Romano, ljudino, ako je i bilo razloga da se o Slovencima misli ovako ili onako, ti si dokaz da te stereotipe, kao i svaki drugi, ipak treba preispitati.
Bitka naÅ¡e politiÄke elite da se u vlasti naÄ‘u predstavnici koje je izabrao hrvatski narod nije ni zavrÅ¡ila, a već se dogaÄ‘a buÄ‘enje iz sna. Naime, u toj buci oko uspostave vlasti, i želji mnogih naÅ¡ih da se u njoj naÄ‘u, zaboravilo se koliko li smo puta bivali preglasani u vladama u kojima su sjedili legalni i legitimni predstavnici hrvatskoga naroda, koliko li je zakona i odluka proÅ¡lo, a da za njih nisu glasovali Hrvati (Älanovi vlade, zastupnici u parlamentu i suci Ustavnog suda). I zaboravilo se koliko li smo, u tim i takvim okolnostima, voljom i MeÄ‘unarodne zajednice bili nemoćni. I kao da niÄega nije bilo, ili se makar stjecao takav dojam, krenulo se u novu uspostavu vlasti. I na prvom koraku – buÄ‘enje.
Nakon dugo vremena, Äini se, pokazujemo politiÄki stav da tako viÅ¡e ne ide. I ako netko hoće i želi od Federacije napraviti muslimanski entitet da će to konaÄno morati i javno izreći. Ne dolazak hrvatskih Älanova vlade na zasjedanje vlade Federacije i njezino moguće boÅ¡njaÄko funkcioniranje oÄitovat će da nema želje za politiÄkim uvažavanjem predstavnika hrvatskoga naroda (time i politiÄkog subjektiviteta hrvatskoga naroda). Ili će se morati potražiti politiÄki dogovor. I konsenzus.
Nakon dugo vremena izgleda da i Hrvati vode politiku (i da nisu samo njezin predmet), Å¡to je, naravno, pohvalno. Samo da potraje. InaÄe se bojim da bih se i ja, a i vi, na temelju samo malog interesnog popuÅ¡tanja ponovno morao buditi iz sna.
A kod nas (u Duvnu i Å¡ire u Hercegovini) uvijek je najvažnije, i zadatak svakog pojedinca, bio i ostao: biti Äovik. Braniti sebe od drugih i Å¡tititi druge od sebe. Uvažavati druge. UkljuÄivati ih. Prihvaćati sebi jednakima dajući im iskazima poÅ¡tovanja Äak i malu prednost s nakanom iskaza povjerenja da se takva privilegija ne će zlorabiti.
Zlorabili se ostaje vam braniti sebe od drugih. Ako se poÅ¡tuje i uvaži uvažavanje u granicama pristojnosti imat ćete prijatelja do kraja života. Isto vrijedi i na kolektivnoj (nacionalnoj) razini, o ovome uvijek valja razmiÅ¡ljati onima koji vode politiku i koji su politiÄka elita (nekog naroda). RazmiÅ¡lja li se na taj naÄin?
Ovih dana Romano Leljak, nezavisni istraživaÄ, hrvatskoj javnosti poznat kao Äovjek koji je razrijeÅ¡io otmicu i likvidaciju hrvatskog emigranta Stjepana Crnogorca, treba svjedoÄiti u Mienu. I ne piÅ¡em to zbog njegova svjedoÄenja, nego zbog komentara ispod jednog napisa o njegovu svjedoÄenju. Nakon Å¡to je objavljena vijest o paljenju automobila u njegovu susjedstvu Romano je to protumaÄio kao prijetnju koja ga ne će sprijeÄiti da na sudu kaže ono Å¡to ima reći. U komentarima ispod Hrvatine piÅ¡u pohvalu dotiÄnom gospodinu, ali mnogi od njih se o Slovencima kao narodu izražavaju vrlo negativno. E, sad, Å¡ta me tu ima smetati, pa kao da neki Hrvat pokazuje iznimnu ljudsku (osobnu) hrabrost i ide na suÄ‘enje nekim tamo Slovencima optuženim za likvidaciju (najsvirepije ubojstvo) nekog Slovenca – pa mi o Slovencima ovako i onako. Na pamet mi pada Petar MiloÅ¡ i njegova drama „Lekvidacija“ u kojoj dvojica naÅ¡ih gastarbajtera, u specifiÄnim okolnostima, u NjemaÄkoj poÄinju raspravu o ovima i onima u kojoj, naravno, ne valjaju ni ovi ni oni i da bi dosljedno tomu valjali jedino mi Rvati, na kraju se i njih otpisivalo po ovoj ili onoj logici, pa ostali Duvnjaci, pa se i njih otpisivalo dok nisu ostala samo njih dvojica (a i oni s obzirom na logiku otpisivanja doživjeli sudbinu ostalih: a i nas smo dvojica, da budemo iskreni, pizde). Nevjerojatna je lakoća lekvidacije (otpisivanja) i joÅ¡ nevjerojatnija zabluda kolektivne narcisoidnosti (nitko kao mi). ÄŒovik je uvik Äovik ili neÄovik kao osoba (pojedinac) i u tome ga nikada ne će izvući pozivanje na Duvnjake, Hercegovce, Hrvate ili Slovence, on kao osoba jest ili nije Äovik. Ako jest i ako traje onda će doživjeti, ako Bog da, da mu joÅ¡ za život priznaju da je ono Å¡to se teÅ¡ko postiže u ovim krajevima, ali je moguće – Äovik i po. Romano, ljudino, ako je i bilo razloga da se o Slovencima misli ovako ili onako, ti si dokaz da te stereotipe, kao i svaki drugi, ipak treba preispitati.