Sanjali su svoje snove i otiÅ¡li preko oceana, ili barem neke velike rijeke. U domovini im je bilo tijesno, jer je tu carevao neljudski jugokomunizam. Tamo kamo su doÅ¡li uletjeli su u neÄiji drugi san, kao recimo ameriÄki, kanadski…
PoÄetkom Domovinskog rata poÄeli su se vraćati pa su prestali kad jugokomunisti ponovo doÄ‘oÅ¡e na vlast. Njihovim padom, valjda, ovih dana eto nam ih polako opet. I budite dobrodoÅ¡li, ma Å¡to god mislili zapjenjeni apatridi po medijima.
Jedan Å¡to se vrati, Tihomir OreÅ¡ković, mogao bi nam postati predsjednik Vlade. Jedna se vratila već prije, Kolinda Grabar Kitarović, koja nam je postala predsjednicom. Treći Äovjek na vrhu, Željko Reiner, nije nikuda odlazio, ali je isto tako naporno u životu radio i ovih dana postao predsjednik Hrvatskog, najavi uskoro državnog (dabogda mu se pozlatilo), sabora. Za Božić svo troje ugledasmo na sv. misi, gdje se naÄ‘oÅ¡e, barem tako posvjedoÄiÅ¡e, ne iz obiÄaja već iz uvjerenja. KonaÄno da i to doživjesmo. Kršćanstvo u miloj nam Hrvatskoj izlazi iz geta kamo su ga stjerali ne samo oni, nego i mi. Upravo jutros vozeći se sluÅ¡ah na radiju dvojicu svećenika i jednog civila koji rekoÅ¡e da su kršćani. Jedan svećenik i jedan civil odlutaÅ¡e u neke suvremene vode, a preostali se uglavnom držaÅ¡e tradicionalnog crkvenog uÄenja. SluÅ¡atelji koji se javljaÅ¡e biÅ¡e potpuno na strani tradicije. Žao mi bi zbog toga raskoraka, ali Å¡to je tu je, treba to lijeÄiti uz Božju pomoć.
Sve su ovo poteÅ¡koće zbog kojih će hod prema hrvatskom snu biti, i jest, posut trnjem umjesto ružama. A tako nam treba. Bi ga svjestan biskup Vlado KoÅ¡ić pa primijeni Å¡ok terapiju kada je Božo Petrov zaslijepljen zmijskim jugokomunistiÄkim pogledom krenuo ravno u ralje. I trznu se, hvala Bogu. A biskup se ispriÄa zbog svega, onako kulturno, iako nije imao zbog Äega. Lijek je lijek i niÅ¡ta viÅ¡e. Onaj spomenuti preostali svećenik odobri dvojici biskupa javno kritiziranje biskupa KoÅ¡ića. I opet uleti u raskorak. Puk tako ne misli i dobro zna Å¡to je grijeh propustom. Biskup KoÅ¡ić ga oÄito nije napravio. Å to prave naÅ¡i vrli politiÄari ovih dana prosudimo sami. Optužilo generala Zlatana Miju Jelića za navodne ratne zloÄine. I Å¡utnja pade po zemlji Herceg Bosni, po zemlji Hrvatskoj. Kao da je vodio neki svoj osobni rat, a ne ih oslobaÄ‘ao. Dokle tako?
Važnost životnog postupanja ovih se dana pokazalo i na primjeru malene Belle Moore Williams. Razvikani mediji u hrvatskom puku naravno da nisu o tome pisali. Sve zapoÄe proÅ¡log travnja kada dotiÄna, u dobi od samo 14 mjeseci, poÄe gubiti kosu. Njezini bližnji odmah jasno opaziÅ¡e da joj slabi i Äitavo tijelo. Uzalud lijeÄniÄka pamet, snaga joj je curila kao pjeÅ¡Äani sat tako da je na kraju prikljuÄiÅ¡e na ureÄ‘aje. Ne dugo poslije toga rekoÅ¡e da je stigao kraj, a i ona je izgledala već nogom na onom svijetu. Oprostili su se s njom, iskljuÄili ureÄ‘aje. Umjesto kraja malena trznu ruÄicom. Pa onda poÄe samostalno udisati zrak. Nakon pola sata te životne borbe iz njezinih se pluća prolomi krik života. Pobijedila je. Zar treba opisivati kako je ta obitelj provela ovaj nedavni Božić?
ÄŒudesan povratak životu iskusili su i Äileanski rudari 2010. Valjda se negdje u mislima toga joÅ¡ sjećamo, ta sve je prenoÅ¡eno uživo. Ovih dana o svemu se snima film, ali ovamo se o svemu tome opet ne govori. Bi to tada Å¡ok za sve, ne samo za ÄŒileance. Najprije je trebalo pronaći jedan od nekoliko strojeva na svijetu koji su sposobni otkopati ih. I to sve u žurbi, jer su imali hrane samo za 3 dana, ako su uopće živi. Kopajući naslijepo uspjeli su ih pronaći na dubini od preko 600 m. Ali samo pronaći pomoću cijevi, nisu ih mogli kroz nju spasiti. No, jesu im mogli spustiti krunice, njih 33, koje je papa blagoslovio. ProÅ¡irivÅ¡i rupu uspjeli su im kasnije spustiti i neÅ¡to namirnica. SpaÅ¡eni su, nakon 70-ak dana, upravo na dan posljednjeg Gospina ukazivanja u Fatimi, 13. kolovoza. Svi su o vratu imali krunice, zapovjednik smjene iÅ¡ao je posljednji. Kao jedan od naÅ¡ih bojovnika u proÅ¡lom, Domovinskom ratu.
NiÅ¡ta manje upeÄatljiv nije ni potez Matta Birka, ameriÄkog nogometaÅ¡a. Sa svojom momÄadi 2013. osvojio je Super Bowl, san svakog ameriÄkog djeÄaka. Tradicionalna poÄast je primanje kod predsjednika. Birk je odbio prihvatiti poziv, jer je predsjednik Obama podupro industriju pobaÄaja. Nije mu to dopustila njegova vjerniÄka savjest. Prisnažio je da je praktiÄni kršćanin, a ne samo onaj na papiru.
Eh, da je ovakvih ljudina meÄ‘u nama! Bog nam neprestano pruža ruku, sliÄno kao u prethodna dva primjera, samo je do nas koliko ćemo je prihvatiti. Kad je zagustilo pred izbore, onda smo se stali moliti da se ne dogodi povratak jugokomunista, sada nekako Å¡utimo. A trebali bismo se moliti, svakodnevno, da Bog naÅ¡oj domovini pokaže put. On to hoće, samo je do nas hoćemo li i mi. Vrijeme je pred nama, živi bili pa vidjeli.
Miljenko Stojić bpz.ba
