U Hrvatskoj nova vlada tek treba oteti vlast, a dok se to ne dogodi, mi ovdje smo još uvijek na vjetrometini bez zaleđa i izgleda. Strpljen spašen (kažu da vrijedi ako nisi Hrvat iz BiH), strpljenje nas lagano napušta i sudbina je gotovo izvjesna. Dan je na izmaku, a jutro je još daleko.
Za Tropolje.info piše Marko Tokić
RadniÄka fronta na Markovu trgu: protest izdajnika. Skupilo se neÅ¡to jugonacista i deru se protiv navodno profesionalnih domoljuba. U mraku. Sjetim se one: U tunelu usred mraka, sija flaÅ¡a od konjaka… Okupilo ih se, kažu, i viÅ¡e nego su raÄunali. Bio je tamo i Stazić (i stazići) – niÅ¡ta vrijedno spomena. Ipak sam zamijetio jedan transparent: vlast = korporacije, faÅ¡istoidi i opus dei. Zanimljiva kombinacija. Po shvaćanju naÅ¡ih Å¡uvaroida, daklem, Mare zvana Ingrid od Piramida je posve na pravom putu, kao teoretiÄarka zavjere ona je prva prokljuvila da iza svega stoje velike korporacije koje će pljaÄkati Hrvatsku (koju su oni Äuvali – za sebe!), o faÅ¡istima i istima ne treba ni govoriti (tko ne misli kako Stazić misli – on je, zna Milanović i Ranko i mnogi drugi i svi će oni prisegnuti na Äasnu pionirsku, partijsku i svaku drugu koju treba), o projektu Crkve sve je već rekla Milanka pa se o tome i nema Å¡to govoriti: smrdi i smrdi i smrdi (i smrdi im gotovo kao Å¡ator).
Koliko lumena ima na toj lijevoj fronti svjedoÄe svakodnevno velike rvacke televizije (one s nacionalnom koncesijom) o tako snažnim mislima i dosezima socioloÅ¡kih, komunikacijskih i inih znanosti i vjeÅ¡tina, nama obiÄnima nije dano niti raspravljati. A kakve tek talente pokupe na ulicama i ovim mraÄnim skupovima (pardon – skupovima u mraku) najbolje svjedoÄi izjava jedne gospoÄ‘e o nadnaravnim sposobnostima novog predsjednika vlade. Naime prema njezinu svjedoÄanstvu, a nema razloga da joj ne vjerujemo (?!), OreÅ¡ković je svjetski fenomen jer je za svega dva tjedna vlastite vladavine osiromaÅ¡io Hrvatsku. Dolje OreÅ¡ković. I vlada s njim.
U BiH je još zanimljivije. Upravo gledamo bosanski rulet. Nešto nalik na ruski (samo se ovdje rađe biraju tuđe glave).
Je li Dubravko ÄŒampara (tužitelj, sin poznatijeg pokojnog Avde i Sadete djevojaÄki Isović i AljoÅ¡in brat) islamist ili alkoholiÄar joÅ¡ se ne zna, a kad će se znati ovisi o ljubavi koja plamti izmeÄ‘u Bakira Izetbegovića i Fahrudina RadonÄića (i njihovih pokrovitelja). Budući da je u BiH politika (dakle novac i moć) obiteljski posao kojega ipak, ako je nužno, treba rasporediti na nekoliko obitelji: ÄŒampare su, kako sada iz Avaza tvrde, „obitelj za provoÄ‘enje zakona“. Oni (ovi iz Avaza a to je javno glasilo, barem se tvrdi, Fahrudina RadonÄića) ujedno pozivaju da se zaustavi Äamparizacija BiH (ili makar FBiH), no prije će biti da je doÅ¡lo do Äamparizacije velike ljubavi izmeÄ‘u Bakira i Fahre.
Oprostite na maloj odgodi u priÄi o navedenom sukobu i dopustite malu digresiju. Naime, nepotizam u svim strukturama BiH druÅ¡tva poprimio je tolike razmjere da se slobodno može govoriti o proraÄunskom financijskom servisiranju obiteljskih potreba (i poslova), koje za posljedicu ima koncentraciju politiÄke moći, bogaćenje izabranih i svakodnevno osiromaÅ¡ivanje velike većine naroda.
Narod po miÅ¡ljenju elite, iznadprosjeÄno živi, iako je, kako se službeno tvrdi, prosjeÄnoj obitelji za životu u FBiH potrebno 1500 KM (osobno mogu posvjedoÄiti da to nije dovoljno niti za golo preživljavanje) dok su prosjeÄne plaće daleko ispod toga (o mirovinama da se i ne govori).
PleÅ¡ući na rubu gromoglasne Å¡utnje i tihih odlazaka iz zemlje ove moćne obitelji stvaraju vlastiti raj na zemlji unutar kojega ipak povremeno doÄ‘e do sukoba izmeÄ‘u izabranih (i dobro rasporeÄ‘enih): oko teritorija, dobavljaÄa i vanjskih pokrovitelja tranzicijske sreće pa imamo to Å¡to imamo ogoljavanje politike do transkriptnih svjedoÄanstava o tajnama krvavih ruku koje nikoga ne potiÄu da se, pa makar reda radi, istraže izreÄene tvrdnje (umjesto toga imat ćemo izvansudsku nagodbu o koaliciji koja traje na euroatlantskom putu). Ako je i djelić onoga Å¡to se moglo proÄitati u transkriptima istina, a kada nadopunimo i ovo Å¡to se tvrdi za obitelj ÄŒampara (i njihovu umreženost po institucijama sustava) teÅ¡ko se oteti dojmu da se institucionalna moć sužava i zlorabi kako moćnima odgovara. Obiteljski su se poslovi (o tome su se snimili i mnogi filmovi, a neÅ¡to govorio i Shakespeare u svome Macbethu, RadonÄić mnogo ranije u intervjuu VeÄernjaku, a neÅ¡to se naÅ¡lo ponovno i u transkriptima) Å¡titili i Å¡tite uvijek na isti naÄin. Tajne ostaju tajne dok moć traje (a ako je istina ono Å¡to Fahrudin priÄa i zloÄin se Å¡titio novim zloÄinom, ili pak, ako je istina ovo za Å¡to se Fahru optužuje, jao nama, no ta spirala zla, i  smrti, zbog istine i pravde morala bi se zaustaviti, ali kako ako imate „obitelj za provedbu zakona“ i krug meÄ‘usobnih optužbi koji plamti dok se ne dogodi nagodba). Možda je dio istine u tome da se zbog ukljuÄivanja srpskog (i ruskog) elementa u priÄu euroatlantski sjaj opredjeljenja i javno razotkriva kao ljubav braće po nužnosti. I dok jedan drugome radi o glavi skrivajući mržnju; jedan drugoga trpi zbog interesa i ucjena i javno se ljube do zajedniÄkih opredjeljenja, koalicijskog sudjelovanja u vlasti (navodno zbog nacionalnih i državnih interesa). Ovaj opasni bosanski rulet zasad nažalost plaćaju svi oko njih (njima i nadalje i unatoÄ svemu – nije loÅ¡e, pa makar je jedan od njih privremeno na službenom putu).
Ovakvo katastrofalno stanje boÅ¡njaÄke politike zasada koristi jedino srpska politiÄka elita radeći na osamostaljivanju (i, po potrebi, izdvajanju) Republike. A Å¡to je krajnji cilj ovih dana otkrivaju i Milorad Dodik i DaÄić koji u Å amcu (je li joÅ¡ uvijek bosanski) otkrivaju Å¡kolu simpatiÄnoga imena: Srbija. DoÄ‘e mi da se sjetim onih predratnih prepucavanja grafitima kada je netko u Sarajevu ispisao: Ovo je Srbija – a netko hitno dometnuo: Budalo! Ovo je poÅ¡ta.
Ono Å¡to je nekada bilo smijeÅ¡no danas je nedostatkom politiÄke odgovornosti gotovo pa politiÄka realnost. (Nije?! – Samo Å¡to nije!)
BoÅ¡njaci zabavljeni sobom, Srbi svojim snovima – a mi Hrvati kandidacijskim postupkom (EU – uhu, uhu, uhu…). Da su oni kojima sada trebamo do nas držali koliko do snijega u svibnju danas bi s lakoćom bili lokomotiva koja će povući BiH onamo kamo priželjkuju (no voz se opire, a vagoni u neredu – a manjka i traÄnica). A lokomotiva dahće, dahće da izdahne, joÅ¡ malo i progutat će je daljina (da ne kažem tuÄ‘ina: jedni u zemlju, drugi iz zemlje – a neki i na službeni put voljom onih koji o nama odluÄuju joÅ¡ uvijek po inerciji dosadanjih odnosa kako žele i kako im se prohtije).
U Hrvatskoj nova vlada tek treba oteti vlast, a dok se to ne dogodi, mi ovdje smo još uvijek na vjetrometini bez zaleđa i izgleda. Strpljen spašen (kažu da vrijedi ako nisi Hrvat iz BiH), strpljenje nas lagano napušta i sudbina je gotovo izvjesna. Dan je na izmaku, a jutro je još daleko.
