GLORIA ET MARTYRIUM MILITIS CROATICI
(Slava i muÄeniÅ¡tvo hrvatskog vojnika)
Nikada ne zaboraviti. Vukovar je svima poznata, ali nikada do kraja ispriÄana priÄa. UnatoÄ Äinjenici da su mnogi govorili o njoj. Herojska obrana Vukovara uÅ¡la je u anale ratovanja. Gotovo da se na sve vukovarske legende može primijeniti ona tertulijanova:-“Credo quia absurdum” (vjerujem jer je apsurdno) ili “Certum est, quia impossibile est” (sigurno je, jer je nemoguće). Da, ti ljudi su napravili nemoguće. Oduprli su se ognju i Äeliku golom voljom, iskonskom ljubavi i krhkim tijelima od krvi i mesa!!Svaka Vukovarska priÄa, a ima ih na tisuće, slila se u jednu legendu. Legendu koja je istina u sebe sažela sve te (pojedinaÄne herojske Äine) no, ostaje pitanje:-„Možemo li mi, danas, kada imamo na raspolaganju sve vrijeme svijeta, u reverzibilnom procesu, prepoznati svaku od tih priÄa. Ponaosob. Stoji grad. Naviru uspomene. Stoje u tom gradu heroju živi ljudi. Heroji. Obilježeni svojim herojstvom u nametnutom ratu. Ratu u kojemu su branili svoje bližnje, svoj dom, grad, domovinu, gole živote. Nose svoje herojstvo kao stigmu, umjesto Äasti i slave. Stigmu nametnutu od svog naroda, za koji su podnijeli neviÄ‘enu žrtvu. Težak teret u neljudskim uvjetima. Prisiljeni zajedno sa krvnicima graditi neÅ¡to Å¡to nije i ne može biti budućnost za koju su se borili. Prisiljeni su „ugostiti i poÄastiti one koji si stigmatiziraju, ponižavaju, vrijeÄ‘aju. One koji su ih izdali. U ime Äega? U ime „demokratskih prava zloÄinaca, njihovih pomagaÄa ili apologeta zloÄinaÄke ideologije i politike. U ime „demokratskih prava onih koji zloÄine nijeÄu, relativiziraju ili opravdavaju. U ime prava nenarodne vlasti na himbenost, licemjerje, nove uvrede. Moj Bože!! Stoje Heroji, stoji grad. Nadiru tek Uspomene!! Uspomene na neljudsko ponaÅ¡anje susjeda, sugraÄ‘ana, na bestijalne perverzije (ne9ljudskog uma, nakon sloma herojske obrane Sloma koji se dogodio tek onda kada braniteljima ponestade onoga Å¡to je tvarno (oružja, streljiva, ruku). Volju, ljubav za svoj grad i duh im nisu uspjeli slomiti. Zato ga krenuÅ¡e ubijati. Usporedimo ponaÅ¡anje turskih napadaÄa na Gvozdansko nakon sloma obrane utvrde1578.godine, sa ponaÅ¡anjem “JNA” i Äetnika 1991.godine. Razlika je „samo“ 413 godina. Neke su rane zarasle. Neke joÅ¡ bole. Neke nikada zarasti neće. No, najviÅ¡e bole one koje se nanovo otvaraju. Nasilno i bez anestezije. Od strane nenarodne vlasti koja se doÄepala pozicije. Do juÄer smo mislili, SluÄajno. U trenutku slabosti i zdvajanja. No, danas je umjesno zapitati se:-„Je li to baÅ¡ tako“? Jesu li 56 zastupnika protuhrvatske koalicije, 8 zastupnika manjina, i neki drugi, izravna negacija herojskog otpora Vukovara i žrtve njegovih branitelja? Heroja!! Imamo li pravo, mi, koji pasivno promatramo kako nam otimaju Domovinu i slobodu, svojim neÄinjenjem dopustiti da se taj proces privede kraju. Možemo li, mirne savjesti, pogledati u oÄi bilo kojem Heroju obrane Vukovara? Možemo li mirne savjesti doći u taj grad, a ne osjetiti grižnju savjesti, ili sram, zbog svog neÄinjenja? Ili podupiranja onih koji nijeÄu žrtve i ponovno otvaraju žive rane?
Ilija Vincetić