Iako mala zemlja, tako lijepa zemlja, smjeÅ¡tena u samom srcu Europe, na predivnom moru i s cijelim mnoÅ¡tvom joÅ¡ drugih pozitvnih atributa, ona je poput ljepotice koju nitko ne prosi jer je svi ogovaraju zbog njene ljepote – i na svoj naÄin je nesretna i sva razjedinjena, sva raslojena.
I umjesto da nam bude Božja kuća puna meÄ‘usobne ljubavi i razumijevanja, gotovo da je kuća prokletstva i nesloge. Po onoj narodnoj izreci – Nije kuća tijesna ako Äeljad u njoj nije bijesna. Ona ima svoj narod, svoje ljude, ali nažalost permanentno i svoje loÅ¡e politiÄare. Rijeka koja je mutna u svome izvoru nikada se ne može razbistriti.
O, naÅ¡a prekrasna zemljo Hrvatska, umij svoje lice i poÄeÅ¡ljaj svoje duge kose i iz njih izbaci gnjide, uÅ¡i koje su se zalegle na tvojoj glavi i nikako ti ne daju mira ni spokoja.
Usudim se kazati da niti jedna država na svijetu nema tako duboke unutarnje raslojnice poput Hrvatske. Tko po tebi, na sve strane, razvlaÄi bodljikavu žicu, pa se po najnovijem dijeliÅ¡ i na vukovarsku i nevukovarsku Hrvatsku, na ćiriliÄnu i nećiriliÄnu. Podijeljena si zbog svoje povijesti, zbog svoje sadaÅ¡njosti, ali i zbog svoje budućnosti. Podijeljena si i zbog svoje savjesti, jer ti ne daju mira tvrdeći da ono Å¡to jesi da nisi, i ono Å¡to nisi da jesi.
Tko bi izdržao u glavi toliki raÅ¡omon agresije laži na tebe i iznutra i izvana?! Tko bi ostao razuman od brojnih silnica koje se u tebi i kroz tebe isprepleću, sudaraju i sukobljavaju. Tko bi izdržao tu erupciju mržnje prema tebi samo zbog toga Å¡to postojiÅ¡, a postojiÅ¡ ne samo kao najveći planetarni, već i kao najveći svemirski grijeh i zloÄin. ZloÄin kojemu nema oprosta! Za one koji te ne vole, Ti si zloÄin sama po sebi, kao neželjeno dijete koje se rodi i odmah njegovu djeÄju nevinost pretvore u zloÄin, u neoprostivi zloÄin – zloÄin djeteta koje se nije smjelo ni roditi.
Podijeljena si na domovinsku i iseljenu Hrvatsku. Podijeljena si duboko ideoloÅ¡ki na komunistiÄku i demokratsku (domoljubnu) Hrvatsku. Podijeljena si na partizane i “ustaÅ¡e” bez obzira Å¡to od ovih potonjih nema viÅ¡e gotovo niti jednog živućeg. Podijeljena si na srbojugofile i kroatofile. Na euroskeptike i eufrofile.
Podijeljena si na izrazito bogate i izrazito siromašne. Podijeljena si na lupeže i na poštene. Podijeljena si na vjernike i nevjernike. Podijeljena si na radnike i zabušante, jednako zaposlene i nezaposlene. Podijeljena si na one koji te vole i one koji te ne vole. Podijeljena si na žrtve i ubojice. I da više ne nabrajam, jer i ovo nabrojeno već je svima preko glave.
Tko li samo u tebi izmisli tolike razdjelnice, tko li ih ugradi u tvoje prekrasno tijelo i tvoju plemenitu duÅ¡u, tko te tako zatrova i razori tvoj nevini duh, tvoju plemenitu Äistoću, tko li uprlja tvoje prekrasno lice i tvoje obraze, da se danas stidiÅ¡ sama sebe, a i svijet te zbog toga prezire.
Kao narod živimo u stanju intelektualne i duhovne hibernacije, svi smo uspavani, kao da se to sve nas ne tiÄe. Ovakvo stanje Hrvatske je slika kakva Hrvatska viÅ¡e nikada u svojoj budućnosti ne bi smjela biti.
I brdima i dolinama jeÄi – Hrvatska nikada u svojoj budućnosti ne bi smjela biti podijeljena, razjedinjena, nesložna …! Ne bi smjela biti…. Ne bi smjela biti…! Sinovi i kćeri Hrvatske, obratite se na jedinu vjeru, na jedinstvo hrvatskog nacionalnog korpusa!
U životu nekog naroda niÅ¡ta nije sluÄajno, svako njegovo stanje je rezultat povlaÄenja tajnih ili javnih niti koji utjeÄu na njegovu sudbinu. Bilo da se te niti povlaÄe iznutra ili izvana od strane moćnih politiÄkih tenzija.
Hrvatska se nalazi na politiÄkoj vjetrometini i nikada sa sigurnošću ne može razluÄiti jesu li to vjetrovi zla ili dobra. Sve je to samo politiÄki vrtlog.
Mile Prpa
