Scena
Ćaća se vratio!
Kad se uspinješ kroz život, bilo bi dobro ne gaziti sve ljude koje susretneš na putu, jer, kad budeš padao (a padat ćeš!), isti koje si gazio će ti s guštom pomoći da što prije dotakneš dno. To je Ivo Sanader shvatio tek u pritvoru, odnosno zatvoru. A političari koji još nisu kušali Sanaderovu sudbinu, što je tek pitanje vremena, uopće ni ne pokušavaju učiti na pogrješkama drugih te tako ispadaju obični glupani.
Od bivšega predsjednika vlade u zatvoru do senzacije i božanstva na društvenim mrežama s više od 124 tisuće fanova, Sanader, uz onu doktorsku, posljednjih godina dana nosi i titulu Ćaće. Humor je zdrav; šprdnja i zafrkancija jesu poželjni, no kad satira, ironija ili groteska polako postaju stvarnost, treba se zabrinuti.
U razgovoru za Globus, bivši predsjednik vlade i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader kazao je da priprema knjigu “Velika koalicija”. Bivša marioneta duboke države i vanjskih središta moći trenutno govori o čemu svi akteri vladajuće većine (i velikog dijela oporbe) razmišljaju, no zbog možebitnih prijevremenih izbora – šute. Kao da se velike koalicije nismo nagledali i nakon Sanaderovog odlaska, od odabira Ustavnih sudaca, preko sabotaže prvog pokušaja referenduma od promjeni izbornog sustava, do ratifikacije Istanbulske konvencije te trenutne sabotaže novog pokušaja promjene izbornog zakona.
>>Ivo Sanader: Velika koalicija HDZ-a i SDP-a je potrebna
Međutim, velika koalicija nije ništa do li posljedica neuspjele Tuđmanove politike pomirbe i abolicionizma te odsutstva svakog vida lustracije. Tko tebe kruhom, ti njega pučem (Manolić-Mesić), odnosno danas, kad puč više nije moguć, velikom koalicijom na štetu države, puka, naroda i zemlje. Kad povjesničari budu jednog dana proučavali razdoblje 2000.-2020. nazvat će to razdobljem političke izdaje, što se, doduše, od nelustriranog SDP-a (Račanova i Milanovićeva vlada) očekivalo, ali ne i od HDZ-a kojemu je, kako stvari stoje, jednako potrebna lustracija kao i Partiji.
Jedno od nerasvijetljenih pitanja suvremene političke povijesti glasi: zašto je Sanader onako nenadano dao ostavku? Bio je politički moćnik, neprikosnoveni vladar s izuzetnom potporom kako Beograda, tako i Berlina, Pariza i Bruxellesa. Iz tih je krugova i doznao da mu prijeti opasnost, no, Sanadera je loša procjena koštala glave; nije, naime, shvaćao da DORH i USKOK nikad ne bi rušili političara koji je na vlasti što je lijepa baština komunističkog sustava. A kad je dao ostavku, hajka je mogla početi i tako si je, ironično, sam zapečatio sudbinu.
>>Macanovo uskrsnuće Ive Sanadera
Ćaća se vratio u liku Andreja Plenkovića, jednako bahatog, jednako arogantnog i jednako odnarođenog, predsjednika HDZ-a o kojemu je sve rekao Milorad Pupovac nazvavši ga „suhim zlatom“. Pupovac je trenutno najmoćniji političar u zemlji, a budimo pošteni pa ustvrdimo da je i najbolji političar od 2000. godine, jer, sve je postigao što je zacrtao. Drugi je par rukava što ne radi u interesu hrvatskog naroda, odnosno hrvatskog političkog korpusa.
Treba uzeti u obzir da je Pupovcu politički uspon omogućio upravo Ivo Sanader te isto tako da se dugovi vraćaju. Pupovcu je svejedno je li na čelu HDZ-a Sanader ili Plenković, glavno da se Hrvatska kotrlja u beogradski zagrljaj, obnovu „regijona“, treću Jugoslaviju ili što već. No, Plenky nema autoritet u HDZ-u kakvog je imao Sanader; ta ipak je jedan Ćaća!
Sanader se u zadnje vrijeme sastaje s Pupovcem u hotelu „Palace“, a ponekad im se pridruže Luka Bebić i Marko Grčić. Bebić je, kažu upućeni, jedan od tvoraca MOST-a, što je indikativno i pomoglo je pri stvaranju prve dvije koalicije MOST-a i HDZ-a, ali i ne zaboravimo, MOST je nakon prvog izvrsnog izbornog rezultata prvi otvoreno u javnost izašao s prijedlogom velike koalicije SDP-MOST-HDZ, što nekako svi zaboravljaju.
Hoće li revitalizacija Sanadera uspjeti, vrijeme će pokazati. Ne treba zaboraviti strukture koje je stvorio upravo Ivo Sanader, počev sa samim Pupovcem, ali i s velikim brojem ljudi unutar HDZ-a te mnogobrojnih državnih institucija i ustanova. K tomu dodati naivnost i već poslovično pamćenje Hrvata; Varaždinci su izabrali pravomoćno osuđenog Ivana Čehoka za gradonačelnika, dva put su birali Mesića i jednom Josipovića – takav narod naprosto zaslužuje „malog ćaću“ Andreja Plenkovića, ili „istinskog“ Ćaću – Ivu Sanadera.
Josip Gajski