Damir Pešorda: Travanjska kronika

U Zagrebu se u posljednje vrijeme opasno živi. Prije nekoliko dana podivljali je vozač Audija u središtu grada ubio dvoje ljudi na trotoaru i više njih ranio.

Dan-dva nakon toga na pjeÅ¡ake je nasrnuo joÅ¡ jedan vozač Audija, srećom nije bio učinkovit kao onaj prvi: otac s bebom u kolicima, kojega je vozač dobro naciljao, bacio se i gurnuo kolica te je nasrtaj nije uspio. Dok smo u prvom slučaju ime podivljalog vozača saznali vrlo brzo, u drugom slučaju vozač je dugo vremena slovio samo kao ”strani državljanin”. Dobrom poznavatelju naÅ¡ih medija odmah je bilo jasno da je vozač iz Srbije, jer da je bio iz Bosne i Hercegovine, Slovenije ili Madžarske, saznali bismo to istog trenutka. MeÄ‘utim, kad je izgrednik iz Srbije, mora se tomu pažljivo pristupiti. Da ne bismo uznemirili Milorada Pupovca. Koji bi se prijeteći rasplakao da bi Bruxelles i Washington odmah poslali srednjerangiranog diplomata da ga utjeÅ¡i, a OreÅ¡ković i Grabar-Kitarović bi rezolutno osudili faÅ¡izam i tvrdo se zakleli da će se popraviti i neće viÅ¡e grijeÅ¡iti.

U Zagrebu, mora se priznati, opasnost ne predstavljaju samo raspojasani strani državljani nego i domaće snage. Netko je opljačkao policiju, nestalo je dva kila zlata i tristotinjak tisuća eura iz policijskog trezora. Kako se onda obični graÄ‘ani mogu osjećati sigurnima kada nisu sigurni ni oni koji bi trebali osiguravati sigurnost!? Zagrebu ne može pomoći ni Batman, to jest Milan Bandić. Sred jedne od najfrekventnijih prometnica otvorila se golema rupa. Pravo je čudo da nitko nije stradao. Ipak, najveća opasnost prijestolnici prijeti od faÅ¡izma i ustaÅ¡tva. Barem tako misle profesionalni manjinci i ljudskopravaÅ¡i. Nepoznat netko nacrtao je kukasti križ i uÅ¡ato ”u” u spomen-parku Dotrščina. Pupovac i antifaÅ¡isti traže da se predsjednica i premijer hitno ograde od faÅ¡izma. Kada god tko Å¡togod njima nepoćudno naÅ¡ara na zidu, premijer i predsjednica .moraju se ograditi. To je standardni reket koji moraju plaćati za obnaÅ¡anje vlasti u Hrvatskoj. Naravno, ono vlasti Å¡to ostane kad svoje pravo na Hrvatsku konzumiraju vanjski centri moći i njihovi domaći pomagači.

Sigurnost nije zajamčena ni najmoćnijima. Tako su se šefovi više stranaka morali boriti za novi mandat. Milanović je očekivano pobijedio Komadinu. Tako to biva kad odabereš protivnika po mjeri. Za još jedan mandat na čelu stranke izborili su se i Ivan Vrdoljak i Tomislav Karamarko. Zlobnici bi rekli da su to bile lake pobjede budući da nisu imali protukandidata. Međutim, još su starovremeni mudraci znali da je najteže boriti se sa samim sobom. U Hrvatskoj seljačkoj stranci pobijedio je Krešimir Beljak, uvjereni antifašist i kažnjavani provalnik u automobile. Ipak, Beljak ne ugrožava život u metropoli. Zbog jednostavne činjenice da živi u Samoboru. No, treba ga držati na oku jer očito ima ambicija da se probije do državne razine, a onda eto njega u Zagrebu.

Inače, u samom srediÅ¡tu grada uočeni su partizani. Å toviÅ¡e u Hrvatskom (državnom) saboru snimljena je partizanka kako kliče: ”Smrt faÅ¡izmu, sloboda narodu!” Komunističke smrtne presude, kada im se dalo glumiti sudovanje, zavrÅ¡avale su tim morbidnim pozdravom. Ali partizanka Mara za to ne mari. Ona se bori protiv imaginarnih faÅ¡ista. I Stipi se Mesiću priviÄ‘aju faÅ¡isti. Kada je finski državni odvjetnik Jukka Rappe decidirano ustvrdio da je Mesić primio mito od Patrije, Stipe je to odmah proglasio ustaÅ¡kim maslom. UstaÅ¡lukom mu se čini i najavljeno ukidanje njegova ureda. ÄŒudan je taj faÅ¡izam u Hrvatskoj. Naime, stalno se tvrdi da je Hrvatska profaÅ¡istička, a najisplativije zanimanje je profesionalni antifaÅ¡ist! I ti nas mrki antifaÅ¡isti stalno podsjećaju da je ”nacionalizam posljednje utočiÅ¡te hulja”. Možda. Ali sve mi se nekako čini da je profesionalni antifaÅ¡izam prvo utočiÅ¡te hulja.

Damir Pešorda