Kultura

Belma………Da…  To su te godine…

Dođeš u te neke godine kad ti se radi generalka sebe….
Ne želiš više ljude oko sebe koji te zovu na kavu#, a u istu bi ti sipali otrov…
Niti one koji ti se, kurtoazije radi, smješkaju, a znaš da te ne vole.
Imaju vremena za sve samo kad njima trebas…
Da…
To su te godine…
One kada konačno shvatiš da  se netrebas raspravljat  i trazit opravdanje za svakog …
Prigrliš one trenutke sreće.
Samoća ti postane najbolji drug.
To je vrijeme kad učiš da cijeniš sebe.
Nesavršenu, pa se pogledaš u ogledalo i kažeš : ” Divne su ti te bore na licu. Puno se suza preko lica spustilo, briga ispratilo, i šteta bi bila da se botoksom ispravljaju uspomene.”
To su godine kad učiš da  zivis  u onome što imaš i ne kukaš za onim što nemaš.
Pola ti vijeka prošlo, a dobrih sjećanja nemaš puno.
I počneš da cijeniš godine što su ti preostale i ne trošiš ih uzalud.
Štediš trenutke kao zadnje bombonjere u kutiji slatkiša.
Jer znaš da je ostalo malo.
I od tebe. I od života…

Exit mobile version