Srpski se može pisati i latinicom (ali nije potreba imati ploÄe na srpskom pa stoga sve vas molim kada govorite o ovoj temi ne trabunjajte o dvojeziÄnosti radi se o ćirilici kao poruci). Daklem, nisu u Vukowaru u pitanju dvojeziÄne ploÄe nego potreba da se pod izgovorom prava na jezik i pismo (a nije jedino, nacionalne manjine) nastave snovi o malo manjoj Velikoj Srbiji ili ako niÅ¡ta drugo da se vrijeÄ‘aju oni koji su taj san o Velikoj Srbiji svojim otporom onemogućili.
Za Tropolje.info piše Marko Tokić
Rektor ZagrebaÄkog sveuÄiliÅ¡ta prof. dr. sc. Damir Boras ovih je dana imao izjavu koja je uzbunila javnost. Naime, predložio je povratak ćirilice u Å¡kole kako bi se relaksirali hrvatsko srpski odnosi i stanje u Vukowaru. Ovo je dokaz da i uman Äovjek može nerazumno govoriti. Ako ne razumijete dva i dva ne trebate niti govoriti o matematici. Ćirilica u Vukowaru nije jeziÄno (pa ni Å¡kolsko), nego politiÄko pitanje.
Na KoÄerinu (u srcu Hercegovine) Grgo Mikulić pravi spomenik ćirilici/bosanici Äak je osmislio da cijeli njezin azbuÄni niz iskleÅ¡e u kamenu (na otvorenom: uz cestu – Aleja ćirilice), a na samom ulazu u mjesto na kamenu (u obliku koÄerinske crkve) ostavio je praznine koje ćiriliÄno ispisuju ime mjesta. I tako podiže spomenik jednom pismu (ne obilježava prostor nego uspomenu na KoÄerinsku ploÄu Vignja MiloÅ¡evića koji tu poÄiva na svome na plemenitome), i nikome od žestokih konzervativaca i ognjiÅ¡tara ne smeta to Å¡to Grgo radi. DapaÄe!
Pa o Äemu se zapravo radi? Dakle, rektore dragi, nije problem pisma (i pismena) i hrvatskoga odnosa prema njemu, nego politiÄke zloporabe hrvatskih ćiriliÄara koji nakon Å¡to su moÅ¡tima knjaza Lazara u predratnom vremenu obilježavali prostor sada to Äine ćirilicom. Srpski se može pisati i latinicom (ali nije potreba imati ploÄe na srpskom pa stoga sve vas molim kada govorite o ovoj temi ne trabunjajte o dvojeziÄnosti radi se o ćirilici kao poruci). Daklem, nisu u Vukowaru u pitanju dvojeziÄne ploÄe nego potreba da se pod izgovorom prava na jezik i pismo (a nije jedino, nacionalne manjine) nastave snovi o malo manjoj Velikoj Srbiji ili ako niÅ¡ta drugo da se vrijeÄ‘aju oni koji su taj san o Velikoj Srbiji svojim otporom onemogućili (ako i jeste pobijedili u ratu niste u Vukowaru: Ko to kaže ko to laže Srbija je mala, nije mala nije mala triput ratovala; i opet će i opet će, ako bude sreće – a o tome se radi?!). Hrvatski ćiriliÄari iako su pristali na mirnu reintegraciju nisu odustali od svojih snova. Ako od njih i moradnu odustati ne žele dati guÅ¡ta svojim duÅ¡manima, dapaÄe ćirilica je zadnje sredstvo kojim to mogu Äiniti. I Äine. Zanimljivo je da oni koji tvrde da su Hrvati zapravo Srbi i da govore srpskim jezikom u Vukowaru se pozivaju na dvojeziÄnost, a Hrvati koji istiÄu da se radi o dva posve razliÄita jezika moraju osporavati srpsku ćirilicu (ne kao pismo, nego kao Äin agresije koja traje).
Grgo slavi jedno hrvatsko povijesno pismo i izriÄe zahvalu onima koji su prije nas pisali i ostavljali u baÅ¡tinu, a ovi u Vukowaru joÅ¡ jednom žele poniziti žrtvu. Rektor je umjesto da okrivi srpsku agresiju optužio one koji se od nje brane. A kao rektor iz posve drugih razloga mogao je (i trebao) zahtijevati vraćanje glagoljice i ćirilice u Å¡kole. Sve one zabrinute koji govoreći o tome trabunjaju da je to nepotrebno opterećenje uputio bih da na drugim podruÄjima traže rasterećenje djece koja uÄe o svemu i svaÄemu i o niÄemu a o sebi (svojoj naciji i svojoj kulturoloÅ¡koj baÅ¡tini) kao ne bi trebali.
Ministrica financija u Federaciji BiH Jelka Milićević (u intervjuu VeÄernjaku) tvrdi da su platformaÅ¡i ostavili 197 milijuna KM (maraka – ne kilometara) obveza bez ikakva pokrića. ViÅ¡ak pameti prouzroÄio je manjak para. Kakve smo hrvatske kadrove imali u Federaciji ne Äudi, joÅ¡ i ako su i boÅ¡njaÄki bili sliÄnih kapaciteta… A izgleda, jesu.
Budući da su u posljednje vrijeme uÄestale optužnice protiv Äasnika i vojnika HVO-a pitaju me Å¡to o tome niÅ¡ta ne govorim. Nije da nisam, ali sada je gotovo pa prekasno. Trebalo je davno, a neki i jesu (možda pri tom mislim neskromno i na sebe), joÅ¡ od Darija Kordića (i navodne dvostruke linije zapovijedanja), joÅ¡ od Å¡estorke (gdje se dvostrukost zagubila, a pravo na obranu osporilo) ili makar od Make Radića trebalo je braniti se i politiÄki odbaciti politiÄki dio optužnice. Samo se politiÄki može osporiti ono Å¡to se politiÄki obrazlaže. Ali, tada nekima joÅ¡ nije zvonilo na uzbunu. Tada se joÅ¡ uvijek lagano dalo pitati: kome zvona zvone. Pitate li se kome zvono zvoni (ili znate da je to glas koji opominje i govori tebi, jer je upućen nama) ili vam je svejedno jer  (Äim ga Äujete) nije tebi (nego nekima ili vama, a baÅ¡ me zaboli…) – kad vrijeme doÄ‘e (Äut će se istine glas, ali najÄešće kasno). Naime, tvrdio sam i sada tvrdima da onaj tko je osmislio udruženi zloÄinaÄki pothvat Hrvata u BiH negira povijesnu istinu da smo se branili od srpske agresije (u poÄetku i Muslimani s nama u HVO-u koji je bio jedina istinska organizacija otpora), da smo se branili i u ratu s Muslimanima Å¡to potvrÄ‘uje Äinjenica da nijedan Hrvat (izuzev zavrÅ¡nih operacija: GlamoÄ, Grahovo, Drvar, Å ipovo, Mrkonjić – voÄ‘enih po odobrenju MeÄ‘unarodne zajednice s ciljem dovrÅ¡enja rata) nije u BiH poginuo viÅ¡e od deset kilometara od hrvatskih kuća i na koncu optužili su nas da smo mi podijelili BiH (i sad imamo rezultat koji nas potvrÄ‘uje kao iznimne humaniste i najveće prijatelje naÅ¡ih bratskih naroda jer smo uspjeÅ¡no darovali pola BiH Muslimanima, pola Srbima i sebi niÅ¡ta – bravo Mi).
Bogić Bogićević vraćen u javnost kako bi nas obavijestio da će biti trećeg entiteta (jer ga već, kako Bogić tvrdi, ima: elektra, poÅ¡ta, telekomunikacije…). Ne osporavam mu pravo na miÅ¡ljenje, ali mi se Äini da je jedina svrha tog intervjua vratiti zabavu u Federaciju. A u ostalom pitam sve, pa i Bogića, zaÅ¡to ga ne bi bilo. Nas su uvjeravali da ga nema, jer Muslimani (od rata BoÅ¡njaci) navodno ga ne bi smjeli imati (pa im zamalo dali Äitavu Federaciju: Äemu smo svjedoci zadnjih petnaest godina). Ako im umalo nisu dali Äitavu Federaciju Å¡to im ne bi dali i neÅ¡to manji treći, a nama (Hrvatima) prvi kako i dolikuje (kao onima koji oduvijek obitavaju svoji na svome). No, neÅ¡to se bojim dok ovako odugovlaÄe da ga kad doÄ‘e vrijeme ne će imati kome dati. Stariji nam lagano odlaze u zemlju, a mladi iz zemlje (i nitko se ne uzbuÄ‘uje).
Vlada na odlasku u RH 5. studenoga 2015. navodno donijela plan obrane RH (od koga da se brani?!) i to na zatvorenom dijelu sjednice (tri dana prije parlamentarnih izbora – a sada kažu plan nestao!!!). „Elektronski ureÄ‘aj na kojem se nalazio Plan obrane RH nestao je u uredu Zorana DrÄe, pomoćnika ministra obrane Ante Kotromanovića.“ I tako je tajna razotkrivena iako plan navodno joÅ¡ postoji u Uredu predsjednice i Vladi (tko ga je pravio bojim se da u njemu nema ni definicije mogućih neprijatelja, a kako ćeÅ¡ se braniti ako nemaÅ¡ od koga jer te nitko navodno i ne želi napasti). Predsjednica naredila istragu! Ne znam zaÅ¡to.
Na trgu Nevenke TopaluÅ¡ić Å¡ator. U Å¡atoru ljudi Äekaju. Hoće li doÄekati? U politici nije dovoljno smijeniti vlast potrebno je promijeniti politiku. Zasad Äekamo. Imamo obećanja.
