Njihovo bezbrižno kupanje u moru, 1993. prekinule su granate. Znate li za ovu tužnu, ratnu priču?

Nenadan i brutalan napad na civile do danas je ostao nekažnjen, ali i nedovoljno ispričan. Lidija, Danijela, Marijan, Jozo i Karlo danas bi, da nije bilo rata, sa svojom djecom trčali po plaži i gradili kule u pijesku. Upravo zato, ne dozvolimo da se na njih zaboravi i upamtimo njihova imena.

Malo koji turist koji uživa na plaži Soline u Biogradu na moru zna što se dogodilo na današnji dan. Niti previše Hrvata ne zna za petero mladih ljudi koji su lijepo vrijeme tog 14.06.1993. odlučili iskoristiti za kupanje, sunčanje i uživanje na toj plaži…

Lidija Vrankulj, Danijela Vidaković, Marijan Polić, Jozo Tomić i Karlo Paić bili su jedni od mnogih koji su raširili ručnike i osvježavali se u moru:

– Bio je lijep, sunčan dan, rano poslijepodne. Na Solinama je bilo na desetke mladih ljudi, momaka i djevojaka, nešto malo starijih. Netko se kupao, netko se na obali sunčao i izležavao, igrala se briškula, sjedilo se, ćakulalo. Ništa nije slutilo na tragediju – za medije je ispričao Sebastian Perišić Mofa, očevidac jednog od najtužnijih dana Biograda.

Ničim izazvani, pobunjeni Srbi napali su Biograd na Moru raketnim sustavom Orkan s kasetnim punjenjem, s tzv. zvončićima koji su padali na plažu:

– Krv, jauci, plač, užas na Solinama. To je sve čega se sjećam, a potom mrak, “pronašao” me je zvončić. Dan danas imam noćne more, u znoju sanjam taj dan za koji nikad nitko nije odgovarao – kazao je Mofa.

U samo nekoliko trenutaka, Lidija, Danijela, Marijan, Jozo i Karlo bili su pobijeni, a još sedmero ljudi s plaže je ranjeno.

– Sjećam se dobro tih mladih cura, bez pretjerivanja, bile su prave ljepotice. Samo nekoliko dana prije tragedije provezle su se na motoru pokraj igrališta Primorca – prije nekoliko godina prisjetio se za medije Zoran Gulan.

Po jednoj verziji, paljbeni položaj nalazio se kod Kistanja, a po drugoj kamenolom Zapužane. Nenadan i brutalan napad na civile do danas je ostao nekažnjen, ali i nedovoljno ispričan.

Lidija, Danijela, Marijan, Jozo i Karlo danas bi, da nije bilo rata, sa svojom djecom trčali po plaži i gradili kule u pijesku. Upravo zato, ne dozvolimo da se na njih zaboravi i upamtimo njihova imena. tropolje.info