(Divna Ban Bakota) “KAO RUŽA i KOGA LI SAM TO UBILA”

KAO RUŽA

Gleda me jutros
I obraća mi se kao ruži
Kojoj je sinoć skinuo trnje
Svjestan da je moguće
Da poneki trn i ostane
Da izazove bol
Rascvjetala si se kaže
Objašnjavajući mi mene
Mene
Ako još uopće postojim
Živim njegov svijet
Tražeći svoju polovicu
U ogledalu
Bojim se nisam li nestala
Pomalo luda
Kao žena nakon poroda
Mora biti slatko za takva stanja
Kad sve gledaš kao čudo
Koje si napravio
A nije
Gorčina i nekakav stid
Zbog samog sebe
Utkani u pobjedu
A slika koju tražim u ogledalu
Samo je kao kuća
U kojoj sam živjela u djetinjstvu

KOGA LI SAM TO UBILA

Koga li sam to ubila da mi je teško da se prisjetim
Znam da sam tijelo sakrila i da sam privid živjela
Koga li sam to ubila da sam samu sebe zatvorila
Da sam samu sebe kaznila
Odrađujući kaznu zatvorena
S tri tobožnje djevice
Koga li sam to ubila
Da sam pristala petnaest godina živjeti u ćeliji
Baveći se isključivo stražarem moje ćelije
Koga li sam to ubila
Da i dalje podnosim kaznu
Noseći lijepo tijelo
Skrivajući ga ispod odjeće
Koga li sam to ubila
Da ne mogu pustiti sebe na slobodu

(Divna Ban Bakota)