Scena

Bosanski rulet

U Hrvatskoj nova vlada tek treba oteti vlast, a dok se to ne dogodi, mi ovdje smo joÅ¡ uvijek na vjetrometini bez zaleÄ‘a i izgleda. Strpljen spaÅ¡en (kaÅ¾u da vrijedi ako nisi Hrvat iz BiH), strpljenje nas lagano napuÅ¡ta i sudbina je gotovo izvjesna. Dan je na izmaku, a jutro je joÅ¡ daleko.

Za Tropolje.info piÅ¡e Marko TokiÄ‡

RadniÄka fronta na Markovu trgu: protest izdajnika. Skupilo se neÅ¡to jugonacista i deru se protiv navodno profesionalnih domoljuba. U mraku. Sjetim se one: U tunelu usred mraka, sija flaÅ¡a od konjakaâ€¦ Okupilo ih se, kaÅ¾u, i viÅ¡e nego su raÄunali. Bio je tamo i StaziÄ‡ (i staziÄ‡i) â€“ niÅ¡ta vrijedno spomena. Ipak sam zamijetio jedan transparent: vlast = korporacije, faÅ¡istoidi i opus dei. Zanimljiva kombinacija. Po shvaÄ‡anju naÅ¡ih Å¡uvaroida, daklem, Mare zvana Ingrid od Piramida je posve na pravom putu, kao teoretiÄarka zavjere ona je prva prokljuvila da iza svega stoje velike korporacije koje Ä‡e pljaÄkati Hrvatsku (koju su oni Äuvali â€“ za sebe!), o faÅ¡istima i istima ne treba ni govoriti (tko ne misli kako StaziÄ‡ misli â€“ on je, zna MilanoviÄ‡ i Ranko i mnogi drugi i svi Ä‡e oni prisegnuti na Äasnu pionirsku, partijsku i svaku drugu koju treba), o projektu Crkve sve je veÄ‡ rekla Milanka pa se o tome i nema Å¡to govoriti: smrdi i smrdi i smrdi (i smrdi im gotovo kao Å¡ator).

Koliko lumena ima na toj lijevoj fronti svjedoÄe svakodnevno velike rvacke televizije (one s nacionalnom koncesijom) o tako snaÅ¾nim mislima i dosezima socioloÅ¡kih, komunikacijskih i inih znanosti i vjeÅ¡tina, nama obiÄnima nije dano niti raspravljati. A kakve tek talente pokupe na ulicama i ovim mraÄnim skupovima (pardon â€“ skupovima u mraku) najbolje svjedoÄi izjava jedne gospoÄ‘e o nadnaravnim sposobnostima novog predsjednika vlade. Naime prema njezinu svjedoÄanstvu, a nema razloga da joj ne vjerujemo (?!), OreÅ¡koviÄ‡ je svjetski fenomen jer je za svega dva tjedna vlastite vladavine osiromaÅ¡io Hrvatsku. Dolje OreÅ¡koviÄ‡. I vlada s njim.

U BiH je joÅ¡ zanimljivije. Upravo gledamo bosanski rulet. NeÅ¡to nalik na ruski (samo se ovdje raÄ‘e biraju tuÄ‘e glave).

Je li Dubravko ÄŒampara (tuÅ¾itelj, sin poznatijeg pokojnog Avde i Sadete djevojaÄki IsoviÄ‡ i AljoÅ¡in brat) islamist ili alkoholiÄar joÅ¡ se ne zna, a kad Ä‡e se znati ovisi o ljubavi koja plamti izmeÄ‘u Bakira IzetbegoviÄ‡a i Fahrudina RadonÄiÄ‡a (i njihovih pokrovitelja). BuduÄ‡i da je u BiH politika (dakle novac i moÄ‡) obiteljski posao kojega ipak, ako je nuÅ¾no, treba rasporediti na nekoliko obitelji: ÄŒampare su, kako sada iz Avaza tvrde, â€žobitelj za provoÄ‘enje zakonaâ€œ. Oni (ovi iz Avaza a to je javno glasilo, barem se tvrdi, Fahrudina RadonÄiÄ‡a) ujedno pozivaju da se zaustavi Äamparizacija BiH (ili makar FBiH), no prije Ä‡e biti da je doÅ¡lo do Äamparizacije velike ljubavi izmeÄ‘u Bakira i Fahre.

Oprostite na maloj odgodi u priÄi o navedenom sukobu i dopustite malu digresiju. Naime, nepotizam u svim strukturama BiH druÅ¡tva poprimio je tolike razmjere da se slobodno moÅ¾e govoriti o proraÄunskom financijskom servisiranju obiteljskih potreba (i poslova), koje za posljedicu ima koncentraciju politiÄke moÄ‡i, bogaÄ‡enje izabranih i svakodnevno osiromaÅ¡ivanje velike veÄ‡ine naroda.

Narod po miÅ¡ljenju elite, iznadprosjeÄno Å¾ivi, iako je, kako se sluÅ¾beno tvrdi, prosjeÄnoj obitelji za Å¾ivotu u FBiH potrebno 1500 KM (osobno mogu posvjedoÄiti da to nije dovoljno niti za golo preÅ¾ivljavanje) dok su prosjeÄne plaÄ‡e daleko ispod toga (o mirovinama da se i ne govori).

PleÅ¡uÄ‡i na rubu gromoglasne Å¡utnje i tihih odlazaka iz zemlje ove moÄ‡ne obitelji stvaraju vlastiti raj na zemlji unutar kojega ipak povremeno doÄ‘e do sukoba izmeÄ‘u izabranih (i dobro rasporeÄ‘enih): oko teritorija, dobavljaÄa i vanjskih pokrovitelja tranzicijske sreÄ‡e pa imamo to Å¡to imamo ogoljavanje politike do transkriptnih svjedoÄanstava o tajnama krvavih ruku koje nikoga ne potiÄu da se, pa makar reda radi, istraÅ¾e izreÄene tvrdnje (umjesto toga imat Ä‡emo izvansudsku nagodbu o koaliciji koja traje na euroatlantskom putu). Ako je i djeliÄ‡ onoga Å¡to se moglo proÄitati u transkriptima istina, a kada nadopunimo i ovo Å¡to se tvrdi za obitelj ÄŒampara (i njihovu umreÅ¾enost po institucijama sustava) teÅ¡ko se oteti dojmu da se institucionalna moÄ‡ suÅ¾ava i zlorabi kako moÄ‡nima odgovara. Obiteljski su se poslovi (o tome su se snimili i mnogi filmovi, a neÅ¡to govorio i Shakespeare u svome Macbethu, RadonÄiÄ‡ mnogo ranije u intervjuu VeÄernjaku, a neÅ¡to se naÅ¡lo ponovno i u transkriptima) Å¡titili i Å¡tite uvijek na isti naÄin. Tajne ostaju tajne dok moÄ‡ traje (a ako je istina ono Å¡to Fahrudin priÄa i zloÄin se Å¡titio novim zloÄinom, ili pak, ako je istina ovo za Å¡to se Fahru optuÅ¾uje, jao nama, no ta spirala zla, i Â smrti, zbog istine i pravde morala bi se zaustaviti, ali kako ako imate â€žobitelj za provedbu zakonaâ€œ i krug meÄ‘usobnih optuÅ¾bi koji plamti dok se ne dogodi nagodba). MoÅ¾da je dio istine u tome da se zbog ukljuÄivanja srpskog (i ruskog) elementa u priÄu euroatlantski sjaj opredjeljenja i javno razotkriva kao ljubav braÄ‡e po nuÅ¾nosti. I dok jedan drugome radi o glavi skrivajuÄ‡i mrÅ¾nju; jedan drugoga trpi zbog interesa i ucjena i javno se ljube do zajedniÄkih opredjeljenja, koalicijskog sudjelovanja u vlasti (navodno zbog nacionalnih i drÅ¾avnih interesa). Ovaj opasni bosanski rulet zasad naÅ¾alost plaÄ‡aju svi oko njih (njima i nadalje i unatoÄ svemu â€“ nije loÅ¡e, pa makar je jedan od njih privremeno na sluÅ¾benom putu).

Ovakvo katastrofalno stanje boÅ¡njaÄke politike zasada koristi jedino srpska politiÄka elita radeÄ‡i na osamostaljivanju (i, po potrebi, izdvajanju) Republike. A Å¡to je krajnji cilj ovih dana otkrivaju i Milorad Dodik i DaÄiÄ‡ koji u Å amcu (je li joÅ¡ uvijek bosanski) otkrivaju Å¡kolu simpatiÄnoga imena: Srbija. DoÄ‘e mi da se sjetim onih predratnih prepucavanja grafitima kada je netko u Sarajevu ispisao: Ovo je Srbija â€“ a netko hitno dometnuo: Budalo! Ovo je poÅ¡ta.

Ono Å¡to je nekada bilo smijeÅ¡no danas je nedostatkom politiÄke odgovornosti gotovo pa politiÄka realnost. (Nije?! â€“ Samo Å¡to nije!)

BoÅ¡njaci zabavljeni sobom, Srbi svojim snovima â€“ a mi Hrvati kandidacijskim postupkom (EU â€“ uhu, uhu, uhuâ€¦). Da su oni kojima sada trebamo do nas drÅ¾ali koliko do snijega u svibnju danas bi s lakoÄ‡om bili lokomotiva koja Ä‡e povuÄ‡i BiH onamo kamo priÅ¾eljkuju (no voz se opire, a vagoni u neredu â€“ a manjka i traÄnica). A lokomotiva dahÄ‡e, dahÄ‡e da izdahne, joÅ¡ malo i progutat Ä‡e je daljina (da ne kaÅ¾em tuÄ‘ina: jedni u zemlju, drugi iz zemlje â€“ a neki i na sluÅ¾beni put voljom onih koji o nama odluÄuju joÅ¡ uvijek po inerciji dosadanjih odnosa kako Å¾ele i kako im se prohtije).