U Zagrebu se u posljednje vrijeme opasno živi. Prije nekoliko dana podivljali je vozaÄ Audija u srediÅ¡tu grada ubio dvoje ljudi na trotoaru i viÅ¡e njih ranio.
Dan-dva nakon toga na pjeÅ¡ake je nasrnuo joÅ¡ jedan vozaÄ Audija, srećom nije bio uÄinkovit kao onaj prvi: otac s bebom u kolicima, kojega je vozaÄ dobro naciljao, bacio se i gurnuo kolica te je nasrtaj nije uspio. Dok smo u prvom sluÄaju ime podivljalog vozaÄa saznali vrlo brzo, u drugom sluÄaju vozaÄ je dugo vremena slovio samo kao ”strani državljanin”. Dobrom poznavatelju naÅ¡ih medija odmah je bilo jasno da je vozaÄ iz Srbije, jer da je bio iz Bosne i Hercegovine, Slovenije ili Madžarske, saznali bismo to istog trenutka. MeÄ‘utim, kad je izgrednik iz Srbije, mora se tomu pažljivo pristupiti. Da ne bismo uznemirili Milorada Pupovca. Koji bi se prijeteći rasplakao da bi Bruxelles i Washington odmah poslali srednjerangiranog diplomata da ga utjeÅ¡i, a OreÅ¡ković i Grabar-Kitarović bi rezolutno osudili faÅ¡izam i tvrdo se zakleli da će se popraviti i neće viÅ¡e grijeÅ¡iti.
U Zagrebu, mora se priznati, opasnost ne predstavljaju samo raspojasani strani državljani nego i domaće snage. Netko je opljaÄkao policiju, nestalo je dva kila zlata i tristotinjak tisuća eura iz policijskog trezora. Kako se onda obiÄni graÄ‘ani mogu osjećati sigurnima kada nisu sigurni ni oni koji bi trebali osiguravati sigurnost!? Zagrebu ne može pomoći ni Batman, to jest Milan Bandić. Sred jedne od najfrekventnijih prometnica otvorila se golema rupa. Pravo je Äudo da nitko nije stradao. Ipak, najveća opasnost prijestolnici prijeti od faÅ¡izma i ustaÅ¡tva. Barem tako misle profesionalni manjinci i ljudskopravaÅ¡i. Nepoznat netko nacrtao je kukasti križ i uÅ¡ato ”u” u spomen-parku DotrÅ¡Äina. Pupovac i antifaÅ¡isti traže da se predsjednica i premijer hitno ograde od faÅ¡izma. Kada god tko Å¡togod njima nepoćudno naÅ¡ara na zidu, premijer i predsjednica .moraju se ograditi. To je standardni reket koji moraju plaćati za obnaÅ¡anje vlasti u Hrvatskoj. Naravno, ono vlasti Å¡to ostane kad svoje pravo na Hrvatsku konzumiraju vanjski centri moći i njihovi domaći pomagaÄi.
Sigurnost nije zajamÄena ni najmoćnijima. Tako su se Å¡efovi viÅ¡e stranaka morali boriti za novi mandat. Milanović je oÄekivano pobijedio Komadinu. Tako to biva kad odabereÅ¡ protivnika po mjeri. Za joÅ¡ jedan mandat na Äelu stranke izborili su se i Ivan Vrdoljak i Tomislav Karamarko. Zlobnici bi rekli da su to bile lake pobjede budući da nisu imali protukandidata. MeÄ‘utim, joÅ¡ su starovremeni mudraci znali da je najteže boriti se sa samim sobom. U Hrvatskoj seljaÄkoj stranci pobijedio je KreÅ¡imir Beljak, uvjereni antifaÅ¡ist i kažnjavani provalnik u automobile. Ipak, Beljak ne ugrožava život u metropoli. Zbog jednostavne Äinjenice da živi u Samoboru. No, treba ga držati na oku jer oÄito ima ambicija da se probije do državne razine, a onda eto njega u Zagrebu.
InaÄe, u samom srediÅ¡tu grada uoÄeni su partizani. Å toviÅ¡e u Hrvatskom (državnom) saboru snimljena je partizanka kako kliÄe: ”Smrt faÅ¡izmu, sloboda narodu!” KomunistiÄke smrtne presude, kada im se dalo glumiti sudovanje, zavrÅ¡avale su tim morbidnim pozdravom. Ali partizanka Mara za to ne mari. Ona se bori protiv imaginarnih faÅ¡ista. I Stipi se Mesiću priviÄ‘aju faÅ¡isti. Kada je finski državni odvjetnik Jukka Rappe decidirano ustvrdio da je Mesić primio mito od Patrije, Stipe je to odmah proglasio ustaÅ¡kim maslom. UstaÅ¡lukom mu se Äini i najavljeno ukidanje njegova ureda. ÄŒudan je taj faÅ¡izam u Hrvatskoj. Naime, stalno se tvrdi da je Hrvatska profaÅ¡istiÄka, a najisplativije zanimanje je profesionalni antifaÅ¡ist! I ti nas mrki antifaÅ¡isti stalno podsjećaju da je ”nacionalizam posljednje utoÄiÅ¡te hulja”. Možda. Ali sve mi se nekako Äini da je profesionalni antifaÅ¡izam prvo utoÄiÅ¡te hulja.
Damir Pešorda
 tropolje.info