Za najrašireniju bolest svijeta medicina nema lijeka, ali Bog ima i jako je jednostavan!

Nemirno je srce moje, dok se ne smiri u Tebi!

Pitate se koja je najraširenija bolest današnjeg svijeta? Rak? Depresija? Stres? Migrena? Nesanica? Ne, nije ništa od toga, već je sve to sazdano pod jednim imenom. Zahvaljujući planetu i ljudima koji sve više štuje kult tijela a ne duha, najraširenija bolest svijeta zove se NEMIR!

Nemir je bolest koja zahvaća milijarde ljudi a riječ je o sustavniom osjećaju napetosti i brige! Zapravo samo ime ove bolesti nam govori da je to bolest u kojoj se manifestira odsustvo mira! Toliko je ta bolest raširena da se mnogi ljudi sažive s nemirom ni ne znajući da mir postoji. Nemir je zapravo prvi simptom svih, gore navedenih bolesti. Ukoliko je duboko ukorijenjen u čovjeka nakon nekog vremena nemir prerasta u stres, depresiju, nesanicu dok se naposlijetku manifestira kroz rak i mnoge druge teške bolesti! No, ni jedan liječnik neće vas upozoriti niti izliječiti ukoliko se požalite na nemir. Jer za to znanost nema lijeka! Postoje razne travke i biljke poput, primjerice Gospine trave koje mogu pomoći pri depresiji i nesanici, no ako je uzrok ovih bolesti NEMIR, nema lijeka koji tu može učiniti svoje!

No, ne brinite Bog nas nije ostavio bez lijeka i za tu strašnu bolest. Lijek je sve prisutan i vrlo jednostavan. Riječ je o sakramentu ispovijedi ili pomirenja! Ljudi koji se ispovijedaju redovito, potvrditi će ove riječi, no ljudi koji to ne čine vjerojatno će odmahnuti rukom i ponovno izabrati život u nemiru pokraj života u miru. A to je tužno, jer upravo iskrena ispovijed može ljudskom zdravlju učiniti čuda! Može sa vas skinuti cijelo breme nemira jer nemir se u čovjeku ne nastanjuje sam, nemir je samo plod grijeha koji se godinama taloži na duši, na srcu!

A grijeh kao bolest mora se liječiti. Bolest grijeha udaljava čovjeka od Boga i Crkve te ga čini nemirnim, depresivnim, bolesnim, nesretnim i na posljetku izgubljenim za vječnost. Čovjek je Božje biće koje u svojoj nutrini žudi za Bogom, pa čovjekova ‘apstinencija’ od Boga uzrokuje NEMIR ali i mnoge druge bolesti!

Sakrament pokore i pomirenja pomaže čovjeku da ozdravi od te opake bolesti koja je smrtonosna i opasna za dušu ali i za tijelo. Bog pun ljubavi, milosrđa i praštanja ne ostavlja čovjeka samog već mu daje lijek za dušu. Njegova je ljubav trajna za čovjeka, bez obzira što ljudi činili u životu protiv Boga.

Velika opasnost danas prijeti od ljudske preuzetnosti, zbog koje su mnogi vjernici podlegli duhovnoj napasti, ne shvaćajući ozbiljnost grijeha i njegove posljedice. Vjernici  često opravdavaju svoje grijehe, ne prihvaćajući da je riječ o bolesti. Ljudska znatiželja prema konzumiranju grijeha jedna je od najvećih zamki kojima se koristi sotona kako bi čovjeka uvalila u jaram bolesti, grijeha i smrti. Riječ je o duhovnoj sljepoći i gluhoći duše i srca kod neodgovornih i nesavjesnih vjernika. Čovjek mora biti duboko svjestan svoje grješne naravi, jer ionako nitko nije bez grijeha. U suprotnom, ta bolest samo napreduje i eskalira, a ponekad je baš taj pad u fizičku bolest ono što je tvrdoglavim ljudima potrebno da se vrate ispovijedi, u Crkvu. No ne treba biti tako! Riješite se nemira odmah i ne iskušavajte Boga!

Na ovom svijetu postoje brojna svjedočanstva ljudi koji su od teških bolesti, depresije, nemira pa čak i raka ozdravili zahvaljujući iskrenoj ispovijedi! Jer mnoge bolesti koje uništavju dušu i tijelo zapravo bivaju izazvane grijehom i nemirom i tu medicina ne može puno učiniti, ali Bog može! On liječi, obnavlja, zacjeljuje, čak i diže iz mrtvih kada je to potrebno. No, bitno je Bogu pružiti ruku! Dati mu priliku da nas izliječi. Potrebno je vratiti se kući, odnosno tom jedinstvu s Bogom koji nas je stvorio, iz čije misli smo svi mi potekli. I tada se događaju čudesa, koja nisu rezervirana samo za odabrane, već za sve ljude ovoga svijeta koji Boga zažele!

Pokušajte osjetiti mir, jer iz njega i za njega vi ste stvoreni, naš Bog nije Bog bolesti, već Bog zdravlja:

‘Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin, blago čovjeku koji se Njemu utječe!’ (Ps 34,9)