Kaže ovo u intervjuu za Srpskainfo predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, koja dodaje da je stanje u Bosni i Hercegovini danas više haotično nego što je bilo prije 15 ili 20 godina, a da su za to najvećim dijelom krivci upravo visoki predstavnici, koji se nisu ponašali izbalansirano, već su uvijek izlazili u susret političkim željama bošnjačkih političara.
Cvijanovićeva ističe da je porazno za BiH, zemlju koja teži da uđe u Evropsku uniju, da i dalje ima visokog predstavnika.
– Time se samo pokazuje da je ova država nenormalna. Nenormalna država ima visokog predstavnika. Normalne države imaju svoje institucije, koje preuzimaju na sebe obaveze i izvršavaju ih – ističe Cvijanovićeva.
Kako komentarišete ultimatum koji je visoki predstavnik u BiH Valentin Incko dao NSRS tražeći da se ukinu povelje koje su prije pet godina dodijeljene Biljani Plavšić, Radovanu Karadžiću i Momčilu Krajišniku? Šta je, po Vama, pozadina ovog ultimatuma, odnosno zbog čega se Incko sada sjetio tih povelja, a nije reagovao prije pet godina, kada su one dodijeljene?
Već sam ranije pominjala da je to sve jedna velika manipulacija. I ono što se dešavalo ranije i ova činjenica da Incko sada izvlači jedan takav zahtjev. U suštini, visoki predstavnik ovdje i funkcioniše na način da politički Bošnjaci dižu političku temperaturu, a onda on izlazi u susret njihovim političkim željama, reaguje i postavlja određene zahtjeve. Narodna skupština je donijela određene zaključke, dodijelila odlikovanja i tu je stavljena tačka na tu priču. A zašto je visoki predstavnik sada pokrenuo tu priču? Očito mu to treba za neke stvari. Tako visoki predstavnici po pravilu rade. Prilikom svog odlaska ili neposredno pred odlazak donesu određene rigorozne mjere, a onda pobjegnu glavom bez obzira. Poslije dođe neko novi i poziva se na to da su mjere koje je donio njegov prethodnik neka nova realnost. Traumatično je za BiH, gledajući globalno, da uopšte ima visokog predstavnika, pogotovo sa ovakvim izjavama koje daje sadašnji visoki predstavnik. Imate visokog predstavnika koji daje sebi za pravo da napada kolektivitet i da izgovara onu prestrašnu rečenicu „da je Republika Srpska teret srpskom narodu“. Mogu slobodno reći da visoki predstavnik ruši odnose unutar BiH, a isto su činili i njegovi prethodnici.
Da li Srpska ima neki plan ukoliko Incko počne koristiti bonska ovlaštenja i počne smjenjivati zvaničnike Republike Srpske zbog navedenih povelja?
Ima, naravno. Međutim, zašto bi jedan Incko ili bilo koji drugi visoki predstavnik pribjegavao tako retrogradnim mehanizmima kažnjavanja i sankcionisanja. Prvo, nigdje ne piše da može da radi tako nešto u svom mandatu. Drugo, svi procesi u kojima Republika Srpska učestvuje su dobrovoljne prirode. Prema tome, nema ko da nas sankcioniše za nešto što mi hoćemo ili nećemo. Republika Srpska pokazuje organizovanost i ozbiljnost u odnosu na Federaciju BiH, ali i neke zemlje u okruženju. Mi znamo šta je naš posao i šta je uloga institucija. Ne može jedan visoki predstavnik da uklanja ljude koji su demokratski izabrani od strane građana. On može da pomaže, koordiniše i nudi svoje dobre usluge, a ne da služi tu kao neka prijetnja. To vrijeme je prevaziđeno. Visoki predstavnik je to radio u prošlosti i gdje nas je to dovelo danas? Da slušamo tako odvratne izjave na račun kolektiviteta i da živimo u većem neredu nego što smo živjeli prije 15 ili 20 godina. Pripisivati to ne znam kakvim politikama u okviru BiH je prilično bezobrazno, ali i neobjektivno iz razloga jer ovo što mi danas imamo i život kakav živimo u okviru BiH je rezultat mnogih promašaja i neprihvatljivih stvari koje su dolazile od međunarodnog faktora. Isto tako i posljedično, kao neka vrsta bunta od strane domaćih struktura. Mi danas puno manje vjerujemo jedni drugima u okviru BiH. Da su visoki predstavnici bili objektivni, to se ne bi desilo. Da nisu bili promoteri jedne politike ili bili na strani jedne nacionalne agende, to se ne bi desilo. Da su bili izbalansirani, objektivni i da su htjeli da se poštuje Ustav, a ne da se on mijenja nekim pobočnim načinima i stranama, danas bi ova zemlja bila više u redu nego u neredu. Danas je u neredu. Ukoliko pogledate trenutnu situaciju s pandemijom, ali i s nekim drugim stvarima, vidjećete kako je teško komunicirati, a pogotovo kako je teško vratiti povjerenje. Na nama je da gradimo Republiku Srpsku i jačamo njene institucije. Mi smo partneri sa svima i želimo sa svima da gradimo partnerstvo. Ko to razumije odlično, a ko ne razumije, mi ne možemo potrošiti svo svoje biološko i političko vrijeme da nekome nešto objasnimo.
Kada ste rekli da Republika Srpska ima plan, na koji plan mislite?
Naravno, imamo plan, ali vidjećemo još šta će biti. Republika Srpska ima svoje izgrađene institucije, koje imaju potpuni legitimitet, i demokratski izabrane predstavnike, koji predstavljaju volju naroda, rade svoj posao i donose svoje odluke. Sve odluke koje one donose su legitimne zato što su institucije legitimne i nećemo da trpimo bilo kakvo nasilje, maltretiranje i vrijeđanje od bilo koga, pa tako ni od visokog predstavnika.
Ministar inostranih poslova Njemačke Hajko Mas je prije par dana pričao o kandidaturi Kristijana Šmita za novog visokog predstavnika u BiH i rekao da „nije problem u Šmitu već u tome da li BiH treba visokog predstavnika“. Da li mislite da u Evropi dolazi do preispitivanja o tome da li je vrijeme da se OHR ugasi?
Ni mi ne mislimo da je problem u Šmitu, već je problem u tome da se visoki predstavnici imenuju mimo procedure koja je propisana i predviđena. Isto tako mislimo da je vrlo problematično to što visoki predstavnici izlaze iz svog mandata. Nama visoki predstavnik kao neka dejtonska kategorija vjerovatno nikada ne bi smetao da je imao tu vrstu legitimiteta, da nije uzurpirao ovlaštenja koja nema, oslanjao se na PIK koji nigdje nije predviđen međunarodnim pravom i da se držao striktno onoga što je bila dobra usluga BiH. Oni su radili neke loše usluge BiH. Ništa mi nemamo protiv bilo kojeg pojedinca, već govorimo o principu.
A svi oni koji hoće da budu iskreni znaju da je OHR više smetnja i prijetnja nego što je dobra usluga ili korist za BiH. Onaj ko hoće realno da gleda na neki evropski put BiH razumije da visoki predstavnik ovdje nema šta da radi.
Nema mjesta visokom predstavniku ako želimo biti moderna država, koja ima pretenzije prema članstvu ka EU. Isto tako, nema mjesta visokom predstavniku u državi koja hoće da ima suverenitet i koja hoće da upravlja procesima. Ako imamo visokog predstavnika, time se samo pokazuje da je država nenormalna. Nenormalna država ima visokog predstavnika, a normalna država ima svoje institucije koje preuzimaju na sebe obaveze u skladu sa svojim obećanjima i potrebama društva.
Kako ocjenjujete trenutno stanje u Srpskoj i da li možete da nabrojite koja su to, po Vama, tri najveća problema s kojima se Republika, odnosno njeni građani trenutno suočavaju?
Situacija je stabilna i politički i ekonomski. Institucije politički funkcionišu bez bilo kakvih problema. Kada je u pitanju ekonomija, ona naravno trpi posljedično ono što je izazvala pandemija. Najistaknutiji problem jeste pandemija. Dakle, situacija vezana za zdravstveni sektor, odnosno za javno zdravlje. S druge strane je ekonomija koja trpi štetu zbog pandemije, jer godinu dana funkcioniše pod strašnim pritiskom. Naravno, i institucije Republike Srpske koje nastoje da saniraju i jedno i drugo – zdravstvo i ekonomiju, trpe finansijski zbog toga. Treća stvar koja je u kontinuitetu prisutna kao problem jesu politički ataci na Srpsku i na njenu ustavnu poziciju, nastojanje da se ona razvlasti, ugasi i umanji njen potencijal. Međutim, napadi na Srpsku su nešto čime se mi uspješno nosimo već mnogo godina.
Prošlo je godinu dana od prvog slučaja korona virusa koji je zabilježen u Srpskoj. Da li ste zadovoljni time kako je Republika odgovorila na pandemiju i koja je odluka u ovih godinu dana za vas bila najteža?
Spremno smo odgovorili na pandemiju kada su u pitanju one početne mjere i cijeli tok ove krize, odnosno način kako se reagovalo prema zdravstvu i privredi. To je pokazalo ozbiljnost institucija i spremnost da rade na rješavanju određenih problema. Meni lično su najteže bile one odluke koje su se odnosile na uspostavljanje karantina. Mislim da su svima bile, iz razloga jer znate da nešto morate da preduzmete, gledate šta rade neki drugi i pokušavate da doskočite situaciji, a znate da to sve izaziva pojačanu nervozu i nezadovoljstvo. Dakle, morate da reagujete, a znate da to nije popularno. Reagujete da spriječite katastrofu većih razmjera, a s druge strane želite da to što prije prođe i da rasteretite te ljude, kojima morate da ograničite kretanje i slično. To su mi sigurno bile najmučnije mjere koje smo morali preduzimati. S druge strane, spremno smo reagovali na sve, od nabavki za zdravstvo, pa do vakcina. Ukoliko pogledamo regiju, onda vidimo da je Srbija apsolutni šampion, pa čak i u evropskim razmjerama, ali ili globalno. Srbija je možda najsvjetliji primjer reagovanja države na krizu. Za sve ostale države možete reći da su prilično neuspješne. Ne govorim samo o zemljama regije već i Evropske unije. Međutim, mi smo u Republici Srpskoj, ipak, za razliku od Federacije BiH, pa čak i nekih drugih zemalja u okruženju, ušli u proces imunizacije stanovništva koji sad već ima neku svoju dinamiku. Napravili smo plan nabavke vakcina i nismo se samo oslonili na Kovaks sistem koji se pokazao vrlo haotičnim, nesređenim i nepravednim. Za razliku od evropskih zemalja koje su donosile političke odluke da ne nabavljaju ruske ili kineske vakcine, mi smo donijeli odluku da se ne oslanjamo samo na Kovaks već smo ušli u pregovore i sa Rusijom, ali i sa Kinom. Iz Rusije već dobijamo vakcine prema dogovorenom planu isporuke.
Aranžman sa MMF je i dalje neizvjestan. Da li Srpska ima neku drugu alternativu?
Alternativa je izlazak na domaće i inostrano tržište kapitala. Kada je riječ o aranžmanu sa MMF mislim da bi bilo dobro vratiti ga na kolosijek pregovora i ukloniti zahtjeve koji su prilično besmisleni i bezobrazni. Ovo je vrijeme u kojem se borite za saniranje posljedica u zdravstvu i ekonomiji zbog pandemije i onda vam neko postavlja uslove koji su neustavni i koji zahtijevaju da se odričete određenih funkcija i prenosite ih na nivo BiH. Valjda misle „pritisnuti su finansijski, pa onda će prihvatiti sve i politički“. Pregovore treba vratiti na neki racionalan nivo kakav smo nekada imali. Čitav niz godina smo imali sasvim pristojnu i dobru saradnju sa MMF. Mogli smo da iskomuniciramo neke stvari, a šta se to desilo sada pa su oni postali tako kruti, ne znam. Moram napomenuti da je punjenje budžeta Srpske zadovoljavajuće, iako smo očekivali da će biti puno više problema s obzirom na pandemiju.
Da li Srpska može očekivati donošenje novog Ustava s obzirom na to da se o ovoj temi jako mnogo govori poslednjih godina?
Ustav treba mijenjati, a kada će se to desiti zavisi od političke procjene ukupnih okolnosti u kojima funkcionišemo. Srpska zaslužuje da dobije moderniji Ustav u kojem će biti iščišćene određene stvari.
SDS je prošlost
Kako komentarišete izjave predsjednika SDS Mirka Šarovića da će srušiti vlast Srpske, odnosno SNSD prije izbora sljedeće godine?
Pričao je i da „idu po pobjedu u Doboj“, pa je dobio 700 glasova. Prije toga je u vrijeme novembarskih izbora govorio kako „idu po pobjedu u Banjaluku“, pa je SDS jedva prošla i ima samo jednog odbornika. Poslije se „prikačio“ ovom mladom gradonačelniku Banjaluke dijeleći kao neki njegov uspjeh, a u suštini tu nema nikakvog uspjeha SDS. Ta stranka je prilično umrtvljena zato što su odustali od onoga što su bili njihovi ciljevi i ono što je bila njihova politika koja je mobilisala građane. Ako izgubite tu potrebnu dimenziju patriotizma, prosto niste neko ko može da odgovori na izazove ovako teških vremena. Pričao je i kako će promijeniti većinu u NSRS, a onda su njegovu stranku napustili neki poslanici. Dakle, neozbiljan je. Sve što kaže je neozbiljno.
Nova energija, novi ljudi
S obzirom na to da ste potpredsjednica SNSD, kako gledate na promjene u Gradskom odboru SNSD Banjaluka. Da li ste to trebali ranije da učinite?
Smatram da su one dobre i da je vjerovatno trebalo i ranije da se neke stvari malo više aktiviraju. Mislim da je ovo neki put da se donese nova energija i da se otvori prostor za neke nove ljude. Smatram da je SNSD već nekoliko godina u Banjaluci bio prilično uljuljkan vodeći se time da smo, kao što jesmo, mnogo toga uradili za ovaj grad i izgradili ga. Međutim, možda smo zanemarili ono što se zove klasični politički rad. Sad je prilika da se vratimo klasičnom političkom radu i onome u čemu smo najbolji, a to je da komuniciramo s našim građanima, da im adekvatno objasnimo šta to hoćemo i da budemo tu s njima u svakoj, i dobroj i lošoj prilici.