Autor: Z. K. tropolje.info
Veliki hrvatski ispovjednik, nakon Rima u Zagreb.
‘Želio bih da sv. Leopold Mandić bude jedan od zaÅ¡titnika ove Svete godine milosrÄ‘a’, tim rijeÄima je papa Franjo najavio Svetu godinu milosrÄ‘a, a kao svjedoke Božjeg milosrÄ‘a izabrao je Padre Pia, i sv. Leopolda Mandića, Äija su nerspadnuta tijela poÄetkom veljaÄe bila izložena u Rimu Å¡to je potaklo vjernike diljem svijeta na hodoÄašćenje i Å¡tovanje Božjeg milosrÄ‘a.  Sada, tijelo jednog od svjedoka, stiže u Zagreb.
‘Tijelo sv. Leopolda Mandića, zaÅ¡titnika godine milosrÄ‘a, koje je boravilo u Rimu od 3. do 11. veljaÄe, dolazi 13. travnja u Zagreb, a od 15. do 18. travnja biti će izloženo na Å¡tovanje vjernicima u kapucinskoj crkvi svetoga Leopolda Bogdana Mandića u zagrebaÄkoj Gornjoj Dubravi. Kroz te dane bit će organiziran cjelodnevni molitveni program, a vjernici će se moći osobno pomoliti pred tim velikim hrvatskim svecem,’ piÅ¡e na web stranici kapucini.hr, službenoj stranici reda kojem je pripadao i sveti Leopold Mandić.
‘Njegova ispovjedaonica u Padovi bila je opsjednuta od ljudi svakodnevno po deset, pa i viÅ¡e sati; i tako kroz gotovo 40 godina! A ljudi i pokornici dolazili su ne samo iz Padove i njezine okolice, nego i iz drugih udaljenih mjesta Italije. K njemu su na ispovijed hrlili ljudi razliÄitog druÅ¡tvenog statusa: od sveuÄiliÅ¡nih profesora i biskupa do seljaka; od visokih oficira do radnika i domaćica, svećenici, industrijalci, trgovci. Svi su se oni gurali oko njegove ispovjedaonice-sobice i strpljivo Äekalo svoj trenutak za izmirenjem s Bogom i ljudima.
Leopoldov duhovni život i rad nalazio je svoje žariÅ¡te i izvoriÅ¡te u Euharistiji, a osobitom sinovskom ljubavlju je gorio prema BezgreÅ¡noj koju je nazivao svojom“Gospodaricomâ€. Po naravi je bio nagao, u mladim je danima znao ponekad planuti i srdžbom, ali se poniznom upornošću borio protiv svoje prirode i uz duhovni napor uspio je postići takvu skromnu blagost da su ga neki Äak smatrali i previÅ¡e blagim, a pogotovo u ispovjedaonici. Bio je i veliki ljubitelj prijateljstva sa svim ljudima, pa su ga mnogi već za života, a osobito poslije smrti, poÄeli smatrati svecem i pomoćnikom obitelji u njezinim potrebama i nevoljama.
Kad je iscrpljen ispovjedniÄkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se Å¡tovanje, upravo munjevitom brzinom proÅ¡irilo po svim zemljama i kontinentima. U naÅ¡oj domovini (Hrvatskoj) njegovo Å¡tovanje poÄeo je najprije Å¡iriti kardinal Alojzije Stepinac.
Mrtvo tijelo fra Leopolda kroz 21 godinu poÄivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Na temelju spontanog Å¡tovanja i brojnih svjedoÄanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. sijeÄnja 1946. otvorile proces za njegovo proglaÅ¡enje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zakljuÄen 20. ožujka 1952. PoÅ¡to je proces za proglaÅ¡enje blaženim zavrÅ¡en u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976., a 16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. sveÄano  ga je proglasio i svetim,’ piÅ¡u kapucini.Â