Prođe pola studenoga bez studeni pa bi se moglo dogoditi i to da nova godina zakasni. Kao što puno toga kasni u BiH, pa i šire. Možda i zbog toga što valja uraditi neke važne stvari do kraja ove godine. Puno toga u BiH s vremenom se promijenilo, a još više toga s vremena na vrijeme vraća se na isto. Onda mnogi koji rade kažu:
– Bolje i petak 13. nego bilo koji ponedjeljak.
Jer ponedjeljkom valja opet poÄeti raditi, a u BiH je i dalje na snazi ona: “Tko voli raditi, radilo mu se o glavi!” Å to se BiH obilo o glavu. A krajnje je vrijeme za zasukati rukave, za sukanja druge vrste vremena viÅ¡e nema. Ima u BiH i onih koji razmiÅ¡ljaju i o tome da se pridruže kolonama migranta s jako Bliskog istoka kako bi negdje neÅ¡to radili. Pogotovo ako balkanska ruta skrene s puta na bh. puteljke. No, na toj trasi za Europu postavljaju se žiÄane ograde koje bi se mogle i proÅ¡iriti proÅ¡ire li se teroristiÄki napadi u Europi. Takve su trenutaÄne politiÄke (ne)prilike u globalnom vidu u korist Å¡tete lokalnom sljepilu. Malo tko može znati Å¡to Obama misli o Orbanu, je li Putin zapravo politiÄki Rasputin, po kojoj se logici Cerar sa žicom ponaÅ¡a kao Cezar, može li se na Angelu gledati kao na anÄ‘ela Äuvara, je li Erdogan Top Gun, je li VuÄić zapravo veliki politiÄki vuk… Nekima opet nije jasno zaÅ¡to je u dijelu BiH buÄno popraćena Erdoganova izborna pobjeda u Turskoj, dok su mnoge hrvatski izbori pomalo podsjetili na film “Most” Hajrudina Å ibe Krvavca. Samo Å¡to se u takvim filmovima unaprijed znalo tko će pobijediti.
BiH je tipiÄan primjer one misli da niÅ¡ta nije onako kako izgleda. Kada stranac doÄ‘e u BiH, pomisli da se naÅ¡ao u zemlji blagostanja, da tu caruju novac, sreća i zdravlje. Jer na svakom ćoÅ¡ku naiÄ‘u na bankomate, kladionice i ljekarne. A umjesto blagostanja, blago reÄeno – blamaža do blamaže, laža do paralaže. Na raznim podruÄjima druÅ¡tvenog, politiÄkog, kulturnog i gospodarskog života i djelovanja. Daytonski zamrznuti konflikt glavna je tema toplog tekućeg studenog. Tako je u Mostaru održana konferencija “Konsenzus o preustroju politiÄkog sustava 20 godina poslije Daytona – realnost ili zavaravanje”, koja je pobudila optimizam. A valjda su u Washingtonu, Bruxellesu, Moskvi, Ankari, Zagrebu, Beogradu i drugdje konaÄno shvatili da se u dva entiteta prepleću tri identiteta i u civilizacijskom, i u nacionalnom, i u vjerskom pogledu. Shvatili su valjda i da se pod svaku cijenu nastoji nametnuti opasni pseudograÄ‘anski “identitet”, koji je zapravo krajnje unitaristiÄki, po nekim analitiÄarima i – fundamentalistiÄki. Koji ima i varijantu B: ako ne proÄ‘e na prostoru Äitave BiH, neka “barem” proÄ‘e u Federaciji.
A hrvatsko-boÅ¡njaÄka Federacija skrojena je u Washingtonu, koja se sve viÅ¡e raskraja i prekraja preinakama Daytonskog sporazuma po glavi konstitutivnih bh. Hrvata. A upravo su bh. Hrvati i vezivno tkivo BiH i njezin zaglavni kamen, a ne kamen spoticanjima kako to “misle” oni koji BiH ne misle dobro. Najavljene sustavne i ustavne reforme te izmjene Izbornog zakona moraju bh. Hrvatima jamÄiti stvarnu, opipljivu konstitutivnost i jednakopravnost, kako bi BiH mogli doživljavati kao vlastitu kuću. Da se ne bi osjećali kao jedna lijepa djevojka koja je lijepo kazala:
– Kad tata hoće pokazati tko je gazda u kući, kaže: Ovo je moja kuća! A kad treba spremati i Äistiti, kaže mi: Ovo je i tvoja kuća!
BiH treba konsenzus oko temeljnih pitanja, pa senzibiliziranja oko manje važnih pitanja neće biti tako teÅ¡ka. Realpolitika je umijeće ostvarenja mogućega, ali i postoji i ona studentska iz 1968. godine: “Budimo realni, tražimo nemoguće!” Na Å¡to je Charles de Gaulle kazao: “Mladi ne znaju Å¡to hoće, ali hoće to odmah!”
Stalno treba znati Å¡to se hoće pa onda i vrijeme za to doÄ‘e. Treba vjerovati u sebe i u Božju pravdu. Å to preporuÄujemo i onoj lijepoj i pametnoj djevojci koja se požalila:
– Badava mi Å¡to sam lijepa i zgodna kad sam pametna.
Pa neće u rubrici “BraÄno stanje” napisati kao njezina tetka Hercegovka: “Mogla, nije tila.”*Frano Vukoja
