Sinovi povijesti

Tjedni Komentar:Zovu me Sjećanja”Dan zahvale i sjećanja na ljubuške žrtve poginule na Stolačkoj bojišnici”

Nakon poziva ratnog zapovjednika ljubusaka Zlatenka Cutuka da dodjem na Humac u nedjelju, 28. srpnja 2024.godine, kada se obilježava Dan zahvale i sjećanja na sve ljubuške žrtve iz Domovinskog rata poginule na “Stolačkoj bojišnici: Šimović Mladen, Dževlan Dragan, Matić Stojan, Ereš Željko, Granić Goran, Bebek Pero i Vukojević Stanko,

odgovorio sam vojnicki “dolazim”. A bio sam upoznat od Viktora Dzevlana koji redovito dostavlja sve braniteljske obavijesti. Hvala mu. Takodjer i general Petar Barisic me pozvao da zabiljezim dan sjecanja. Dolaskom na Humac potrazio sam prijatelje branitelje te smo zajedno sudjelovali Svetoj Misi u Crkvi prepunoj vjernika.

Po zavrsetku Svete Mise, susreti i pozdravi su vratili mnoga sjecanja. imao sam cast pozdraviti ministra u Vladi HNZ dr prof. Milenka Bevandu sa suprugom. Nastavio sam sa Zlatekom po protokolu, a na moje zadovoljstvo drustvo do Stoca se prisjetilo ratnih vremena.

Veliki prijatelji i ratni zapovjednik Zlatenko Cutuk me pozvao i cast mi je biti u izaslanstvu sa Ivanom Paponjom i Krešom Markicem. Visoki vojni i politicki duznosnik Ivan Paponja je prije svega gospodin koji me odusevio jednostavnoscu. Prisjetili smo se Ivica Brkica i Lepica, stigli do stolacke bojisnice, iskreno probudio se ponos i zelja da se nikad ne zaboravi domovinska povijest i branitelji. Mnogo branitelja se okupilo , jasno da ne zaboravimo Matu Leku,

ratnog zapovjednika Gruda, koji je prosao svoju kalvariju. Iskreno jedan od autoriteta ratnih zapovjednika.

U medjuvremenu fra Petar Ljubicic je zahvalnom Molitvom pozvao na odavanje pocasti svim poginulim braniteljima.

Moram istaknuti vrhunsku organizaciju i svaka cast ljubušacima političkim dužnosnicima na čelu sa Prvakom Zapadnohercegovačke županije, Dopremijerom Vlade Federacije BiH, ministrom Tonijem Kraljevićem. Čestitke svima a posebno ministrici financija županije ZH gdji Blagici Leko i(izaslaniku) gradonačelnika Ljubuškog Vedrana Markotića, te Tihomiru Kvesiću. Ljubuški je primjer kako treba biti organiziran društveno politički život.

Pozdravio sam se sa mnogima, sudjelovao u odavanju počasti poginulima i umrlima, kao i mnoga druga izaslanstva što su učinili.

Zatim sam pristupio pozdraviti jednog od najvećih HVO ratnika Viktora Dževlana. Uz kratki razgovor Viktor sam pozvao u Mandića jaz, rodno mjesto našeg kočerinskog fratra Velimira Mandića čak smo porukom i video pozivom se ćuli sa generalom Barišićem, ustao sam i dao prijavak, zamolio Zlatenka i Viktora za neke podatke kako bih pripremio Zahvalu za naše heroje koji položiše živote na oltar Domovine na stolačkoj bojišnici. Pokoj vječni daruj im Gospodine.

Zovu me Sjećanja”Dan zahvale i sjećanja na ljubuške žrtve poginule na Stolačkoj bojišnici”