Krštenje Gospodinovo – liturgijski dovršetak božićnog vremena

Krštenje Gospodinovo liturgijski je dovršetak božićnog vremena.

U širem smislu to je Sviječnica kad su Isusa kao prvorođenca 40-ti dan Marija i Josip prikazali u hramu. Krštenje Gospodinovo nekako se smjestilo vrlo blizu Isusovu rođenju i kao da po redoslijedu stvari više asocira na naša krštenja kao male djece koja slijede malo nakon rođenja. Isus se krstio kao odrastao i to samo formalno, više radi Ivana Krstitelja koji je za vrijeme krštenje Isusa dobio potvrdu da je Isus sin Božji i obećani mesija: ‘I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!’ Isti taj Ivan Krstitelj za kojega je Isus rekao da nema većega rođena od žene za svog rođaka po majci Isusa kaže da će on sam krstiti Duhom Svetim i ognjem. Riječ je o silasku Duha Svetoga u sili na one koji Mu povjeruju. Na poseban način to se dogodilo na Pedesetnicu, pedeseti dan nakon Isusova uskrsnuća. Katekizam Katoličke Crkve u broju 1302 kaže: ‘Iz sâmoga slavlja proizlazi da je učinak sakramenta potvrde puni izljev Duha Svetoga, kao što je nekoć bio podijeljen apostolima na dan Pedesetnice.’ Tako da na neki način ovaj blagdan više upućuje na sakrament krizme kojega katolici primaju u zrelijoj dobi a pravoslavci istovremeno kad i krštenje. Neka vam ovaj blagdan bude na blagoslov, da se ne samo sjetno prisjetite svojih sakramenata kršćanske inicijacije (ulazaka u Crkvu), već i da rodite plodom dostojnim obraćenja i spasenja.

Prvo čitanje: Iz 40,1-5.9-11
Tješite, tješite moj narod,
govori Bog vaš.
Govorite srcu Jeruzalema,
podvikujte mu
da mu se ropstvo dokonča,
da mu je krivnja okajana,
jer iz Gospodnje ruke primi
dvostruko za sve grijehe svoje.
Glas viče:
Pripravite put Gospodnji u pustinji,
poravnite u stepi
stazu Bogu našemu.
Svaka dolina nek se povisi,
svaka gora i brežuljak neka se spusti;
Å¡to je krivudavo, neka se izravna,
Å¡to je hrapavo, neka se izgladi!
Objavit će se tada slava Gospodnja
i svako će je tijelo vidjeti,
jer Gospodnja su usta govorila.
Na visoku se uspni goru,
blagovjesnice sionska!
Podigni snažno svoj glas,
blagovjesnice jeruzalemska!
Podigni ga, ne boj se,
reci judejskim gradovima:
Evo Boga vašega!
Gle, Gospodin Bog dolazi u moći,
mišicom svojom vlada!
Gle naplata njegova s njime
i nagrada njegova pred njim!
Kao pastir pase stado svoje,
rukama ga svojim sakuplja,
jaganjce nosi u naručju,
a dojilicama otpočinut daje.

Drugo čitanje: Tit 2,11-14; 3,4-7
Ljubljeni: Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.

Evanđelje: Lk 3,15–16.21–22
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!