Sinovi povijesti
Baština
Å to je ono namijenjeno stoljećima od onoga Å¡to Äinimo sada? I Å¡to je naÅ¡a baÅ¡tina? I zaÅ¡to iz mora onoga Å¡to je bilo izdvajamo ono Å¡to nasljedujemo, gajimo i vjerujemo da za to vrijedi živjeti (i umrijeti ako je potrebno).
Za Tomislav city piše Marko Tokić
Znam da postoje dogaÄ‘aji koji nas nadilaze (i istine koje su vrjednije od nas). I da postoje ljudi koji su u njima sudjelovali. Vjerujem, da u tom trenutku nisu razmiÅ¡ljali o veliÄini dogaÄ‘aja, nego su intuitivno i razumski naslućivali i znali da valja tako postupiti. U moru dogaÄ‘aja kojima smo mi malo stariji bili svjedoci takva su uistinu bila ona vremena kada je rat u Hrvatskoj plamtio i kad smo s neizvjesnošću ishoda strepili da se on u njoj ne će zaustaviti i da će krvavi srpski pir nastaviti se svom silinom i na osobit naÄin ovdje kod nas u BiH. Vukovarska srpska poskoÄica koju je cijeli svijet vidio i Äuo (ali se pravio i gluh i nijem) nama je dopirala do srÄike bića: Slobodane Å¡alji nam salate / Bit će mesa klat ćemo Hrvate. U tim olovnim i presudnim vremenima ipak je bilo muževa koji su stali i zavjet dali da se ne ćemo predati samo tako. I donosili su odluke o uspostavi hrvatskih zajednica u BiH (objedinjenih u Herceg Bosnu). Taj krik u noći najveće hrvatske tame: pada Vukovara i pokolja u Å kabrnji, Äuo se i kao vapaj, ali i kao ohrabrenje. Nagomilana energija stoljeća izbijala je iz svakog hrvatskog srca i žudnja za slobodom pretvarala se u energiju otpora.
Upravo ti ljudi ovih dana (16. studenoga 2017.) sastali su se u Grudama (i tek pokoja osoba kao ja, koja je, iako s daleko manjim zaslugama, imala Äast biti pozvana) da obilježe uspomenu. I da kažu da s ponosom i danas stoje iza svojih odluka. I svoje vjere (i svoje mjere).
Njihov je sastanak preÅ¡ućen u medijima. Mnogi su zvani da na njega ne doÄ‘u. Jesmo li opet u ilegali? (Da se i ovaj najnoviji dogaÄ‘aj: obnavljanja uspomene, uistinu dogodio svjedoÄe i priložene fotografije, pa Vas molim da ih objavite.) I tko je taj koji danas odreÄ‘uje mjeru hrvatstva!? Na temelju kojih vlastitih zasluga? I koje mjere?
Istodobno je Bakir u Mostaru ponovno zazivao rat. Nije mu valjda bilo dovoljno rata. Onako iz Å¡tosa do sada sam prenosio miÅ¡ljenje svjedoka koji su mu spoÄitavali da je cijeli rat proveo u trezoru i sam držeći to Å¡armantnim prigovorima boÅ¡njaÄkih junaÄina, ali sve mi se viÅ¡e Äini da u tome ima istine. Davno je Pindar napisao: Rat je onima mio koji ga iskusili nisu. Pa se iz ovog Bakirovog novinskog, medijskog ratovanja dade zakljuÄiti kako su njegovi boÅ¡njaÄki oponenti vjerojatno u pravu. Jer lako je s tuÄ‘om djecom ratovati. Za njih se uvijek naÄ‘e dostojnih ideala i prikladnih oltara, ali sa svojom djecom neÅ¡to je posve drugo. Mani se Bakire rata i ne prizivaj ga, jer ne daj Bože da ti se ostvare želje.
OruÄević u Mostar doveo haÅ¡kog tužitelja Kennetha Scotta da mu za raju joÅ¡ jednom ispriÄa vlastitu optužnicu protivu Hrvata. Neki naÅ¡i odmah se uzmuÄili i digli galamu kako Safa ponovno radi veliki posao. Zastao sam. I razmislio. Å ta je u tom veliko? Dovesti tužitelja pred svoje žedne istina iz optužnice, ali to nije istina jer je jednostrana: nedostaje govor obrane i pravorijek suda. Å to on zapravo radi? Podiže razinu oÄekivanja kod ionako ostrašćenih svojih navijaÄa (i sluÅ¡aÄa), pripravlja odgovarajuću razinu emotivnih reakcija u trenutku izricanja presude. I zakljuÄio sam da to Å¡to radi nije usluga njegovu narodu. I nije dobronamjerno prema Hrvatima.
Odmah potom. Možda i niÄim izazvan, hrvatski Älan PredsjedniÅ¡tva BiH olako izriÄe da će presudom biti razoÄarani svi oni koji oÄekuju da će se osuditi politika Hrvata, te da će se iz presude ukinuti udruženi zloÄinaÄki pothvat (a naÅ¡i uznici zbog njega su i optuženi, koja i kakva druga bi optužnica mogla ostati ako uzp pada). I tvrdi: „Mnogi oÄekuju da se kriminalizira sve Å¡to ima veze s hrvatskim narodom, no bit će razoÄarani.“ Å to ÄŒović zna da mi ne znamo. I ima li informacije iz Haag ili tek i on podiže naÅ¡u razinu oÄekivanja.
Koji dan iza toga hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, povodom predstavljanja knjige o generalu Praljku, nada se pravednom sudskom pravorijeku i oslobaÄ‘ajućoj presudi za generala (kao i oslobaÄ‘anju drugih hrvatskih uznika). I zna li Å¡to naÅ¡a Predsjednica ili se i ona poigrava naÅ¡im oÄekivanjima?
Daj Bože da tako bude.
Ali, i ove izjave iako mi srcu godi, nisu mi baÅ¡ posve drage. Jer i ovakve su najave, oÄekivanja i nade podizanje razine oÄekivanja. A pravorijek suda tek slijedi. Znaju li Kolinda i Dragan Å¡to u presudi piÅ¡e? Možda postoje kanali kojima se to može doznati. I ako znaju: svaka Äast. Ali, ako ne znaju razina oÄekivanja se uzdiže do bola! I Å¡to ako bude drukÄije!? NaÅ¡e je strpiti se. I moliti. Uzdati se u Boga koji je pravda i istina da se ona i na zemaljskom sudu dogodi (iako znamo da pravda na ljudskim sudovima zna Äesto biti poražena).
Udruženog zloÄinaÄkog pothvata nije bilo i to znaju svi oni koji respektiraju Äinjenice. Hrvatska zajednica Herceg Bosna nastala u trenutku prijeteće apokalipse hrvatskoga naroda voljom izabranih zastupnika hrvatskoga naroda u tijelima vlasti BiH odluÄila se tada (i u tom trenutku) za organizirani otpor nasilju i agresiji. I Äinila je sve da ustroji kakvu takvu obranu Hrvata u BiH (i BiH). Bilo je to vrijeme u kojima su oni koji su bili pozvani, i trebali organizirati obranu, proglasili neutralnost u ratu koji se dogaÄ‘ao i Äak Å¡to viÅ¡e ustvrdili da to nije njihov rat. Hrvatska zajednica Herceg Bosna bila je ona snaga koja je ne samo organizirala obranu nego sudjelovala i u organizaciji referenduma za državnu neovisnost i samostalnost BiH i hrvatski je narod u najvećem postotku iziÅ¡ao i glasovao ZA. Hrvatska zajednica Herceg Bosna bila je ona snaga koja je u trenutku izbijanja rata i u ratnim okolnostima smogla snage i u ratnom kaosu uspostavila HVO kao nadopćinsku razinu ratne vlasti koja je omogućila koordinaciju obrambenih napora i istinski otpor agresiji.
Tada je bilo normalno da se obrana Mostara povjeri HVO-u i tada je Haris Silajdžić pred Vijećem sigurnosti UN-a znao da je vojska HVO-a dio obrambenih snaga BiH. I ništa nije bilo sporno. I tada je bilo normalno da su Muslimani zajedno s Hrvatima na bojištu i brane svoje domove i svoju (i našu) domovinu. I da su u ratnoj vlasti HVO-a. I to nije bio problem. I nije problem nastao jer su Hrvati htjeli rat s Muslimanima, nego zato jer su htjeli da u BiH imaju teritorijalno jamstvo svoje konstitutivnosti i suverenosti. Uostalom što je u skladu s uređenjima demokratskih zemalja (s više nacija): Švicarska i BiH, a i, više manje, s mirovnim prijedlozima međunarodnih posrednika za BiH (Caringoton –Couteleire; Vance – Owen, Owen – Stoltenberg). Na koncu toliko prozivana Hrvatska republika Herceg-Bosna i nije ništa drugo do provedba Owen Stoltenbergova plana (unije triju republika) za BiH.
A netko je sebi uzeo za pravo, u ime nekakve imaginarne BiH: navodno graÄ‘anske (cilj kratkoroÄni: dominacija jedne nacionalne zajednice i dugoroÄni: islamsko druÅ¡tvo) da im to pravo ospori ne birajući sredstva. Rat izmeÄ‘u Hrvata i BoÅ¡njaka ne može se razumjeti ako ne poÄ‘ete od Äinjenice da su Hrvati (postrojbe HVO-a) prije tog sukoba držali oko 16% teritorija (BiH), a nakon njega tek 10% (teritorija BiH). Gubeći neprestano prostore hrvatskih enklava u Srednjoj Bosni (Kraljeva Sutjeska, VareÅ¡, Travnik, Fojnica, Bugojno…), da bi na koncu preostale ona oko Lepenice (dijelove Kiseljaka, KreÅ¡eva, Fojnice), ona oko LaÅ¡ve (dijelovi Travnika i Novog Travnika, Viteza, BusovaÄe) i one oko ŽepÄa i Usore. Hrvati Srednje Bosne (ako je vjerovati tužiteljima) tako su u okruženju izvrÅ¡ili agresiju na deseterostruko mnogobrojnije protivnike. A na jugu su Hrvati Hercegovine imali tek toliko snage i moći da saÄuvaju uspostavljenu crtu (i jedno vrijeme jedva je uspijevali obraniti), a prijeći se, i kad se znatno ojaÄalo, nije smjela jer bi Hrvatska (već uspostavljenim politiÄkim) automatizmom bila optužena za agresiju.
Ali Å¡to vrijedi da smo potpisivali sve meÄ‘unarodne sporazume, Å¡to vrijedi da smo primali tisuće izbjeglica ne gledajući na vjeru i naciju, Å¡to vrijedi kad netko ima opsesiju kao i kad je planirao Neretvu 93.: izići na Jadran i oÄistiti Srednju Bosnu od Hrvata pa kad već nije mogla BiH pripasti im cijela onda da makar prigrabe Federaciju BiH u cjelini, a ako ni to nije moguće dobro će biti uzeti makar njezin većinski dio (s žuÄ‘enim izlazom na more i teritorijalno cjelovitu s prebrisanim hrvatskim enklavama u Srednjoj Bosni). A opsesija je nastavljena i traje politiÄkim putom u miru: zatiranje Hrvata u Srednjoj Bosni uporno se nastavlja i traje (zar nije simptomatiÄno da Hrvatima u Kiseljaku govore da idu u Hrvatsku ako žele biti Hrvati). A da ne priÄamo Å¡to sve u potaji radi da se lijevom obalom Neretve napreduje žuÄ‘enome cilju. I sve je to razumljivo samo mi nije jasno poduzimamo li (i Å¡to?) da to sprijeÄimo i pravi li se meÄ‘unarodna slijepom (ili uistinu ne vidi ono Å¡to se dogaÄ‘a i u Äemu sudjeluje).
I stoga se dižu razine oÄekivanja i zato Safa dovodi Scotta i priÄa priÄe o agresiji i podjeli, a mogao mu je kad ga je već doveo posvjedoÄiti Å¡to je dogovarao s Mladićem i koji su im to zajedniÄki ciljevi bili prihvatljivi.
A mi?
Što ćemo mi baštiniti ako smo one najvrjednije među nama prešutjeli. I poslali ponovno u ilegalu.
Više fotografija pogledajte u galeriji.
