Koliko ste puta samo čuli: ma brige me, iden u Legiju stranaca! Ako niste nijednom, onda se ne družite s očajnim i časnim ljudima, no ako jeste, onda su vam odmetnici vjerojatno kazali da vam tamo, u elitnoj francuskoj formaciji promijene identitet, datum rođenja, obrišu kriminalnu prošlost, da koljete neprijatelje, trčite po prašumama nosite papagaja, preskačete mrtva tijela s eksplozivom oko pojasa.
Moramo vas razočarati, ako biježite od monotonije radije se prijavite kao pastir na Biokovu jer je plaća vjerojatno veća, a i, čini nam se, adrenalin.
Franko Vlahović služio je Legiji šest godina. U hotelu Park, u utorak navečer je, u organizaciji Lions kluba, sa svojim bračkim naglaskom pričao kako to zapravo izgleda. Govori on ukupno četiri jezika. Rođen u Njemačkoj, roditelji gastarbajteri, malo Brač, pa Džibuti:
– Imao sam 20 godina i bio željan avanturizma. Vuklo me da odem u Marseille odakle bih našao posao na naftnoj platformi u sjevernoj Africi. I tako sam se uputio u Francusku, šetao rivom, nabasao na tvrđavu s vratima na kojima je pisalo “regrutacija – Legija stranaca”. Ušao sam. Dočekao me stariji Španjolac, pred njim stol, papiri, i, ono što je bio okidač, fotografije putovanja. Naivac, potpisao sam odmah – počinje svoju priču Franko, sada voditelj logistike u tvornici “Sardina” u Postirama.
Ma, iako on tvrdi da smije o svemu pričati, jedan od dvojice za Legiju zainteresiranih momaka iz zadnjih redova sjedišta nešto se češka po tjemenu. Bračanin vjerojatno ni svojoj supruzi, zbog koje je napustio službu, neće do kraja priznati čega se sve nagledalo:
– Odjel sigurnosti u šali smo zvali “Gestapo”, oni provjeravaju kriminalnu prošlost, podatke Interpola i tko ima dosje odmah ispada. Jedino što se tolerira je neplaćanje alimentacije. Da. Ide vam dalje selekcija, sportski i psiho-testovi, to traje i po nekoliko mjeseci, u zadnjem krugu 40 kilometara pješačite u ratnoj opremi. Od 100 kandidata jedan do dva idu na obuku. Mjesečno se pridruži 30 do 40 ljudi – otkriva Bračanin, kaže, sve što ste vidjeli u filmovima nema veze sa istinom.
Pa tako i plaće. Nešto više od tisuću eura. K tome, žene, kvragu, ne primaju. Valjda misle da se ne bi držale sedam legijskih zapovijedi, glase: “svaki legionar ti je brat po oružju. Misija je sveta, izvršit ćeš je do kraja po cijenu svog života”.
Momci iz publike nisu se time iznenadili, ali nad ove Frankove riječi su ih obradovale:
– Obuka Commando – jednom godišnje tri tjedna. To je veliko igralište za dječake, letite helikopterom, skačete u more, dižete stvari u zrak eksplozivom, hodate po žici iznad kanala. A legija ima sada 8600 pripadnika. Plan je za koju godinu podignuti broj na preko 11 tisuća. Šanse su malo bolje da vas prime – zainteresirao ih je Bračanin s francuskim državljanstvom.
U službi je i čuvao nalazište zlata u Arizoni, to, kaže, vlada želi držati pod kontrolom jer ljudi upadaju preko noći i vade grumene koji se potom švercaju u Brazil. Istaknuo je služenje u trinaestoj polu-brigadi, posebno u Džibutiju, državi istočne Afrike. Roditelji ga godinama nisu vidjeli.
Završio je obuku za kriptografa i radio-operatera po Morseovom kodu, a legionar je bio do devedesete godine kad prelazi u UNPROFOR. Dok je Sarajevo bilo pod opsadom, u humanitarnoj misiji djelo je hranu svim stranama, da skratimo priču, general Ratko Mladić pitao ga je da se bori za njih što je ovaj glatko odbio.
Vratimo se na veseliju misiju u Džibutiju:
– Razočarao sam se da tamo nema pijeska. Ah. Strateški, ta siromašna država, nekadašnja francuska kolonija važna je jer graniči s problematičnim: Etiopijom, Somalijom, Sudanom, Jemenom. Ukupno je, osim nas, tu bilo 12 do 15 tisuća vojnika. Prije par godina suradnja s Džibutijem je prekinuta, položaje su preuzeli Amerikanci – kaže Vlahović, priznaje, i danas prati što mu se s bivšim kolegama događa.
Mogao je i on ostati, da je htio. Rano su mu ponudili karijerni program, u kampu kao pomoć u obuci. Čin je dobio već nakon godine dana, ali, eto, ljubav ga je preusmjerila.
A nije, kaže, ni Legija što je nekad bila. Ima momaka, šetaju po kampu i snimaju mobitelom, stavljaju na YouTube. Pa i sama vojska prisutna je na društvenim mrežama. A Božić je jako bitan. Jede se, pije, dijele se pokloni. Kako god, i dalje je nitko ne može iznajmiti, ona je samo za interese Francuske.