Damir Krstičević: Branitelji su silom potjerani u mirovine, sad im se prigovara da su paraziti

Damir Krstičević, legendarni ratni zapovjednik 4. splitske brigade, smatra da za Dan pobjede u Hrvatskoj treba zaživjeti običaj isticanja državnih zastava na prozorima, kao što ih ističu Amerikanci 4. srpnja ili Francuzi 14. srpnja na dan pada Bastilje.

-Svrha takvih datuma jest da nas podsjete na svu onu žrtvu položenu za uzviÅ¡ene ciljeve slobode i neovisnosti te da nas uvijek iznova obvežu da se kao narod uzdižemo i razvijamo Å¡to bliže onom idealu za koji se spremno ginulo! Moramo se stoga naučiti oduprijeti onima koji nas žele zavaditi s vlastitim vrijednostima, koji naÅ¡e zastave umaču u blato, koji bi revidirali povijest! Pogledajmo samo intenzitet kojim srpski političari svake godine u ovo doba vode kampanju protiv naÅ¡eg legitimnog prava na proslavu pobjede nad okupatorom i teroristima – istaknuo je general Krstičević u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Zapitao se kako hrvatska vanjska politika odgovara na izjave srbijanskog ministra vanjskih poslova da će Srbiju uvrijediti svatko tko bude sudjelovao na proslavi “Oluje”!?

– Pitam se gdje je naÅ¡a vanjska politika da na svaki takav potez uvijek iznova podsjeti svjetsku javnost na činjenicu tko je bio okupator i terorist, tko su bili četnički vojvode, a danas su ugledni političari, a tko je s druge strane bio žrtva? – upozorio je Krstičević.

>>Srbi davno priznali: “Egzodus smo organizirali kako bi sačuvali bioloÅ¡ku masu za neÅ¡to Å¡to će uslijediti” (Video)

Smatra da je “Oluja” neusporediva sa svim drugim bitkama, od stoljeća sedmog naovamo.

– “Oluja” je najmanje kriva Å¡to smo nakon Å¡to smo stavili krov, vrata i prozore na taj hrvatski dom, stali i zakazali u unutarnjem ureÄ‘enju, da bi postala ne samo siguran, nego i topao i udoban dom napaćenom hrvatskom narodu! “Oluja” je u neku ruku simbol svake žrtve pale za hrvatsku slobodu. Ona je počast i Zrinskima i Frankopanima i Nikoli JuriÅ¡iću i banu Berislaviću i Blagi Zadri i Andriji MatijaÅ¡u i Damiru Tomljanoviću i tolikom broju znanih, ali i daleko većem broju neznanih, za Å¡iru javnost anonimnih junaka! -istaknuo je.

Spremnost na brzo učenje, sposobnost improvizacije i tradicionalni odgoj pun samopouzdanja i ponosa vidi presudnim za ratne uspjehe.

– Ako isključite tehniku i borbena sredstva koja dobar dio rata nismo imali, ostaje vam samo ono Å¡to se novcem ne može kupiti i na nikakvoj vojnoj akademiji steći – hrabrost, domoljublje i odlučnost hrvatskih ratnika, prvenstveno dragovoljaca. Spremnost na brzo učenje u hodu, sposobnost improvizacije, a iznad svega tradicionalni odgoj pun samopouzdanja i ponosa učinili su od njih u kratkom roku spretne i silovite ratnike! S druge strane, u startu smo se odrekli doktrine koju je njegovala JNA. Brzo smo shvatili da su male pokretljive grupe voÄ‘ene liderima koji su autoritet stekli u borbi i koji nisu zapovijedali s distancije već su bili prvi meÄ‘u jednakima, daleko efikasnije od tromih i na tehničku nadmoć oslonjenih snaga neprijatelja. – prosuÄ‘uje ratni zapovjednik 4. splitske brigade.

Uvjeren je da se država olako i bespotrebno odrekla branitelja.

– Svakako stoji činjenica da smo se olako odrekli branitelja kao dokazano vitalne i pouzdane druÅ¡tvene grupacije. Jasno, bilo je meÄ‘u braniteljima i boljih i loÅ¡ijih i hrabrijih i manje hrabrih i obrazovanijih i manje obrazovanih, ali ću bez imalo dvojbe reći da su oni koji su dragovoljno1991. stali u obranu domovine najbolje Å¡to je hrvatsko druÅ¡tvo tada imalo! S obzirom na Å¡anse koje smo tada imali, bilo je izglednije da zavrÅ¡imo pred nekakvim streljačkim strojem čak ako i preživimo rat nego da dobijemo privilegije koje nam se danas toliko često predbacuju. Tko je tada mogao misliti o privilegijama!? Privilegija je bila preživjeti! A ipak se iÅ¡lo, nije se pitalo ni za plaću, mnogi su i odore i oružje kupili vlastitim novcem. Zato je braniteljima danas jako teÅ¡ko kad ih se percipira kao nekakve “druÅ¡tvene parazite” – kazao je Krstičević.

>>Grabar Kitarović: Mi smo narod koji je slomio kičmu politici Slobodana Miloševića

Osvrnuo se i na umirovljenja branitelja, na čemu posljednjih godina insistiraju upravo oni krugovi koji su bivše pripadnike HV-a poslali u mirovinu.

-Stalno se u prvi plan ističu famozne braniteljske mirovine koje uživa samo desetak posto naÅ¡e populacije. Najveći broj mirovina su krvavo zaslužene i njihovi korisnici su mahom invalidi, meÄ‘u kojima ih je puno teÅ¡kih stradalnika. Jedan dio su bivÅ¡i djelatnici HV-a, pripadnici gardijskih brigada, HRM-a i HRZ-a. Neke je u mirovinu otjerala životna dob, neke snižena radna sposobnost, drugi su pak procijenjeni kao neperspektivni, a neki su i protjerani. Osobno, mislim da ne znam ni jednog koji je u mirovinu otiÅ¡ao svojom voljom. Nemam dvojbi i da su neki pojedinci stekli mirovinu nezasluženo, ali to “snalaženje” je generalno jedna od devijacija u naÅ¡em druÅ¡tvu, čak najmanje meÄ‘u braniteljima.Stoga, nije poÅ¡teno da cijela braniteljska populacija nosi teret takve percepcije – smatra general Krstičević.

Problem vidi i u prevelikom broju braniteljskih udruga te lošoj komunikaciji državnih institucija i branitelja.

-Složio bih se da braniteljska populacija teÅ¡ko nalazi načina artikulirati svoje probleme i stajaliÅ¡ta. S jedne strane je rascjepkana meÄ‘u raznim udrugama i uopće ima previÅ¡e lidera da bi bila kvalitetno voÄ‘ena, a s druge strane je neugodna činjenica da niti ne postoji osobiti interes medija za njihova stajaliÅ¡ta. Mislim da bi boljoj komunikaciji svakako pomoglo okupljanje oko krovnih udruga po uzoru na Zbor gardijskih veteranskih udruga. Takvih krovnih udruga ne bi smjelo biti viÅ¡e 4-5, inače bi bilo teÅ¡ko postići konsenzus oko većine pitanja. S druge strane, državne institucije bi morale bolje komunicirati s braniteljima i aktivnije im pristupati, uključiti ih u druÅ¡tvene procese, da se ne osjećaju kao izopćenici. – tvrdi Krstičević.

Jedan od glavnih uzročnika nezadovoljstva branitelja vidi u stalnim pokušajima guranja na društvenu marginu.

– To su ljudi u najboljim godinama. Većina ih joÅ¡ nema 50! Povod njihova nezadovoljstva i jest guranje na druÅ¡tvenu marginu. Veliki broj njih ima i značajne egzistencijalne probleme. Rekao sam da ih mirovinu prima samo desetak posto, možda je joÅ¡ 40-ak posto zaposleno, a gotovo svaki drugi nema stalnih prihoda. I ne stoji nedavna premijerova konstatacija da su u rat iÅ¡li samo siromaÅ¡ni i neobrazovani. Bilo je meÄ‘u nama i puno intelektualaca; liječnika, inženjera, psihologa, stručnjaka iz svih područja i tehničkih i druÅ¡tvenih…. Bilo je puno i vrhunskih zanatlija, ljudi s poduzetničkim impulsom od kojih su neki nakon rata postigli veliki uspjeh. Samo u firmi u čijoj sam ja upravi se na ključnim mjestima nalazi nekoliko izuzetnih ljudi sa upečatljivom ratnom biografijom. Pogledajte i primjere braniteljskih zadruga koje su jedan od rijetkih uspjeÅ¡nih projekata usmjerenih na branitelje. To Å¡to ih nema viÅ¡e, najmanje je krivnja na braniteljima. Oni u najvećem broju, žele, mogu i znaju raditi!

Za razliku od Hrvatske, SAD, Izrael i skandinavske zemlje navodi kao pozitivan primjer odnosa prema bivšim vojnicima.

-Bio sam u prilici putovati u svijetu, Å¡kolovati se u SAD-u i svugdje sam uočio da su bivÅ¡i vojnici dobro socijalizirani i da su Å¡toviÅ¡e najpoželjnija radna snaga na tržiÅ¡tu rada! Pogotovo je to slučaj u SAD-u, Izraelu i skandinavskim državama. To je i logično, vojnik ima radnu etiku, disciplinu i visoku motivaciju. Naučeni su donositi odluke, pa i one najteže. Znaju Å¡to je odgovornost, kolegijalnost i čast! – zaključio je general Krstičević.

M.M. bpz.ba