DOĐI MI U PROLJEĆE
Vidim tek malo kroz procijep koji mi je određen
Nesavršenijim oblikom života
I shvaćam količinu nametnutih stvari
Kako bi se održala iluzija ovog svijeta
Ja više nisam ja
U meni je smješteno to što je
I u točno određen sat ponavlja se ista misao
Zaklopim oči i prožimam se tobom
Samo ono što je u meni može sačinjavati moj vanjski svijet
Nije važno što ne razumiješ
Sporo se krećeš dragi
Al što je vrijeme
I vrijeme smo izmislili
Prošlost, sadašnjost i budućnost
Uvijek su u istom titraju
Iako je privid da smo uvijek u sada
Dođi mi u proljeće kad voćke budu pune cvjetova i kad trava zazeleni
Dođi u tom vremenu kojeg poznaješ
Komadić neba u tvom oku je
I tek kroz tvoje nebo mogu bolje vidjeti
( Divna Ban Bakota, rođ. 8.siječnja )