BiH u EU
Hrvatska predsjednica shvatila Å¡to u “dvoriÅ¡tu” dogaÄ‘a
“VlaÅ¡kouliÄansko hrvatstvo”! Davnih dana tu je sjajnu metaforu smislio veliki Miroslav Krleža, kako bi opisao kratkovidno, plitko, provincijalno hrvatstvo, koje politiku i svijet ne vidi niti poima dalje od zagrebaÄke VlaÅ¡ke ulice, i taj je pojam, nažalost, trajno oznaÄio dobar dio hrvatske povijesti.
Da je metafora aktualna, svjedoÄi Äinjenica da o BiH, o prvoj susjednoj zemlji s kojom imamo stotine i stotine kilometara zajedniÄke granice, pogotovo o BoÅ¡njacima u BiH i njihovoj politici, Hrvatska i njezin narod, a vrlo Äesto i njezine elite, u pravilu niÅ¡ta ne znaju i niÅ¡ta ne razumiju. Å to se sve u hrvatsko-boÅ¡njaÄkim odnosima dogaÄ‘alo u ovih 25 godina, u Hrvatskoj se zapravo ne zna niÅ¡ta.
Primjerice, o boÅ¡njaÄkom dijelu krivnje za rat s Hrvatima praktiÄki se ne zna niÅ¡ta, ovdje je promidžba o hrvatskoj krivnji za taj sukob bila furiozna i ostavila je traga. Nama u Hrvatskoj osim toga fali istina o dvadeset pet godina funkcioniranja Federacije BiH, fali nam istina o dvadeset pet godina suživota Hrvata i BoÅ¡njaka, fale nam brojne istine koje bi pokazivale da se boÅ¡njaÄka politika, kao i tamoÅ¡nji narod stubokom promijenio, da Äuvaju uspomenu na mrtve iz zajedniÄke vojske s Bleiburga, da su doista u zadnjem ratu imali najviÅ¡e žrtava, ali da od rata do danas vode politiku u Federaciji koja je krajnje egoistiÄna i nerijetko protivna vitalnim interesima Hrvata u BiH.
O tome vlaÅ¡kouliÄansko hrvatstvo, koje je u Hrvatskoj dominantno, ne zna zapravo niÅ¡ta. I tek sada prvi put Äujemo glas s PantovÄaka, hrvatsku predsjednicu koja je shvatila Å¡to se tamo dogaÄ‘a, koja je shvatila kakva je tempirana bomba nadohvat Zagrebu, koja je shvatila da niti svijet niti Hrvatska uopće ne razumije Å¡to je BiH. Prije gotovo deset godina na problem nas je upozorio sjajan film ViÅ¡nje StareÅ¡ine “Treći pohod”, koji precizno govori o samom srcu hrvatsko-boÅ¡njaÄkog sukoba, pokazujući nam kakva je silna uloga bila mudžahedina i Al-Qa’ide, pokazuje nam da ritualno odsijecanje glave nije neÅ¡to Å¡to se dogaÄ‘a samo u ratnoj Siriji i pokazuje nam kroz izjave vjerskih uÄitelja islama kakve sve ambicije joÅ¡ i tada postoje u tim redovima.
Film nam je joÅ¡ tada pokazao ratni govor Alije Izetbegovića 7. muslimanskoj brigadi, a pokazuje i Å¡to su mudžahedini napravili ulaskom u crkvu i samostan GuÄa Gora, u srcu srednje Bosne. Barbarstvo srednjeg vijeka! VlaÅ¡kouliÄansko hrvatstvo niÅ¡ta nije zapamtilo. Danas kad pogledate posve islamizirano Sarajevo, kad se proÅ¡etate Ilidžom i vidite hotele od kojih neki koriste iskljuÄivo arapske natpise, sve vam je jasno. Po podacima HelsinÅ¡kog komiteta BiH iz 2008. godine, Sarajevo je etniÄki najÄišći grad u Europi, ima 95 posto stanovnika boÅ¡njaÄke nacije!
Po istom izvoru iz 2011. godine, u sarajevskim javnim službama zaposleno je 96 posto BoÅ¡njaka. Å to znamo o tome? Danas kad vidite kakva sve prava BoÅ¡njaci ne dopuÅ¡taju Hrvatima, danas kad pobrojite sve moguće incidente i danas kad Äujete hrvatsku predsjednicu koja konkretno govori o islamskom radikalizmu i svijet upozorava na to, danas se tek vide razmjeri cijelog problema. Mi, primjerice, ne znamo niÅ¡ta o boÅ¡njaÄkim zloÄinima u sukobima s Hrvatima, kao Å¡to uopće nemamo osvijeÅ¡teno da se za vrijeme rata samo u splitskoj bolnici lijeÄilo 32 tisuće boÅ¡njaÄkih civila i ratnika, žena i djece.
Kako je moguće Äisto socioloÅ¡ki da nitko od tih tisuća lijeÄenih u Hrvatskoj, nota bene posve besplatno, nema ljudske potrebe doći bar jednom godiÅ¡nje i, ako niÅ¡ta, zahvaliti na spaÅ¡enom životu?
VlaÅ¡kouliÄansko hrvatstvo ta pitanja ne postavlja. Postoji more takvih i sliÄnih podataka o odnosima Hrvata i BoÅ¡njaka, postoji gola istina o Äinjenici da su BoÅ¡njaci naoružavani uz pomoć Hrvata i Hrvatske, ali hrvatski su mediji godinama za te istine zatvoreni. I zato prosjeÄni Hrvat uopće ne razumije Å¡to Hrvati u BiH traže.
Ovdje se ne zna da u Federaciji BiH postoji Dom naroda, koji po definiciji ima za cilj zaÅ¡tititi prava sva tri konstitutivna naroda primarno od preglasavanja, no da je nitko drugi negoli meÄ‘unarodna zajednica joÅ¡ prije 15 godina izmijenila pravila za izbor u Dom naroda na naÄin da je dopustila da BoÅ¡njaci mogu glasati za hrvatske kadrove. Izravno i direktno, kljuÄno krÅ¡enje Daytona, koji je Mesićeva i RaÄanova Hrvatska preÅ¡utjela, kao i sve zagrebaÄke elite koje su kasnije dolazile. A to je metak u Äelo Hrvatima u BiH!
I tako BoÅ¡njaci već 15 godina tu preglasavaju Hrvate i formiraju vlast i sebi i drugima. Å to znamo o tome? Uglavnom niÅ¡ta. Å to znamo u ruÅ¡enju HercegovaÄke banke, koja je bila stup hrvatskoga gospodarstva i obavljala je 36 posto financijskih tokova u cijeloj državi, a pometena je akcijom SFOR-a i boÅ¡njaÄkih specijalaca?
Snage SFOR-a su tenkovima uÅ¡le u prizemlje banke, spustile sajle kako bi iznijele trezore, a kad to nije iÅ¡lo, eksplozivom su raznijele trezor! Ravno 15 milijuna konvertibilnih maraka, svu opremu i inventar banke su odnijeli, nikada nisu pokazali kojim se to nedozvoljenim poslovima bavila ta banka, a Äak je i revizija Državne agencije za bankarstvo BiH pokazalo da je banka poslovala posve uredno.
Više od 4500 firmi ostalo je bez svog novca, kao i 90 tisuća štediša, koji su ostali bez svojih pologa. Odlukom visokog predstavnika Wolfganga Petrischa, sudovi u BiH nisu smjeli zaprimati tužbe za naknadu štete, tako da se cijeli problem nije mogao staviti niti na Sud u Strasburgu jer taj sud traži da se najprije sudski problem raspravi doma! Što znamo o tome?
Ništa! Ili procedura glasanja u Domu naroda. Po Daytonu, Dom naroda, koji ima 58 zastupnika, po 17 iz svakog naroda plus sedam pripadnika drugog naroda, donosi odluke tako da je nužno da ih podrži većina zastupnika sva tri naroda. Već spomenuti visoki predstavnik mijenja tu odredbu, pa je sad dovoljno da odluke podrži trećina predstavnika svakog naroda, što je ponovo udarac na hrvatsku konstitutivnost.
Pogledajmo Mostar. To je službeno ujedinjen grad. No, odlukom Paddyja Ashdowna u Mostaru se ne glasa modelom “jedan Äovjek – jedan glas”, kao svugdje drugdje, nego je Mostar podijeljen na tri boÅ¡njaÄke i tri hrvatske općine i, bez obzira na to Å¡to Hrvata tamo i ima viÅ¡e, broj vijećnika koji daju BoÅ¡njaci i Hrvat je isti. Nema niti jednog drugog grada u BiH u kojem se tako Å¡titi “manjina”!
A to je jedini veći grad s hrvatskom većinom! I njega treba islamizirati? Hoće li se glasati metodom “jedan Äovjek – jedan glas” kad BoÅ¡njaci prijeÄ‘u 51 posto u gradu? U Daytonu, primjerice, stoji da ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i Å¡porta ostaju iskljuÄivo u nadležnosti županija, Å¡to je krajnje logiÄno. No, boÅ¡njaÄke stranke, preglasavajući Hrvate po spomenutom modelu, formiraju ista ta ministarstva na razini Federacije.
Tako poÄinju nametati boÅ¡njaÄki Å¡kolski program u kojem se, primjerice, ne spominje povijest Hrvata! Ustavni sud donio je presudu da su ta dva federalna ministarstva neustavna, ali praksa je i danas ista. Jeste li znali da je Željko KomÅ¡ić, hrvatski Älan PredsjedniÅ¡tva koji je izabran boÅ¡njaÄkim glasovima, bio borac Armije BiH, dapaÄe, ranjen u sukobu s HVO-om, i da je odlikovan najvećim muslimanskim odliÄjem – Zlatnim ljiljanom?
To kadrovsko iživljavanje nad Hrvatima uz neupitnu podrÅ¡ku svijeta ide tako daleko da Äak i kad su konstituirali izvrÅ¡ne organe na razini Federacije, gdje Äak i novi zakon traži trećinu glasova Hrvata, jednom su ta tijela formirali s pet hrvatskih glasova. Na prosvjed da pet od 17 vijećnika nije trećina, da je valjda Å¡est vijećnika trećina od 17, odgovoreno je da “je to skoro pa trećina”! Možete li to vjerovati? I sve to, da se razumijemo, uz blagoslov meÄ‘unarodne zajednice. I sve to uz izdajniÄku Å¡utnju Zagreba.
Hrvati u BiH godinama ne mogu dobiti svoj RTV kanal na hrvatskom, i na upit novinara visokom predstavniku zaÅ¡to ne dozvoli kanal na hrvatskom jeziku kad to imaju i manjine u drugim državama, Valentin Inzko je odgovorio: “Ako mi Hrvati obrazlože zbog Äega im to sada treba, onda bih možda omogućio hrvatski RTV kanal.”
Možete li sve to vjerovati, dragi moji Hrvati iz VlaÅ¡ke ulice? Nakon punih petnaest godina politike u kojima su zakidani za vitalna prava, Hrvati u BiH na samom su rubu. Iseljavanje traje neprekidno, meÄ‘unarodna zajednica mirno prati taj proces i ne promijeni li se hitno neÅ¡to na ovu temu, dugoroÄno ćemo realno imati srpski i boÅ¡njaÄki entitet kako god ih zvali i kitili daytonskim željama.
I zato je danas zadnji tren za politiÄku akciju afirmacije istinskih daytonskih rjeÅ¡enja, kao i za novi Dayton. Hrvatska je predsjednica to prva shvatila, a nakon niza godina prvi put imamo na Zrinjevcu osobu koja je senzibilizirana za ovu temu. Je li to onda kraj vlaÅ¡kouliÄanskom hrvatstvu kad se radi o BiH?
Tihomir Dujmović / Slobodna Dalmacija tropolje.info