ANTE ANTEK BRAJKO : Cvijet za vječni svijet

Proljeće plahim koracima
po visokoj planini hodi
ispod suhih grana, umornog snijega
otpalog lista predivni cvijet zablista.

Nježno gledam tu ljepotu,
a oka dva zasuze, umiju mi lice.
Planino gorda, ubrao bih na tebi
samo  jedan mirisni stručak ljubičice.

Maleni stručak što te krasi
poslao bih do plavih nebesa
po anđelima, oni znaju koja je adresa
moje majke, moga ćaće, moje poginule braće…

Autor: Ante Antek Brajko/ Foto ilustracija