“Ovo je prijevara! Sumnjam u namjeÅ¡tanje mandatara, pa on ne zna ni hrvatski!“ – reÄe Milorad Pupovac – i ostade živ. InaÄe, Pupovac nam je poznat kao borac za hrvatsku jeziÄnu baÅ¡tinu, za oÄuvanje hrvatskog jezika i njegovanje hrvatskih (napose ćiriliÄnih) posebnosti.
Zato njemu i jest neprispodobivo da mandatar postane Äovjek koji loÅ¡ije govori hrvatski, jer, kad je Milanović, inaÄe Äovjek nepismen na nekoliko jezika (i na hrvatskom) kao i njegovi prethodnici, drugovi Mesić i Tito, preuzeo vlast, najprije se obraćalo pozornost na njegov teÄnost govora i ljepotu izražajnog stila. Nevjerojatno je koliko je hitaca Milorad Pupovac ispalio na hrvatsko državno (i jeziÄno) tkivo, a da pritom nitko nije uzvratio paljbu!
Tihomir OreÅ¡ković je Äovjek koji će donositi odluke, njega Domoljubna koalicija nije predložila kao nestranaÄkog mandatara kako bi pisao peoeziju i recitirao hrvatske epove, već kako bi upravljao državom i izvukao nas iz komunistiÄko-regionske kaljuže u koju nas je nažalost uvaljala bivÅ¡a boljÅ¡eviÄka vlast. Jezik će se nauÄiti, kao Å¡to ga je nauÄio Pupovac, ali se ljubav prema domovini ne uÄi ni u jednoj Å¡koli niti se predaje na ijednom fakultetu: ta se ljubav već nalazi u pojedincu ili je nema.
Možda je u neku ruku novi mandatar i budući premijer stranac, bez obzira na državljanstvo i narodnost, a ako je zaista tako – tim bolje. Ukoliko se baci oko na sve velikane hrvatske povijesti, napose preporoditelje, dolazi se do (tužnog?) zakljuÄka da su, uz Antu StarÄevića, Stjepana Radića i Franju TuÄ‘mana, za Hrvatsku jako puno dali upravo stranci. Lista stranaca koji su Hrvatsku prigrlili kao svoju domovinu duga je i Äasna.
Petar Preradović nije baÅ¡ vladao hrvatskim jezikom, ali njegove pjesme danas predstavljaju jedan od vrhunaca hrvatskog i europskog pjesniÅ¡tva. Vatroslav Lisinski (Ignacije Fuchs) je pohrvatio svoje ime i smatrao se iskljuÄivo Hrvatom, iako je bio Nijemac. Isto je s Ivanom pl. Zajcom koji je podrijetlom ÄŒeh. Maksimilijan Vrhovac, zagrebaÄki biskup, zapravo se zvao Verhovácz Miksa, odnosno bio je MaÄ‘ar. Ne treba ni spominjati Stanka Vraza (Jakob Frass), Strossmayera (pohrvatiziranog Nijemca), Adolfa Vebera TkalÄevića, a posebno treba istaknuti Lavala Nugenta, jednog od tri feldmarÅ¡ala HabsburÅ¡ke monarhije, koji je posjedovao većinu frankopanskih posjeda te se smatrao hrvatskim plemićem i Hrvatom i bio je naklonjen preporoditeljima i ilirskoj, odnosno hrvatskoj ideji. Ili spomenuti Alberta Nugenta, Lavalovog sina, kojeg se bez suzdržavanja može nazvati najvećim hrvatskim nacionalistom u to doba, pa možda i do dana danaÅ¡njeg.
Za ilustraciju, Albert Nugent, dakle sin jednog od najmoćnijih ljudi u ondaÅ¡njoj Europi, sin vojskovoÄ‘e koji je oslobodio prostor od Zagreba do Rima s tisuću Hrvata od Napoleonove vlasti, koji postavio natrag papu nakon Å¡to ga je Bonaparte maknuo, dakle sin takvog jednog Äovjeka je spavao na pragu Gajeve tiskare, kako bi Å¡titio Gaja i preporoditelje od maÄ‘arona te se u nekoliko navrata i fiziÄki s njima obraÄunavao…
Kad bi imali više takvih, koji su lošije govorili hrvatski i kojima smo prebrojali krvna zrnca pa ustvrdili da nisu baš najhrvatskija, no koji su bili veći Hrvati od domaćih izdajnika poput današnjih josipovića, milanovića i pusića, onda bi Hrvatima i Hrvatskoj bilo mnogo bolje. Tihomir Orešković će pokazati da je Domoljubna koalicija s razlogom njega predložila i iskazala mu povjerenje.
Povijest se ponavlja i to je bjelodano; ukoliko će nam premijer biti „stranac“, tim bolje, jer to znaÄi da je veći domoljub i veći borac za Hrvatsku od većine domaćih petokolonaÅ¡a i da će uÄiniti za Hrvatsku viÅ¡e no itko u posljednjih 16 godina, Å¡to zapravo i nije teÅ¡ko, jer se za nju nije Äinilo niÅ¡ta… Sve u svemu, kao i u sluÄaju Tomislava Karamarka: Å¡to ga viÅ¡e crvena žgadija napada i ocrnjava, to imamo viÅ¡e razloga vjerovati da je baÅ¡ Tihomir OreÅ¡ković Äovjek koji treba voditi državu sljedeće Äetiri godine!
Jospi Gajski tropolje.info
