PRAVDA U BiH Ni jedna optužnica za 1 510 ubijenih Hrvata Lašvanske doline

Iako je od nesretnog rata prošlo 22. godine bh pravosuđe, Odjel za ratne zločine još nikada nije procesuirao ni jednog pripadnika Armije BiH iz Viteza, Travnika, Busovače ili Novog Travnika. Armija BiH u ovim općinama izvršila je strašne zločine i ubila 1510 Hrvata među kojima je bilo djece, žena, staraca, ratnih zarobljenika.

Osim osuđenog Iračanina Abduladhima Maktoufa koji je vršio otmice Hrvata po Travniku te ih dovodio u mudžahedinski logor Orašac gdje su vršili ritualno odsjecanje glava, nitko više nije optužen iz Lašvanske doline, piše 7Dnevno. Državni sud i tužiteljstvo nisu procesuirali ni jedan teroristički napad na Hrvate policajce i povratnike u Travnik, a bilo ih je čak deset sa smrtnim posljedicama. Je li Milorad Dodik u pravu kada traži referendum o nadležnosti Državnog pravosuđa BiH?

Za zločine nad Bošnjacima Ahmića te drugih mjesta Lašvanske doline, Hrvati Viteza, Busovače i Kiseljaka osuđeni su na preko 120 godina zatvora. Dakle računajući pravomoćne presude Haškog te Odjela za ratne zločine suda BiH. U Ahmićima je na svirep način ubijeno 116 Bošnjaka, međutim u općinama Lašvanske doline, točnije Vitezu, Travniku, Busovači i Novom Travniku ubijeno je 1510 Hrvata. Ostalo je nekažnjeno ritualno odsjecanje glava Hrvatima u Miletićima, masakr u Križančevom selu kod Viteza, ubojstvo osmero djece iz Viteza dok su igrala košarku, zločini u Buhinim Kućama, Bobašima, Maljinama, Gučoj Gori, Brajkovićima, Kaćunima kod Busovače, Busovačkim stajama, zarobljavanje kompletnog radnog voda u Zabilju a zatim njihovo masakriranje itd..

Ubojstva Hrvata u Travniku posebno u gradu gdje su ubijani u svojim stanovima. Državni sud i tužiteljstvo još uvijek nisu našli vremena procesuirati ove zločine. Istina tužiteljstvo posebnog odjela za ratne zločine suda BiH optužilo je Jasmina Čolomana iz Zenice da je kao pripadnik Diverzantskog voda 7. muslimanske brigade Armije RBiH, na području Viteza, u vrijeme sukoba između Armije RBiH i HVO-a postupao protivno pravilima Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata. U vrijeme izvršenja zločina, osumnjičeni je bio stariji maloljetnik. On je osumnjičen da je 24. travnja 1993. godine, u mjestu Počulica, općina Vitez, zajedno s još jednim pripadnikom Armije RBiH, došao do Društvenog doma, u kojem su bili smješteni zatočeni civili hrvatske nacionalnosti.

Nakon toga, osumnjičeni je naoružan automatskom puškom, nakon što mu je čuvar objekta odbio dati ključeve, ispalio više rafala kroz zatvorena vrata, te ubio tri osobe hrvatske nacionalnosti, a devet osoba je ranio, među kojima i bilo nekoliko žena koje su bile zatočene u tom objektu, te se nakon toga automobilom udaljio s mjesta događaja. Osumnjičeni se tereti da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Sud BiH je početkom srpnja ove godine u Sarajevu izrekao prvostupanjsku oslobađajuću presudu Jasminu Čolomanu, optuženom za ratni zločin protiv hrvatskih civila na području Viteza.

Postavlja se pitanje tko je ubio hrvatske civile koji su bez potrebe zatočeni u društveni dom/čitaj logor op.aut/? Tko je naredio da se civili zatvaraju? Očito istražne radnje na ovom predmetu rađene su vrlo neprofesionalno ili namjerno loše kako bi se prikrili izvršitelji i naredbodavci ovog teškog zločina. Oslobađajuća presuda pred višim sudom u Travniku kojom je M.LJ, iz Bugojna oslobođen za ubojstvo policajca Ante Valjana 31. srpnja 1998. godine i to aktiviranjem eksplozivne naprave također bi se mogla dovesti pod sumnju. Tužitelj suda Behaija Krnjić pokazao je sudskom vijeću da je kod M.LJ. iz Bugojna pronađena u stanu ista eksplozivna naprava kao i ona kojom je ubijen policajac Anto Valjan, pa čak i iste vrste baterija po 1,5 volt kojim je aktivirana naprava na daljinu smještena u kantu za smeće uz zid policijske Uprave Travnik pored koje je Valjan morao proći nakon što je završio svoju smjenu u policiji. Pratio sam suđenje u sudnici koje je vodio sudac Anđelko Marjanović. Kada su svi očekivali pravičnu kaznu za M.LJ. jer je već osuđivan pred općinskim sudom Bugojna za napad na Hrvate povratnike odnekud se pojavio svjedok optuženog koji je potvrdio da se M.Lj. tog dana vozio autobusom iz Liješeva kod Visokog do Sarajeva i polagao ispit iz elektrotehnike te dobio desetku.

-Nisam mogao pripremati ispit i pripremati teroristički napad. Obitelji pokojnog Valjana izražavam sućut” govorio je M.LJ. pred sudskim vijećem a majka pokojnog policajca Valjana samo je plakala. Na kraju od pet porotnika tri Bošnjaka su glasala da se M.LJ. oslobodi optužbi za ubojstvo policajca Valjana a dva Hrvata da se osudi. Nakon ovog zločina više se ni jedan teroristički čin nad Hrvatima Travnika nije procesuirao pred sudovima. Posljednji je bio prošle godine krajem svibnja kada je na svom imanju ubijen povratnik i uspješni poduzetnik Jozo Kafadar s Ovnaka kod Travnika. Jozo je jahao svoga konja kada je ubijen s četiri hica iz kalašnjikova. Naredbodavci i izvršitelj ovog terorističkog činajoš nisu otkriveni.

Opraštajući se od Joze Kafadara svoga prijatelja i susjeda na groblju Ovnak fra Ivo Marković je u svom oproštajnom govoru između ostalog rekao i ovo:

“Želim samo reći da po ovoj zemlji ima suviše sjemena smrti i svi smo odgovorni da izgradimo društvo sposobno da to sjeme ukloni. Oni koji uzmu vlast u ovome društvu moraju preuzeti odgovornost za ovo društvo, da ljudi imaju minimum ljudskog dostojanstva, da se mogu vratiti svojim kućama i mirno živjeti. Ako je vlast nesposobna i neće vršiti svoju dužnost onda joj moramo reći da je dio zločina. Kada se zločinci ne otkriju, to je pouzdan znak ne samo nemoćne i slabe vlasti, nego zločinačke vlasti.” rekao je između ostalog Ivo Marković.

Zašto se od međunarodne javnosti skrivaju zločini nad Hrvatima Lašvanske doline? Koliko su hrvatske političke stranke ali i Hrvatski Narodni Sabor krivi što se ne procesuiraju zločini nad Hrvatima koje su počinili pripadnici Armije BiH? Nije poznato da je bilo koji visoki dužnosnik odnosno predstavnik Hrvata u tijelima vlasti na razini FBiH ili Države javno postavio pitanje neprocesuiranja ratnih zločina nad Hrvatima Lašvanske doline. Milorad Dodik koliko god bio kritiziran od strane svojih političkih protivnika ali i međunarodne zajednice shvatio je neprincipijelnost i ovisnost suda BiH kada su u pitanju zločini nad Srbima. Nedavno je na press konferenciji u Beogradu komentirajući referendum o nadležnosti suda BiH između ostalog rekao:” U sudu BiH u sobi broj 11. sjedi amerikanac bosanskih korjena koji odlučuje protiv koga će i kada biti podignuta optužnica za ratni zločin”. tropolje.info