Božićna poruka vojnog biskupa Jure Bogdana

„Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan” (Iz 9, 5). SiÄ‘e nam s neba naÅ¡ Spasitelj. U svetkovini njegova roÄ‘enja – Božiću – slavimo i ove 2017. godine to Otajstvo njegova silaska u naÅ¡e ljudsko tijelo… A siÄ‘e k nama na prekrasan način – kao dijete. Kao maleno, krhko i bespomoćno dijete. Potpuno predano svima nama da ga, kao takva, primimo u svoje živote, u svoje obitelji i u svoje domove, piÅ¡e u božićnoj poruci vojni biskup Jure Bogdan.

PosluživÅ¡i se takvim načinom ulaska u ovaj naÅ¡ svijet, Gospodin je htio staviti dostojanstvo i važnost djeteta u srediÅ¡te naÅ¡e pozornosti, postavivÅ¡i nam upravo dijete i djetinju nevinost za model potpunoga, autentičnog i bespridržajnoga predanja Bogu, ističe biskup. Istaknuo je da i „mi danas, sebi samima, svojemu naraÅ¡taju, svojemu narodu i svakomu čovjeku dobre volje posvijestimo i posvjedočimo da je Kristovo roÄ‘enje baÅ¡ u liku djeteta poziv na zasnivanje obitelji koju, ženidbom sjedinjeni, čine muž i žena zajedno sa svojom djecom i poziv na očuvanja obiteljskoga života. Poziv je to na otvorenost novomu životu, na otvorenost raÄ‘anju, odgoju i podizanju djece, na trud oko osiguranja njihove budućnosti koja je i budućnost svih nas pojedinačno i svih nas zajedno, bez koje nas neće i ne može biti, jer ćemo, u suprotnome, u egoizmu i beznaÄ‘u izumrijeti. A izumiremo, nažalost, i to jako brzo”, upozorava biskup Bogdan.

U bračnome i roditeljskome pozivu, ističe dalje biskup, riječ je ne o bilo kakvu pozivu nego o božanskome pozivu, a u daru djece o Božjemu daru! Taj poziv i tu odgovornost valja uzeti ozbiljno. Prihvatimo taj dar, jer prihvaćajući djecu, prihvaćamo Njega, a prihvaćajući Njega, primamo Onoga koji nam jedini može dati moć da postanemo djeca Božja, poručuje biskup Bogdan. Djevica Bogorodica je za sve nas porodila svoga Sina koji je uvijek s nama i uz nas, pa je zato i naÅ¡a obitelj domaća Crkva, zajednica vjere, nade i ljubavi, ističe biskup i zaključuje: „Gubitak svijesti o tome raÄ‘a ne samo zatvorenošću novomu, napose tek začetomu životu, nego i najrazličitijim načinima obračuna s njim, obračuna koji niječu i zatiru ovaj Božji dar promičući kulturu beznaÄ‘a, besmisla, odbačenosti i osamljenosti, ukratko: kulturu smrti. Crkva se s takvim idejama, stavovima i postupcima nikada neće i ne može složiti. Za nju je svaki ljudski život svet, a „za ljudski život nema surogata, kao Å¡to ni očinstvo, ni majčinstvo onako kako ih je Bog utemeljio nemaju i ne mogu imati surogata, kao Å¡to ni obitelj nema, niti može imati surogata. Ona je, uz to Å¡to je izvorna stanica druÅ¡tvenoga života u kojoj su muž i žena pozvani na sebedarje u ljubavi i darivanju života, kao zajedniÅ¡tvo krÅ¡tenih osoba takoÄ‘er i znak i slika zajedniÅ¡tva Oca, Sina i Duha Svetoga, u kojoj je roditeljska i odgojna služba odsjaj Božjega stvoriteljskog djela. Konačno, za Crkvu su djeca Božji blagoslov i ona su u obiteljskome i druÅ¡tvenomu životu na prvome mjestu, a u pastoralnome djelovanju Crkve ona su prioritet. RoÄ‘enje Sina Božjega u tijelu čovjeka – djeteta – na to nas podsjeća, i u tome nas utvrÄ‘uje”.

M.M.