Je li uvijek za razumijevanje potrebno Äitati od poÄetka do kraja, svako slovo i svaki zarez? Ima li ispravnog razumijevanja na temelju onoga Å¡to se prepriÄava i o neÄemu priopćava? I gdje su moguće zamke i krivo razumijevanje? U onome Å¡to je napisano ili u kontekstu unutar kojega se sve dogaÄ‘a (kada sve Å¡to piÅ¡e i Å¡to je preÅ¡ućeno ovisi tek o tome kako će na koncu proÄitati, da ne kažem presuditi navodno neutralni arbitar: u BiH, Visoki predstavnik i njemu nadreÄ‘eni).
Za TROPOLJE.INFO piše Marko Tokić
Ovih je dana predsjednik Turske Recep Tayyp Erdogan dao vrlo znakovitu izjavu (ili su je makar tako za nas novinski prenijeli): „Mi smo jedan narod. Nas 79 milijuna. I Turci i Kurdi i Lazi i ÄŒerkezi i BoÅ¡njaci. Svi smo jedno.“ I vjerojatno je mnogima u BiH sjela da ne može bolje (nekima možda i presjela). Pa ipak… Osobno nemam neki poseban odnos prema toj izjavi iako malo Äudi. No valjda je ovo oÄitovanje neka unutarnja turska potreba ili pak vanjskopolitiÄka poruka prijateljima i neprijateljima svih onih koji su obuhvaćeni izjavom. Kada smo mi u pitanju zanimljivo je ukljuÄivanje BoÅ¡njaka u onih sedamdeset devet milijuna (koji su jedno) iz Äega bi poruka bila i opomena svima onima koji, moguće je, snuju neke zloÄeste snove prema BoÅ¡njacima. Tu poruku, iako će je neki možda i tako doživjeti, ne Äitam kao prijetnju, nego kao opomenu onima koji bi mogli iznova (daleko od nas) doći u napast. Ali s druge strane, ako je Erdoganov odnos prema svima koje ukljuÄuje u poruku istovjetan kao prema Kurdima (i njihovoj politiÄkoj sudbini) i oni koji bi se njome kao trebali osjećati zaÅ¡tićeni mogli bi je (i trebali) doživjeti i kao upozorenje.
Ovih je dana i Äuveni istek roka za ukidanje paradžemata. Vrh Islamske zajednice u BiH – Å¡uti. A država? Umuknula. Iz Islamske zajednice upozoravaju da zatvaranje selefijskih mesdžida nije u njihovoj nadležnosti, Äemu pridodaju i dodatno pojaÅ¡njenje da je tim paradžematima netko drugi dao suglasnost (a ne oni). I tako je priÄa stigla do kraja. Zamire u tiÅ¡ini pa se postavlja pitanje Äemu se uopće i pojavila u javnosti i tko ju je pokrenuo.
Nema napretka oko Mostara. Nitko naime (ako je suditi po najnovijoj izjavi) ne Äita Å¡ta Dragan piÅ¡e, a svi komentiraju, pa i ja. Tuži se Hrvatski Älan predsjedniÅ¡tva BiH Dragan ÄŒović da svi komentiraju zakonodavne prijedloge HDZ-a (i HNS-a BiH), a da ih nitko nije proÄitao. Za glavninu razumijevanja dovoljno je valjda i ono Å¡to njegovi struÄnjaci za odnose s javnošću iskomuniciraju u medijima (pa smo mogli o njima Äitati u VeÄernjaku a kad VeÄernjak priopćava zar treba sumnjati u vjerodostojnost), a i iz ovih natuknica u navedenoj pritužbi da se razumjeti ono Å¡to je bitno. Kako sam već svjedoÄio da mi se viÅ¡e sviÄ‘a prijedlog SDA o dvije općine i dvije izborne jedinice u Gradu potrebno je ponuditi i obrazloženje. Naime HDZ-ov prijedlog o nekoliko (namjerno ne govorim broj) izbornih jedinica o zaÅ¡titnim mehanizmima i zajamÄenim nacionalnim kvotama (kako bi se osigurala zastupljenost i onemogućilo preglasavanje) dobar je kad bi bio prihvaćen od SDA (i drugih boÅ¡njaÄkih stranaka) jer bi se tako ipak dogodili izbori i u gradu Mostaru i valjda bi tako (barem u smislu održanih izbora) Mostar prestao biti grad sluÄaj. No, pitanje koje se postavlja u svezi s ovim prijedlogom je li on paradigma (da ne kažem obrazac) po kojem će se utemeljiti sve općine i gradovi, pa i viÅ¡e razine vlasti ili je on tek spaÅ¡avanje navodnog grada sluÄaja i jedinstven i neponovljiv izborni obrazac koji sluÄaj rjeÅ¡ava (ostavljajući ga na razini jedinstvenog, samo za Mostar saÄinjenog, prijedloga, pa prema tome i sluÄaja). Prijedlog SDA o potrebi teritorijalnog jamstva ne samo na razini izbornoga zakona, nego i na razini ustavnopravnog ustrojstva zapravo je prijedlog HDZ-a za ustrojstvo BiH joÅ¡ od Livanjskog pitanja (Cutillierova, Vance-Owenovog i Owen-Stoltenbergova plana). Po njemu kao odgovarajućem obrascu mogu se rijeÅ¡iti sliÄni gradovi i općine sluÄajevi (Travnik, Novi Travnik, BusovaÄa, Uskoplje, Jajce, Bugojno… – gle, Äuda svugdje tamo gdje i Hrvati participiraju unutar prividnih privremenih rjeÅ¡enja koja niÅ¡ta nisu rijeÅ¡ila), ali Å¡to je joÅ¡ znakovitije ovaj prijedlog je uistinu dogovarajući obrazac za ustavnopravno i zakonodavno rjeÅ¡enje i viÅ¡ih razina vlasti (i u tomu je njegova prednost kad bi ga MeÄ‘unarodna zajednica prihvatila i konaÄno uvidjela o Äemu se zapravo radi – pa ako je potrebno i nametnula kao toliko toga do sada i uglavnom na Å¡tetu Hrvata). Naravno, u tome i jest kvaka i boÅ¡njaÄka politiÄka ujdurma Å¡to bi oni tako rjeÅ¡avali samo Mostar (a sve drugo ne diraj, dobro je ovako). Reći ćete da gore navedena argumentacija vrijedi i kada bi se HDZ-ov (i HNS-ov) prijedlog nametnuo diljem BiH, na općinskoj razini (i na razini same države) bilo bi moguće dokinuti srednju razinu vlasti i vratiti stvari na poÄetak po onoj koja je joÅ¡ u komunizmu vrijedila da BiH nije ni srpska ni muslimanska ni hrvatska već i srpska i muslimanska i hrvatska (vuk sit i koza cijela). Koji je od ova dva obrasca realniji? Ili ćemo i dalje plesati kako MeÄ‘unarodna svira, a kamo ta melodija vodi nitko ne zna i pitanje je li i njima viÅ¡e salo ili smo prepuÅ¡teni inerciji i sluÄaju?
ÄŒitam: Petrov pozitivan na meldonij. ÄŒovjek proÄita ono o Äemu razmiÅ¡lja. Um vara. Nije Petrov, nego Petrova (neka atletiÄarka); ali kako Petrov djeluje u hrvatskoj politici ponekad ti se uistinu uÄini da je pozitivan na neÅ¡to. Od velikih reformi ostalo upinjanje da se Karamarku ograniÄi moć, a umjesto mladih i sposobnih Most u vlasti ostavlja stare prokuÅ¡ane i (SDP-u) podobne kadrove.
Osim Petrova koji viÅ¡e nikome nije posve jasan sve viÅ¡e se zagrijava HDZ-ov trokut uspjeha ili neuspjeha. I premda svi vjeruju da bi trebalo biti bolje, no nikako da krene. ProraÄun je donesen, a tek bi trebalo donijeti zakone koji će možda omogućiti reforme. No, umjesto novih reformskih zakonskih rjeÅ¡enja glavni protagonisti HDZ-a u vlasti zabavljaju nas Å¡pijunskim igrama.
I to, gle Äuda, zasad izgleda da je onaj koji bi trebao biti najviÄniji tim igrama (Tomislav Karamarko) najveći je navodno gubitnik. Iako je u vladi imenovan kao potpredsjednik za domovinsku sigurnost sve mu se otima. Ministar unutarnjih poslova Orepić i javno oÄituje da uvažava tek predsjednika vlade, za glavnog državnog obavjeÅ¡tajca ÄepuÅ¡aju se Kolinda i Tim (i, gle Äuda, Äak i Kolinda gubi od nejakoga Tima), ako nije igra za javnost prije će biti žalosno nego li smijeÅ¡no.
Kako OreÅ¡ković kojemu je HDZ poÄetak i kraj misli donositi zakone u Saboru i uz pomoć Äijih ruku? I Kolinda bi se ipak trebala prisjetiti da je unatoÄ svim svojim kvalitetama i sposobnostima ipak na trudu i terenskom oranju Brkića i Karamarka na PantovÄaku. Ili u Hrvatskoj i nije bitno Å¡to narod misli i glasuje? Nadajmo se da nije tako i da su ovo sve igre da se drekavci ne dosjete i da se lagano kupuje vrijeme dok se (korak po korak) preuzima vlast (za nas željnih vidljivih promjena presporo komunistima, i istima i gorima, prebrzo – i bolno).