Svijest o tome da je naÅ¡ Bog živ je osnovna Äinjenica naÅ¡e vjere. On nije mrtav. On nije neživ. Koliko god se ta Äinjenica Äinila svakodnevnom, obiÄnom, normalnom, banalnom – naÅ¡ život kazuje da nam to baÅ¡ i nije uvijek jasno. Mogao bih danaÅ¡nje razmiÅ¡ljanje okrenuti u pravcu bogopsovke, odnosno koliko su ljudi zaboravili da psuju živoga Boga, ne mrtvoga, ali danas razmiÅ¡ljamo o životu. Životu koji nam je darovan. Životu koji prolazi i o onom životu koji ne prolazi.
Bog je živ. To je osnovna dogma, osnovna stavka i pretpostavka naÅ¡e vjere. Njemu Živom dolazimo, Njemu se klanjamo, Njemu se molimo. Da je naÅ¡ Bog umro, baÅ¡ bi bilo besmisleno njemu dolaziti mrtvom, njemu se mrtvom klanjati, njemu se mrtvom moliti. Mrtav ne Äuje, ne osjeća, ne doživljava, ne progovara… NaÅ¡ Bog je živ. O tome ovisi moja vjera, moje vjerovanje, moje djelovanje, razmiÅ¡ljanje, ponaÅ¡anje. Jer živoga Boga prepoznajem u sebi i oko sebe, živom Bogu služim, živom Bogu prinosim svoje žrtve i molitve.
Danas smo, nakon Äetrdesetodnevnog vremena pokore i razmiÅ¡ljanja o Kristovoj muci, doÅ¡li do trenutka kada slavimo ono Å¡to dolazi nakon muke. A to je – život. Trudi se proslaviti Boga svojim životom. Ne toliko svojim rijeÄima, ne toliko svojim veleumnim propovijedima i razmiÅ¡ljanjima, nego svojim naÄinom života. Nema većeg propovjednika i nema većeg uÄenika i apostola Kristova, od onoga koji vrÅ¡i Njegovu volju, onoga koji dopuÅ¡ta da mu Krist bude oslonac, putokaz i kompas.
Bog je živ. Od te istine vjere polazi i ono da sam ja živ. Jer sam i ja u Kristu oživio. To može ostati teška, neshvatljiva i daleka teološka postavka koju nikad i nikako ne mogu razumjeti, ako nisam susreo Živoga Boga. Onoga koji je ustao od mrtvih. Onoga koji me pokreće i tjera naprijed, onoga koji mi daje ideje kako služiti Njemu i braći ljudima, onoga koji mome životu daje život. Onoga bez kojega moj život ne bi imao smisla.
SvjedoÄiti. To je poziv Uskrsa. SvjedoÄiti da je moj Bog živ. Kad ja živim i ponaÅ¡am se tako da pokazujem da sam uvjeren da je moj Bog živ. To su toliki i tolike pokazali kroz povijest. Toliko oduÅ¡evljeno i toliko snažno i ustrajno. Zaljubljeni u Krista. Živoga. Mi danas slavimo taj povijesni dogaÄ‘aj. Uskrs se, meÄ‘utim, dogaÄ‘a svaki dan iznova. Jer kršćanstvo, odnosno kršćanin, je neodvojiv od dogaÄ‘aj Uskrsa i od osobe živoga, raspetog, umrlog i pokopanog Isusa Krista. Taj Isus Krist je živ i dalje. Mi smo njegovi vidljivi udovi. Trudimo se predstavljati ga u lijepom svjetlu. Jer kažu da je svaki kršćanin otvoreno EvanÄ‘elje, otvorena knjiga iz koje netko Äita u Å¡to taj netko vjeruje. Trudimo se ne predstavljati Isusa Krista drugima, biti kršćani, reda radi, bezvoljni i beskrvni, gluhi i slijepi za potrebe drugih – jer to Isus nije. On je živ, ljubitelj ljudi, naÅ¡ brat, naÅ¡ Otkupitelj i Spasitelj. Možda ni ja ni ti nismo stvoreni Äiniti velike stvari, preokrenuti zemlju i biti svjetski poznati humanitarci, ali to me ne sprjeÄava pomoći Äovjeku do sebe, mom susjedu ili onome tko mi pokuca na vrata tražeći pomoć…