Pusić govori o krađi Božića, podjednako iskreno kao što je Herod mudracima govorio o namjeri pokloniti se novorođenome Isusu.
Ljudi se u nevjerici pitaju – odakle im obraz?
Potpuno pogrešno.
Ne radi se tu o obrazu, bar ne o onome o kojem govore milijuni Hrvata.
U Hrvatskoj postoje dva obraza, dva legitimiteta, dva morala, dva svijeta sa svojim potpuno suprotstavljenim istinama, koje postoje da bi jedna drugu uništile.
Problem avangardistiÄke istine, pri Äemu nekim Äitateljima moram naglasiti da ne govorim o esencijalnom, nego o komunistiÄkom pojmu avangardizma kad ga spominjem u negativnom konceptu, jest u tome, Å¡to je to zlo najopasnija bolest koju je ÄovjeÄanstvo ikada vidjelo. Jer ne trpi propitkivanje, usporedbu, ne podnosi univerzalne ljudske i ÄovjeÄanske standarde i polazi od toga da je vjeÄan, nesmjenjiv i okrunjen nadmoćnom idejom. Ne naslijeÄ‘em, ne poviješću već – revolucijom Äije je temelje osmislio komesar, a baÅ¡tini ruke krvave do ramena.
Takva istina mora, da bi opstala, da bi se reproducirala,da bi bila službena istina u konaÄnici, uniÅ¡titi svaku mogućnost ljudske radoznalosti, intelektualnoga poÅ¡tenja i kršćanskoga propitkivanja greÅ¡nosti, svega mjerljivog, usporedivog, svega Å¡to je proÅ¡lo univerzalnu ljudsku ocjenu.
To je opasna istina, jer je neistina.
U formalnom, legalnom i izbornom pogledu legitimitet Tihomira OreÅ¡kovića poÄiva na politikama koje su ga dovele na PantovÄak predsjednici Republike. OreÅ¡koviću mandataru su izborni legitimitet dale pobjedniÄke politike na izborima, a on je njima dao legitimitet meÄ‘unarodne valjanosti svojim imenom i prezimenom.
Zbog toga je potpuno pogreÅ¡na i zlonamjerna rasprava o izbornom i demokratskom legitimitetu Tihomira OreÅ¡kovića, jer hrvatski politiÄki i izborni sustav polazi od izbornog legitimiteta stranaÄkih i koalicijskih politika.Te politike je na ovaj ili onaj naÄin prepoznala većina hrvatskih državljana na izborima pa svako postavljanje pitanja o takvom legitimitetu izravno znaÄi osporavanje temeljnog prava na slobodu izbora većine hrvatskoga naroda.
Milanović bi imao pravo govoriti o svome izbornom legitimitetu da je izvan SDP-a ostvario izborni uspjeh. Treba li nekome dokazivati da bi svatko u Hrvatskoj ušao na izbornoj listi HDZ-a ili SDP-a u Sabor da je bio na prvih nekoliko mjesta u bilo kojoj izbornoj jedinici s njihovim izbornim tijelom?
Da nema govora o stvarnom osobnom izbornom legitimitetu politiÄara u ovakvom izbornom sustavu najbolje pokazuje sudbina bivÅ¡ega predsjednika Republike Ive Josipovića, koji je potpuno isti Äovjek, s potpuno istim politiÄkim preferencijama i idejama, kao kandidat SDP-a pobjedio na izborima za predsjednika Republike, a doživio debakl na proÅ¡lim parlamentarnim izborima. I ne samo on.
Sjetimo se Linića, Kajina i Äitavoga niza primjera iz suvremene politiÄke povjesti Republike Hrvatske.
Ni jedan predsjednik Vlade u Hrvatskoj, dakle, nije imao osobni izborni legitimitet, Äak i ako je bio na nekoj izbornoj listi. Jednostavno, nositelj izbornog legitimiteta bila je lista, odnosno stranka i njene politiÄke poruke.
Zbog toga stranka, koalicija i postizborni savez nimalo ne odstupa od politiÄkog legimiteta dajući mandat osobi koja prihvati njen politiÄki program, bez obzira bila na izbornoj listi ili ne.
Demokratski proces u Hrvatskoj je ureÄ‘en na takav naÄin, pa je utoliko oÄito da je pritisak na legitimitet i demokratiÄnost mandata Tihomira OreÅ¡kovića, prije svega pritisak i osporavanje politiÄkog saveza Domoljubne koalicije i Mosta.
Nije Äudno Å¡to na tome ustraju Milanović i njegovi politiÄki trabanti, Äudno je kako s lakoćom to prihvaćaju Äak i ozbiljni ljudi kojima je poznavanje politiÄkih pojmova, sadržaja i odnosa profesionalno zvanje i životni izbor.
To Å¡to rade je nasilje koje nema veze ni s demokracijom ni sa slobodom, a joÅ¡ manje s poÅ¡tovanjem politiÄke volje hrvatskoga naroda.
Bezobrazluk je prvoga reda da nositelji poraženoga legitimiteta na izborima budu glasnogovornici pobjedniÄkoga i tumaÄe volju i namjere ljudi koji su im izrekli nepovjerenje. To je nepriznavanje prava na ocjenu hrvatskoga naroda.
Utoliko više koliko se Milanović trudi javno govoriti o izdaji hrvatskih građana, jasnije je da ne priznaje onima koji nisu svoj glas dali njemu – građansko pravo izbora.
S obzirom da je pojam graÄ‘anin iskljuÄivo politiÄki pojam, nosi politiÄki sadržaj i prava, oÄito je da Milanović i oni koji za njim ponavljaju takvu poruku, polaze od stajaliÅ¡ta da nitko tko nije apriorno suglasan s njima, nije ni graÄ‘anin, ni politiÄki subjekt niti – Äovjek.
Legitimitet o kojemu govori Vesna Pusić ili Milorad Pupovac poÄiva na njihovim dokazano zlim namjerama i na ukradenom pravu hrvatskog naroda.
S druge strane imamo legitimitet Tihomira Oreškovića i politika koje su ga omogućile.
To je legitimitet koji ne poÄiva na dogaÄ‘ajima i Äinjenicama od danas, juÄer, koji nije utemeljen na jednoj politiÄkoj odluci, eventualnom zakonu izglasanom u Saboru, iako ga ni ti zakoni ne osporavaju. To je legitimitet nekoliko milijuna ljudi koji su u pravilu prognani iz svoje domovine, kroz cijelo dvadeseto stoljeće, tražili svoju osobnu i obiteljsku egzistenciju i druÅ¡tveno priznanje, ali i slobodu savjesti, vjere i morala u svijetu, jer to nisu mogli ostvariti na svojim ognjiÅ¡tima.
Da – ognjištima.