Belma………Da…  To su te godine…

Dođeš u te neke godine kad ti se radi generalka sebe….

Ne želiš više ljude oko sebe koji te zovu na kavu#, a u istu bi ti sipali otrov…

Niti one koji ti se, kurtoazije radi, smješkaju, a znaš da te ne vole.

Imaju vremena za sve samo kad njima trebas…

Da…

To su te godine…

One kada konačno shvatiš da  se netrebas raspravljat  i trazit opravdanje za svakog …

Prigrliš one trenutke sreće.

Samoća ti postane najbolji drug.

To je vrijeme kad učiš da cijeniš sebe.

Nesavršenu, pa se pogledaš u ogledalo i kažeš : ” Divne su ti te bore na licu. Puno se suza preko lica spustilo, briga ispratilo, i šteta bi bila da se botoksom ispravljaju uspomene.”

To su godine kad učiš da  zivis  u onome što imaš i ne kukaš za onim što nemaš.

Pola ti vijeka prošlo, a dobrih sjećanja nemaš puno.

I počneš da cijeniš godine što su ti preostale i ne trošiš ih uzalud.

Štediš trenutke kao zadnje bombonjere u kutiji slatkiša.

Jer znaš da je ostalo malo.

I od tebe. I od života…