MARIJANA MIKULIĆ: ODLIČAN JE OSJEĆAJ ZNATI ODAKLE SAM KRENULA I DOKLE SAM DOŠLA!

ZAGREB – Iza Marijane Mikulić jedna je od najplodnijih glumačkih sezona: igrala je glavnu žensku ulogu u satiričnoj seriji “Glas naroda”, glumila je u sapunici “Kud puklo da puklo”, a iza nje su i tri premijere u matičnom kazalištu Trešnja. I uza sve to, kući bi je, kasno navečer, dočekali jednogodišnji sin Andrija i šestogodišnji Ivan.

“To mi je i bilo najteže – balansirati između obitelji i posla jer je Andrija još mali. Ali što se samog posla tiče, bila sam potpuno ispunjena. Kad mi djeca poodrastu, potpisala bih da mi svaka sezona bude takva. Ali dok su ovako mali, jako je teško sve uskladiti” kazala je između ostalog širokobriježanka Marijana Mikulić u intervjuu za Večernji list.

• Kako je izgledao vaÅ¡ glumački radni dan?

Ustajala sam u 5, a šminkanje za ulogu u “Glasu naroda” bilo je već u 6.30. Cijeli je dan trajalo snimanje jer sam imala veliku ulogu. U “Kud puklo da puklo” imala sam gostujuću ulogu, ali tada je već počela sezona u kazalištu tako da sam i tada bila u stalnoj strci. Uglavnom, lijegala sam oko ponoći tako da sam spavala samo pet sati dnevno. Vizažistice su imale najviše posla za žbukanje mog lica, haha. Morala sam ići na tretmane za lice da se to sve rekuperira i da dobro izgledam na setu.

• Kako je obitelj funkcionirala, muž je morao dosta uskakati?

Da, Josip je morao uskakati, od odvoženja djeteta u vrtić, do dolazaka po njega. Moja mama je jedno vrijeme bila tu, imali smo i divnu dadilju i bez nje ne bismo mogli. No onda se mama razboljela tako da nam je bilo teže, ali smo ipak uspjeli.

• Igrali ste i u “Stipi u gostima”, no serije viÅ¡e nema. Je li vam žao?

Bilo mi je žao jer mi je uloga Stanke baš legla. Prvi sam put glumila u humorističnoj seriji i to mi je bilo izazovno. Ali onda je došao “Glas naroda” koji je bio puno veći zalogaj jer sam igrala glavnu žensku ulogu i imala puno veći prostor, tako da sam na neki način zavidala rane od Stipe.

• Postoji li neÅ¡to Å¡to ne biste nikada snimali? Neku seksi scenu…?

Kad bi mi netko ponudio nešto što mi se ne sviđa, odbila bih, naravno. Već sam jednom odbila ulogu u domaćem erotskom filmu jer nisam vidjela dovoljno pokrića za to. Primarno mi je da mi je uloga glumački izazovna, scenarij zanimljiv, a golotinja radi golotinje mi to nije.

• Jeste li vi i muž gledali navečer “Glas naroda”?

Jesmo.

• Kakve su bile njegove reakcije?

Odlične. Zapravo, iznenadila sam se jer je više meni bilo neugodno to gledati s njim. Pogotovo scene s ljubavnikom. On je sve to stoički podnio i mislim da je gledao poput svakog drugog gledatelja. On voli takve serije i takvu vrstu humora. Mi smo određene nesigurnosti i ljubomore prošli u prvim serijama. No s vremenom je i on upoznao dosta tih glumaca pa je ležerniji. Recimo, kad idem snimati s Jankom Popovićem, uopće me više ne pita ni što snimam, ni koliko scena, ima puno povjerenje u njega. Kad upozna te ljude, i on je opušteniji. Na koncu, poznaje mene i može imati punu sigurnost.

• Uvijek je zabavno prisjetiti se doživljaja s početka karijere, kad se baka čudila Å¡to to radite s nekim tamo muÅ¡karcima, a udana ste žena?

Tako je i danas u Hercegovini. Koliko god ljudi gledali serije, mene doživljavaju kao Marijanu, a ne kao glumicu. Ja sam njima unuka, kći, prijateljica, i stalno sam izložena takvim komentarima. Ali već sam na to naviknula.

• Ali oni nisu naviknuli da ste na televiziji s muÅ¡karcem koji vam nije muž?

Ne baš.

• Å iroki Brijeg nije glumačka sredina, no iznjedrila je dva mlada glumca, vas i Gorana Bogdana.

Nekako je sve krenulo iz škole, s dramskom sekcijom. Goran je na filmu uradio jako puno, ja ga vjerojatno neću nikada stići jer sam počela rađati, haha. Ali odličan je osjećaj znati odakle smo krenuli i dokle smo došli. Mislim da smo oboje puno napravili.

• Družite li se?

Rijetko, jednostavno ne stignemo. Jučer smo se čuli, ali on je također prezaposlen i jako je malo u Zagrebu bio zadnje vrijeme.

• Ali ipak ste različiti, barem po tome kakav vas glas bije u javnom prostoru: on je liberal, a vi klasična konzervativna Hercegovka?

Pa za Gorana znam da je iskren. Ali mnogi lijevi liberali, koji navodno zastupaju prava svih, zapravo to i ne čine. Mnogo njih samo negira sve one konzervativne katoličke vrijednosti koje ja zastupam. Dakle, podržavaju gej brakove, liberalizam, zdravstveni odgoj u školama, a ujedno su žestoko protiv onih koji su odlučili biti vjernici i svaku nedjelju ići u crkvu. Mi smo za njih negativci i konzerve. S druge strane, ja se s gejevima družim, surađujem, imam predivna iskustva. I zastupam stav da svatko ima pravo svoj život urediti onako kako on to sam želi. Ali isto tako ako sam ja konzervativna kršćanka koja smatra da trebam ići nedjeljom na misu, koja želi svoju djecu naučiti da mole i da Bog postoji, da su brak i obitelj temelj svega – zašto onda mene diskriminiraju, gotovo me nazivaju fašistom.

• Jeste li imali baÅ¡ tih bliskih susreta s ljudima koji ne podnose vaÅ¡ konzervativni svjetonazor?

Naravno. Evo, naprimjer, često danas slušamo kako treba podržavati gej zajednice. I onda ti isti ljudi javnosti nameću tezu da mi praktični vjernici imamo nešto protiv toga. Ja apsolutno podržavam sve drugo i drukčije od sebe, ali svoje ne dam, do svoga držim, za mene su Bog i vjera na prvome mjestu, a obitelj odmah iza toga. I apsolutno sam otvorena za sve druge ljude. Nema razloga da netko meni bude manje vrijedan zato što nije kršćanin ili se razveo. Samo mi je bitno tko je čovjek, a tko nije. U svakom žitu ima kukolja. Nisu ni svećenici mali sveci, mali Isusi što hodaju po zemlji, pa i njih ima i dobrih i loših. Mislim da bi i ovi koji se smatraju otvorenijima trebali zapravo biti otvoreniji prema nama.

• Mislite li da vas zbog vaÅ¡e otvorenosti neki redatelji izbjegavaju?

Nisam to osjetila. Bilo je onih koji su mi govorili kao – što ja sada tu brijem, da ću vidjeti za par godina kad mene to pusti… Pa su se sami iznenadili kad su se promijenili oni, a ne ja.

– Mislite li da je lakše vjerovati u Boga ili biti ateist?

Iz mog kuta lakše je vjerovati. Meni se vjera pokazala kao jedina sigurna baza koja je uvijek tu kad mi je teško. Imala sam teških situacija u obitelji, imala sam vlastite krize i vjera je bila ta koja me spašavala. A kako je onima koji ne vjeruju, ne znam, ali nekako mislim da svaki čovjek vjeruje u nešto.

• Idete li svaku nedjelju u crkvu, je li to pravilo u obitelji?

Zna mi se dogoditi da nekad da ne odem, ali nastojim ići svaku nedjelju. Pogotovo zato što u našoj župi svetog Josipa zadnjih par godina imamo predivne svećenike. Nakon njihove propovijedi osjećam se lakše. A sudjelujem i u zboru Izvor koji pjeva na misi i u tome sam se našla. Zdrava atmosfera, zdrava ekipa i osjećam se pozitivno. Meni odlazak na misu nije rutina, reda radi, ja znam da ću nakon mise biti bolja, pozitivnija, sretnija…

– Nacija je u posljednje vrijeme jako posvađana oko banalnih stvari, kako gledate na to?

Trudim se izbjegavati te svađe koliko god mogu. Više ne raspravljam, bar ne uživo. Ponekad na Facebooku reagiram kad vidim komentare: za svastiku na Poljudu kriv je vjeronauk u školi. Čemu takve izjave? Možda je to nacrtao stvarno netko tko je išao na vjeronauk, ali ne vidim povezanost vjeronauka i kukastog križa. A možda je nacrtao i netko iz obitelji ateista. Ružno je to trpanje ljudi u koševe. Ja to ne činim. Ružne su stvari radili i ustaše i partizani. Partizani su nakon rata u Širokom Brijegu pobili franjevce, u komunizmu su nestajali ljudi… Ružne su se stvari dogodile, to se neće zaboraviti, ali idemo to sad ostaviti iza sebe, idemo naprijed. Jesmo li doista došli do toga da je za sve kriv ili vjeronauk ili zdravstveni odgoj u školi? Prva ja bih bila najsretnija da se vjeronauk vrati u crkvu, kao što sam i ja išla subotom, ali neka me puste na miru i sa zdravstvenim odgojem u školi. Muž i ja smo visokoobrazovani, ja sam magistar, on doktor znanosti, i možemo svoju djecu naučiti što im treba u vezi sa zdravstvenim odgojem. Ja svoju djecu ne želim na zdravstvenom odgoju. No da se razumijemo – danas je i vjeronauk dio folklora. Svi šalju djecu na vjeronauk jer se curice žele pričestiti u bijelim haljinama, žele se urediti za krizmu. Imam prijatelja kojima je sve to smiješno, ali svoju djecu krste, pričešćuju.

• Papu Franju nazvali su najprije crveni papa, pa onda zeleni papa. Kakav je pogled na njega iz jednog konzervativnog svjetonazora?

Papa Franjo je najbolje što se moglo dogoditi vjernicima, Crkvi, u današnje vrijeme kad su svi podijeljeni. Treba pažljivo slušati što on govori, a ne vaditi stvari iz konteksta. Papa je jasno, i u slučaju gejeva i razvedenih, poručio da im nitko nema pravo suditi, nije rekao da svi to radimo i da je to u skladu s našom vjerom. Nego kao vjernici trebamo biti otvoreni za sve ljude, ne sudi da ti ne bude suđeno, što se ja trudim.

• Imamo primjer jednog vjernika, muslimana, vaÅ¡eg kolege Enisa BeÅ¡lagića, koji stalno ističe svoju pripadnost islamskoj vjeroispovijesti, ali je volontirao na KoÅ¡evu uoči papina dolaska.

Enis je pravi vjernik i tu se pokazuje njegova veličina. I kao vjernika i kao čovjeka.

• U Hercegovini, 20 kilometara od vaÅ¡ega Å irokog Brijega, Mostar je praktički podijeljen grad. Je li vam problem prijeći u istočni dio grada?

Ma kakvi. Pa ja sam studirala dvije godine u istočnom dijelu Mostara i bilo mi je super. Nisam osjetila nikakvu provokaciju ni od profesora ni od studenata. Nisam osjetila nikakav animozitet, a oni koji su ga stvarali na kraju su ostali izolirani. Kad s obitelji idem u Mostar, uvijek odemo na Stari most.

• A osjetite li animozitet u Zagrebu kao Hercegovka?

Nije to posve iščezlo, pogotovo na društvenim mrežama. Neki su toliko zločesti, svaki dan pišu kako se ne znamo ni voziti u tramvaju. Ne možeš to ne primijetiti. Naprosto imaju potrebu ljude klasificirati po nečemu. Ali uvjerena sam da je takvim opterećenim ljudima teže živjeti.

• Izlazite li na izbore?

Prije nisam, ali u zadnje vrijeme izlazim. Muž prati politiku pa me stimulira da glasam.

• Glasate li za iste?

Uglavnom da. On je bolje upućen pa me savjetuje tko je čija opcija, gdje su čiji interesi. No glavni je trend glasati protiv. Najbolje bi bilo kad bi pobijedila treća opcija. No ambijent je da je glas za trećega glas za SDP ili HDZ, pa treća strana uvijek izvisi.

• U koju tezu viÅ¡e vjerujete – u Milanovićevu da Hrvatska nikada neće biti bogata ili u onu predsjednice Grabar-Kitarović da je Hrvatska jedna od najbogatijih zemalja?

Naprosto mislim da smo mi narod previše razdijeljen da bismo daleko dogurali. Imamo jako puno potencijala – od same države do uspješnih ljudi. Pogledajte sportaše, pa čak i nas glumce – Zrinka Cvitešić između tolikih glumica dobiva glavne uloge u Londonu. Ali toliko smo kivni jedni na druge, moramo taj hrvatski jal potisnuti, početi bodriti jedni druge, biti sretni i kad drugi dobiju nagradu.

• Ima li u glumačkom svijetu jala?

Ima, pogotovo među ženama. Puno gledamo u nedostatke jedna drugoj, zavirujemo u bore… Ma jadne smo mi žene glumice, haha. Konkurencija je velika, mlade glumice sve talentiranije, zgodnije.

• Postoji li netko s kim biste baÅ¡ voljela raditi?

Pa voljela bih raditi s Goranom Bogdanom. S njim nisam nikad ništa radila.

• Niste politički angažirani, ali biste li podržali nekoga da vam se ponudi? Ima li na tržiÅ¡tu vama zanimljiva opcija?

Ne vidim u tome ništa loše. Dosta mojih kolega sudjelovalo je u kampanjama. Ali iskreno, ne vidim uz koga bih ja stala. Rado sam pjevala na inauguraciji naše predsjednice sa svojim zborom i baš sam bila ponosna što sam dio svega toga. Jer ipak je to prva žena na čelu države i to je veliki događaj. Ali ja, kao Marijana Mikulić, teško da bih stala iza bilo koje od trenutačnih opcija. Ali nikad ne reci nikad.

• NaÅ¡a je predsjednica konzervativna. No da je ljevičarka, biste li isto tako bili sretni?

Nisam previše upućena – ali negdje sam pročitala da je naša predsjednica sklona zastupati pravo ženama na abortus. A ja sam isključivo protiv abortusa. Ako je tako, to nije konzervativan stav. Ali sam sretna što je žena na čelu države. No ništa se zasad spektakularno nije dogodilo samim time.

• Pred vama je sada dugo toplo ljeto, kako ga planirate provesti?

Ovo ljeto, nadam se, samo ću se odmarati jer se u meni akumulirao umor. Idem najprije malo k mami u Hercegovinu, pa na more.

• Gdje na more?

Zna se – na makarsku rivijeru. Mercedesom u plićak s prednjim kotačima, haha.

• Kako provodite vrijeme u Hercegovini?

Manje-više sam s rodbinom. Spavam do beskraja, ustanem kad je ručak već gotov. Odem svakako u Međugorje. Prije sam znala ići pješice, ali sada više ne idem. Dok sam studirala u Mostaru, u jednoj sezoni znala sam otići četiri-pet puta pješice do Međugorja. No otkako sam rodila, idem autom. Cijela obitelj ode na Podbrdo s djecom, odemo na ručak, kupimo poneki suvenir, provedemo cijeli dan u Međugorju.

• Ima li planova za Å¡irenje obitelji?

Nemamo konkretnih planova. No voljeli bismo jednu curicu, treba mi pojačanje, samo su dečki oko mene.

Robert Bubalo / tropolje.info