Gdje su, tko su ti faÅ¡isti, pita se neupućeni graÄ‘anin nakon dramatiÄnih i Äak paniÄnih proklamacija aktivista tzv. Lige antifaÅ¡ista. Ali kad se bolje razmisli i kad se uÄ‘e u psihu tih Äudnih ljudi odjednom ćemo faÅ¡iste vidjeti i otkriti svukud oko nas
Na djelu je sustavno poricanje i demonizacija antifaÅ¡izma, poricanje temeljnih etiÄkih vrijednosti demokratskog druÅ¡tva, agresivno poticanje i postupna relativizacija važnosti antifaÅ¡istiÄke borbe, netolerancija, nasilje, mržnja, militarizam, kult nacije, prezir prema modernim politiÄkim idejama, sustavno uniÅ¡tavanje dokumenata, spomenika i spomen obilježja antifaÅ¡izma, izostavljanje sadržaja o važnosti antifaÅ¡izma za Europu i Hrvatsku u udžbenicima i nastavi povijesti, akcije i manifestacije u kojima je nemoguće ne prepoznati prijeteće karakteristike faÅ¡izma. Itd. itd.
Sve je to iscurilo s osnivaÄke skupÅ¡tine Lige antifaÅ¡ista, koja je za svog predsjednika izabrala Zorana Pusića, a za zamjenicu predsjednika Vesnu TerÅ¡eliÄ. Okupilo se na tom skupu sve Å¡to diÅ¡e antifaÅ¡istiÄki, zbijenih redova spremno krenuti po Å¡umama i gorama, ako zatreba. A oÄito je voda doÅ¡la do grla. Svojom je nazoÄnošću skup uveliÄao Ivo Josipović, koji je trijumfalno podvukao: Ha, jesam li vam rekao da meÄ‘u nama joÅ¡ gmižu ustaÅ¡ke zmije? Bio je tu i njegov glavni savjetnik Budimir LonÄar, ministar vanjskih poslova Jugoslavije u vrijeme razaranja Vukovara, kao i niz drugih aktivista starijeg i mlaÄ‘eg naraÅ¡taja te raznih profesija, spolova, nacionalnosti i vjeroispovijesti, nudeći svoju veliku toleranciju i otvorenost nasuprot crnim oblacima nacifaÅ¡izma, koji su se nadvili nad zemljom.
Pitanje je sad: o kojim vrijednostima, o kojim spomenicima i dokumentima, o kojim udžbenicima, o kojim akcijama i manifestacijama, o kojim politiÄkim idejama je ovdje rijeÄ? U cijelom tom govoru nema apsolutno niÅ¡ta za Å¡to bi se Äovjek mogao uhvatiti, niÅ¡ta odreÄ‘eno i niÅ¡ta konkretno. Ostaje neugodan dojam obraÄuna s fantomima i vjeÅ¡ticama. ÄŒisti primjer iracionalne propagande napunjene strastima. Nekim drugima, imaginarnima se predbacuje mržnja, nesnoÅ¡ljivost i nasilje, Å¡to je samo racionalizacija i kanaliziranje vlastite mržnje i nesnoÅ¡ljivosti. Nije, dakako, nepoznato da ono „anti“ sadržano u odreÄ‘enim pojmovima nosi vrlo Äesto duhovne karakteristike onoga protiv Äega navodno ustaje. I anti-boljÅ¡evizam zna biti boljÅ¡evizam, kao Å¡to anti-faÅ¡izam, kao Å¡to vidimo, može biti faÅ¡izam. Anti-komunistiÄki makartizam pretvorio se pedesetih godina u SAD-u u Äisti staljinizam.
Occupy Croatia odluÄio je izgleda svake subote prosvjedovati protiv, kako oni kažu „šatoraÅ¡a“, s tim ekstremnim krilom IRA-e, kako bi rekao Nenad Stazić, s tom udarnom Å¡akom faÅ¡istoidnog HDZ-a. Jedan drugi, sliÄan „antifaÅ¡istiÄki“ skup održan je nedavno na Trgu bana JelaÄića kao protudemonstracija kao naruÄenom najavljenom, a neodržanom postrojavanju „stranaÄke vojske“ u crnim odorama, kojega su predvodile i neke poznate liÄnosti javnog života kao Vesna TerÅ¡eliÄ, Zoran Pusić, Vili Matula, UrÅ¡a Raukar i drugi. Jer, „antifaÅ¡istima“ trebaju faÅ¡isti, ako ih nema oni će ih proizvoditi, to je razlog njihova postojanja. Miljenko Jergović, jedan od vodećih lovaca na faÅ¡iste napisao je svojevremeno kako je patoloÅ¡ki ubojica mlade Meksikanke na Marjanu tipiÄni Splićanin i Hrvat. Slavomir Žižek, ovdje redovito predstavljen kao „slovenski filozof svjetskog glasa“, Äesti gost naÅ¡ih tribina i televizija, okarakterizirao je stanje u Hrvatskoj kao „ustaÅ¡ko kršćanstvo“. Slavko Goldstein kaže u velikom intervjuu jednim novinama kako ne treba Äuditi ako HDZ-ova vlast, doÄ‘e li do nje, krene s hapÅ¡enjima, progonima, represijama i logorima, s „jednim režimom koji će u suÅ¡tini biti ustaÅ¡ki“! Za sve ovdje spomenute tipiÄan je benevolentan odnos prema ÄetniÅ¡tvu.
Gdje su, tko su ti faÅ¡isti, pita se neupućeni graÄ‘anin nakon dramatiÄnih i Äak paniÄnih proklamacija aktivista tzv. Lige antifaÅ¡ista, politiÄara, pojedinih novinara i intelektualaca. Ali kad se bolje razmisli i kad se uÄ‘e u psihu tih Äudnih ljudi odjednom ćemo faÅ¡iste vidjeti i otkriti svukud oko nas. FaÅ¡isti su, kao Å¡to ih je nabrojio list „24 sata“ (o tome je pisao JoÅ¡ko ÄŒelan) Franjo TuÄ‘man, Gojko Å uÅ¡ak, Zdravko Tomac, Vlado KoÅ¡ić, Željka Markić, Ivan Aralica, Marko Perković, Milan IvkoÅ¡ić, Jakov Sedlar, Nino Raspudić, Hloverka Novak Srzić, Karolina Vidović KriÅ¡to, Ivo Banac, Ivica MarijaÄić, Zoran Vuman, Andrija Hebrang, Slaven Letica, Kuzma KovaÄić, Tomislav Karamarko, Kolinda Grabar Kitarović, Zlatko Sudac, Anja Å ovagović i brojni, brojni drugi, poznati i nepoznati. U jednom se trenutku na sliÄnom popisu naÅ¡la Äak i SaÅ¡a Broz! FaÅ¡isti su manje-viÅ¡e svi svećenici, branitelji, Älanovi i glasaÄi HDZ-a, svi koji priznaju da je na Bleiburgu i „križnom putu“ izvrÅ¡en masovni zloÄin i koji se ne dive Titu, svi koji neÅ¡to mrmljaju o Udbinim egzekucijama, svi koji drže da brak može biti samo zajednica muÅ¡karca i žene, svi koji su skeptiÄni prema „regionu“, svi koji misle kako ćirilici nije mjesto u Vukovaru, svi koji nisu glasovali za Ivu Josipovića, svih onih osamdeset i neÅ¡to posto graÄ‘ana koji su glasovali za neovisnost.
Ta patoloÅ¡ka svijest, ta „kompulzivna neuroza“, kako je naziva Zoran Vukman, ta ostrašćenost može biti samo plod neprihvaćanja zajednice u kojoj se živi, naroda s kojim se živi, njegovih vrijednosti, tradicije i politiÄkih stremljenja, plod kroatofobije kao najdublje fobije, najcrnjeg, najokorjelijeg i najnerazumnijeg Å¡ovinizma, koji u nas postoji. Nema puno pristaÅ¡a ni bolesnika koji boluju od ove bolesti, ali su iznimno glasni, vladaju medijima i financira ih, Å¡to je najapsurdnije u ovoj priÄi, država. Naglo probuÄ‘ena propaganda i galama o faÅ¡izmu i ustaÅ¡tvu u svojoj krajnjoj nakani su usmjereni na diskreditiranje i sotonizaciju svega Å¡to je nacionalno i hrvatsko, ukljuÄujući i hrvatsku državu. I „suoÄavanje s proÅ¡lošću“ koje provodi Vesna TerÅ¡eliÄ i njezina Documenta, a koji su dobili visoko odliÄje od bivÅ¡ega predsjednika, nije u funkciji istjerivanja pravde i kažnjavanja zloÄina niti je time motivirano, već gotovo iskljuÄivo u funkciji klevetanja države i borbe za njezinu neovisnost. Zar se već na sva usta ne govori i ne piÅ¡e o jednom promaÅ¡enom projektu i o potrebu vraćanja u stare okvire. VeÄernji list donosi veliki naslov s retoriÄkim pitanjem: „Nakon 25 godina treba se zapitati je li hrvatska država izgubila smisao“, uz zakljuÄak: „Hrvatsku državu u svakom njezinu povijesnom izdanju (dakle, i ovom najnovijem – op.a.) možemo smatrati kvislinÅ¡ko-marionetskom“ (Äitaj endehazijskom).
Histerija o ustaÅ¡tvu potaknuta je bolnom smjenom na PantovÄaku i odlaskom velikog „antifaÅ¡ista“, a može se tumaÄiti i kao strah od daljnjih promjena, strah za pozicije zauzete i sustavno ojaÄane nakon 2000. godine i kao njihova preventivna obrana. Doći će HDZ, Å¡to će biti ne samo s titoizmom i Titom, koji je eto otputovao preko Romanije iz ureda predsjednice države, ali ne i iz veleposlanstva u Parizu, ne samo s joÅ¡ živim idejama o restauraciji propale države nego i Å¡to će biti s nama, s naÅ¡im sinovima i kćerima, s naÅ¡im ministarskim, uredniÄkim, ambasadorskim, direktorskim mjestima, s naÅ¡im uhljebljenjem u brojnim nevladinim udrugama, s naÅ¡im filmskim, književnim i medijskim projektima.