Kultura
Ante Antek Brajko “Sloboda”
Sloboda
Kada zahladi i dođe zima
moja se rijeka razgoropadi,tutnji
sve ispred sebe nosi
razlije se širokim poljem
u svaki kutak se zavuče
i širi se širi dok sve ne prekrije
ona se ne smiri.
A ja je gledam meni drago
kao da gledam neko
veličanstveno blago
zaboravljenog kraljevstva iz davnih vremena
kojeg je prekrila zaborava sjena.
Dok je gledam kako se razlijeva, teče
kako zapravo svoju želju taži
mislim,ona kao i čovjek
za nečim vapi nešto silno treba
vječno traži iako je samo voda …
čežnja je sloboda…
