Alan Ford i TNT u Banskim dvorima

Predsjednik Vlade Tihomir Orešković preskočio je u Hrvatskoj previše toga, ali je još mlad, agilan, ambiciozan i svježeg uma pa može nadoknaditi; već je uočen njegov solidan napredak u hrvatskom jeziku.

Da je u mladosti čitao sjajan strip „Alan Ford“ možda bi primijetio da cirkus oko šefa SOA-e sve više sliči upravo na „Cvjećarnicu“ i grupicu čudaka poznatu kao super tajnu grupu TNT. A strip je doista zabavan i poučan; urnebesno smiješan, ako se ne događa u stvarnosti, u tvojoj zemlji, na primjer. Ako postane zbilja, onda to ni za koga nije dobro i nije više smiješan. Zar svijetu šaljemo poruku da smo mala zemlja za veliku sramotu?

Dolaskom Tihomira Oreškovića za mandatara i na čelo Vlade, većina je očekivala, dapače, bila uvjerena da je Hrvatska izašla iz politikantskog blata i da smo konačno dobili pravog anglo-sakskonskog menedžera-premijera, još k tome i hrvatskih korijena; čovjeka sjajne karijere, na svom mjestu, umješnog u financijama i gospodarstvu. Pretpostavili smo da Tim Orešković iz naravi svoje profesije ima izravan pristup bankama, svjetskom kapitalu i ljudima iz „financijskog ceha“.

Tomislavu Karamarku se čak vrlo ozbiljno spočitavala Oreškovićeva posvemašnja neupućenost u unutarnju politiku i odnose među strankama, nepoznavanje političara, medija i hrvatske političke scene. Drugi su pak bili nezadovoljni, jer su na mjesto prvog čovjeka Vlade željeli vidjeti rasnog političara sa poznatim i preporučljivim političkim atributima, međutim bilo je očigledno da jedino međustranački kompromis „trećeg čovjeka“, dakle ni HDZ-ov ni MOST-ov čovjek, može i smije sastaviti Vladu Domoljubne koalicije i MOST-a.

>>Ivan M. Ban: Tko Timu bira tim?

I svi dobronamjerni su se prevarili i neugodno iznenadili u Timu Oreškoviću, čak su i oni sveznajući pametnjakovići ostali zatečeni. Umjesto rezolutnog tehnomenedžera i čovjeka sklonog pozitivnim brojkama, koji će jasno i glasno reći: „ovaj proračun nema predviđen manjak, niti jedne kune, i nećemo se zadužiti, pa nas samo drastično pojeftinjenje države može spasiti!“, Orešković je skrojio standardni hrvatski proračun sa sedam milijardi kuna manjka i tako najavio daljnja zaduživanja. I vjerojatno barem još jedan rebalans do konca godine. To bi znao svaki njegov prethodnik, svaki zastupnik u Hrvatskom saboru i nešto pismenija domaćica. To nije iskorak prema najavljenim reformama, taj proračun u sebi nema dovoljno novog i reformskog.

OreÅ¡ković se u tajnosti pripremao za dužnost predsjednika Vlade čitajući Ivu Andrića ili bio na dodatnoj izobrazbi kod Alije Izetbegovića ili nekog sličnog pehlivana. Napajajući se bizantizmom, čim je zasjeo na mjesto predsjednika Vlade, počeo se baviti kadrovskim križaljkama, spletkama, unutarnjom politikom, intrigama, strankama… Službama i polugama moći, upravljanjem ljudima i njihovom kontrolom. Zanemario je izborne pobjednike i od izbora ministara i Å¡efa SOA-e napravio politikantsku malu maturu i svoju veliku predstavu. Kao da nikad Kanadu vidio nije, kao da ne shvaća da je za taj ples potrebno dvoje, naime Republika Hrvatska ima i Predsjednicu, uvijek kad je riječ o sigurnosti i državnim interesima. Tako bar kaže Ustav Republike Hrvatske. Predsjednica je izabrana izravnom voljom naroda, Tihomir OreÅ¡ković na izborima za Sabor 8. studenog, po svemu sudeći, nije ni glasovao! Zoran Milanović je neubrojiv čak i kad je suzdržan pa želi demantirati glasine o svojim pomračenjima, ali ovako bi nekako baÅ¡ Zoki, zagovornik politike “Mi ili oni”, zamiÅ¡ljao i provodio kohabitaciju s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, tu negdje samo puno grlatije.

Tim Orešković ima pravi komitetski trzaj za kadriranje; pravi personalac, kako se to nekad u propaloj državi govorilo. Gdje je to tako brzo mogao naučiti, samo geni ili ipak nekakva tajnovita priprava?

>>Tko djeli zadaće Tihomiru Oreškoviću?

Zahvaljujući takvim Oreškovićevim potezima, imena kandidata za ravnatelja SOA-e razvače se medijima kao turska sapunica. Lakše je nabrojati tko nije kandidat! S Draganom Lozančićem mediji peru usta kao da je celebrity. Tu nešto debelo ne valja i nije u skladu sa zakonom: riječ je o tajnoj Službi i tajnovitost se podjednako odnosi na djelatnike, šefove odjela kao i na ravnatelja. Ta njihova imena i dužnosti u SOA-i nisu za javnost, nego isključivo dio sigurnosnog sustava RH. Dakle već imamo nekolicinu imena: Lea Glavan, koja je već radila u SOA-e, Robert Filipović, šef operative SOA-e, Marin Vlasnović, radi već u SOA-i, pa Toni Matas, šef SOA-inog centra Zadar. Njega je navodno Tihomir Orešković odbio zato jer je jedan od kandidata HDZ-a(?!), s drugim kandidatom se Tomislav Karamarko ne želi izlijetati i licitirati, jer se sve pretvorilo u igrokaz koji nalikuje na stočni sajam.

Treba li javnost uopće znati da navedene osobe rade u SOA-i, nije li to državna ili službena tajna ili je svrha ovakve Oreškovićeve licitacije da mediji malo po malo objave sve djelatnike SOA-e, jer je i to način drukanja i denunciranja tajnih agenata? No, za spomenute ljude makar znamo da su vlasnici hrvatske putovnice, dakle i hrvatski državljani, ali postoje neke dvojbe oko državljanstva pojedinh ravnatelja SOA-e. Vrlo zanimljivo, zato jer je i njihova „povijest bolesti“ pomalo neobična. Naime negdašnji ravnatelj Veselko Grubišić bio je osoba bliska britanskim središtima moći i vlasnik australske putovnice, dakle australski državljanin; Dragan Lozančić, vlasnik je i američke putovnice, američki državljanin, navodno Oreškovćev favorit, Danijel Markić, vlasnik je i francuske putovnice, dakle i on je i strani državljanin.

>>Premijer Orešković pronašao kandidata za ravnatelja SOA-e

ÄŒlanice NATO-a saveza različito su regulirale državljanstvo za djelatnike tajnih službi, meÄ‘utim za rad u takvim službama važno je da sva takva „strana državljanstva“ dolaze iz članica NATO-a, dakle iz prijateljskih zemalja, a onda je lako kod prijateljskih službi raspitat se o takvom „stranom državljaninu“ i dobiti provjeru… Å to se Hrvatske tiče, može se slobodno reći kako je malo neobično da su dva posljednja ravnatelja imala i strano državljanstvo, a sprema se i treći?! Ipak najveća Å¡teta ovakvih javnih dražbi i licitiranja je ta da se kroz licitaciju Å¡efa SOA-e provukla vijest kak se u mandatu Dragana Lozančića SOA-e približila iranskim Službama, tj. da je približavanje američkih iranskih službi iÅ¡lo preko SOA-e, i da bi izbor Danijela Markića bio logičan, jer bi se takva politika približavanja uspjeÅ¡no nastavila (ako je tako, zaÅ¡to ne uzeti nekoga izravno iz Sarajeva, koji već govori i piÅ¡e Farsi). A onda se joÅ¡ razaznaju meÄ‘ukoraci prema Amerikancima i sve postaje groteska i bijedni amaterizam dekoriran domaćim blentavcima, tzv. ekspertima i vojnim analitičarima koji u mikrofon govore sve onu Å¡to im majke i supruge kod kuće ne daju izgovoriti.

I kao što je u „Alanu Fordu“ broj Jedan govorio velikim povijesnim osobama od Homera do Napoleona: „prestar sam da te slijedim u tom poduhvatu, ali poslušaj moj savjet“, tako ću i ja poručiti predsjedniku hrvatske Vlade: „drži se onoga što znaš, svoga zanata“.

Samo pala mi je jedna neugodna misao na pamet: kad je 1992. Milan Panić postao premijerom Jugoslavije (inače generalni direktor međunarodne farmaceutske kuće ICN), tj. Srbije, kratko je trajao, ali je na koncu njegova mandata Srbija ostale bez Galenike! I Milan Panić je znao svoj posao.

L. C. tropolje.info