Četiri svijeće su lagano gorjele.
Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor
Prva svijeća je rekla:
“JA SAM MIR.”
Nažalost, ljudi me ne uspijevaju sačuvati, mislim da ću se ugasiti !
I odmah se ugasi.
Druga je svijeća rekla:
“JA SAM VJERA.”
Nažalost, mnogi ljudi imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam.
Nema smisla da i dalje gorim.
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju je .
Treća je svijeća žalosno progovorila:
“JA SAM LJUBAV.”
Nemam više snage. Ljudi zaboravljaju na mene
i na to koliko sam im potrebna, oni više ne ljube ni svoje najbliže.
I bez oklijevanja se ugasi.
Odjednom je ušlo jedno malo dijete i ugledalo tri ugasle svijeće.
“ŠTO JE TO ?”, upitalo je dijete.
“VI STE TREBALE SVIJETLITI DO KRAJA.”,
i rekavši to … …
počelo je plakati.
Uto je progovorila četvrta svijeća:
“NE BOJ SE, DOK JA GORIM MOĆI ĆEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE!
JA SAM NADA.”
Djetetu su zablistale oči od radosti
dok je sa upaljenom svijećom
vraćalo svjetlo ugašenim svijećama …
NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE U SRCIMA NAŠIM!
Neka svatko od nas bude sredstvo u rukama Djeteta
da bismo podržali NADU, VJERU, MIR I LJUBAV
u vlastitu srcu i srcima naših bližnjih.
Keti Martin