Dan brigade „Kralj Tomislav“

Nekada, kada smo polazili u rat, iz Ä‘ačkih, studentskih klupa, sa svojih radnih mjesta, s radnih mjesta u inozemstvu, iz svojih obitelji, nismo puno razmiÅ¡ljali, uradili smo to iz ideala. Svojoj djeci danas opet pričamo da smo bili pripadnici Brigade, najveće, najbolje, najjače… I opet to radimo iz ideala, zadržavajući tu sliku potpunosti, savrÅ¡enstva, jedinstva. Iako nas često dopadne stih poznate pjesme iz naÅ¡e mladosti „za ideale ginu budale“, mi se nedamo, borimo se i na stotine načina opravdamo svoj idealizam.

No, stvarni život se ne može idealizirati. U životu moramo biti racionalni, moramo svakodnevno dosnositi odluke koje nisu niti najbolje niti savrÅ¡ene. Ali ipak, koliko god bili racionalni i praktični, istrgnuto vrijeme mladosti želimo zadržati idealnim, čistim, nepatvorenim, mjestom na koje ćemo se moći vratiti i djeci reći da smo bili najveći, najbolji, najmoćniji… Djeca to vole sluÅ¡ati, identificirati se s očevima, majkama, uživati u njihovom ponosu. Mi, koji ostadosmo živjeti na mjestu temeljnom, mjestu ponosnom, mjestu brigade „Kralja Tomislava“ razgovaramo i komuniciramo na sve moguće načine s naÅ¡im prijateljima koji sada nisu na ovome mjestu. NaÅ¡i daleki prijatelji (nekada su to braća, sestre, ratni prijatelji s kojima smo se mijenjali na noćnoj straži, nekada i Å¡kolske kolege koje su bile u nekim drugim rovovima i na nekim drugim stražama,…) malo drukčije gledaju na naÅ¡ idealizam, iako bi i oni željeli zadržati prelijepim i čistim to razdoblje „ponosa i nade“.

Danas, na 23. obljetnicu brigade „Kralja Tomislava“, upriliči se mimohod, svečani mimohod Brigade, najveće, najbolje, najjače…. Tužno je bilo pogledati da smo danas na početku mimohoda svi mogli stati u jedan kafić. Ako bi malo zažmirili, pa zanemarili goste iz susjednih općina, goste iz R Hrvatske, političare koji iz pristojnosti ili nasušne potrebe dođoše dati podršku Brigadi, bojim se da ne bi ostao niti dovoljan broj ljudi da ponese sve ratne i mirnodopske zastave. Možda bi za naredne godine bilo bolje ne organizirati mimohod, ako nismo u stanju pozvati i okupiti dovoljan broj ljudi, koji su stvarno bili, ostali i bit će Brigada. Na kraju krajeva, ovim rušimo i ono posljednje, vlastite ideale, a to, priznat ćeš dragi čitatelju, nije niti dobro niti poželjno.

Možda bi dobro bilo razmisliti i o organiziranju same svečanosti polaganja vijenaca. Hoće li naše obljetnice služiti da se samo slikaju političari koji polažu vijence i je li to smisao svega?

Misa u prepunoj duvanjskoj spomen bazilici za spas duša i vječni počinak onih između nas koji za svoje ideale dadoše ono najvrjednije što si imali, vlastiti život, razgalila je srca i dušu svih nazočnih. Trenutak mira, dostojanstva i ponosa. Trenutak u kojem se sjećamo i molimo i za one kojima mi, pripadnici Brigade, nanesosmo bilo kakvu nepravdu ili bol. Neka i oni budu uključeni u naše molitve.

Na kraju, sretna ti 23. obljetnica Brigade daleki nepoznati prijatelju, pripadniče Brigade! Sretna obljetnica i tebi koji danas na bauštelama domaćim i onim dalekim, inozemnim, zarađuješ kruh svagdašnji. Sretna obljetnica i tebi koji zbog različitih duševnih i tjelesnih poteškoća nisi mogao biti danas u mimohodu. Sretna obljetnica i tebi zapovjedniče, časniče, dočasniče, vojniče koji strepiš i čekaš optužnice samo zato što netko želi promijeniti povijest i okolnosti u kojima si zapovijedao i izvršavao zapovijedi. Sretna obljetnica i tebi prijatelju, kojeg danas nitko spomenuo nije, tebi koji i nisi dio ovoga našega folklora, ali znaš da negdje duboko u tebi žive ideali vezani i za tvoju Brigadu!

Tropolje.info

Galerija bpz.ba