Ovu apokaliptiÄnu reÄenicu, Kako bolan Bosne nema, davno je prije bosansko – hercegovaÄke tragedije izrekao poznati glumac Josip Pejaković. U njoj je sažeta sva tuga, bol i oÄajanje, ne samo za ratom izgubljenim vremenom, već i za proÅ¡lim sustavom, za kojim Pejaković otvoreno žali redovno se izjaÅ¡njavajući Jugoslavenom.
Kako bolan Bosne nema
TeroristiÄki incident u Zvorniku gdje je ubijen policajac, a ranjena joÅ¡ dvojica otvorio je staru ranu bosansko – hercegovaÄkih podjela. Dovoljno je bilo samo primijetiti kako je ubijeni bio policajac Republike Srpske, a ubojica dijete iz rata kojemu je vojska te iste genocidne tvorevine 1992. ubila oca. ZaÅ¡to je ovaj Äin brže bolje okarakteriziran kao teroristiÄki? Zato Å¡to u BiH djeluju fundamentalistiÄke ćelije radikalnih islamista? Možda. No te ćelije nisu od juÄer.
IslamistiÄke borce u BiH je joÅ¡ u vrijeme rata dovukao Alija Izetbegović ne bi li od Bosne stvorio unitarnu džamahiriju u kojoj ne bi bilo mjesta ni za Hrvate ni za Srbe. Jednom rijeÄju, za nevjernike. Iako ovaj incident ima sve elemente etniÄke mržnje i zloÄina iz osvete, meÄ‘unarodnoj zajednici i unitarnoj boÅ¡njaÄkoj politici draže ga je nazvati teroristiÄkim Äinom jer on nije niÅ¡ta drugo već pucanj u daytonsku BiH. Daytonski krvnici, a pri tom mislim na meÄ‘unarodnu zajednicu, BiH su nanijeli približno istu Å¡tetu kao i Mladićevi i Karadžićevi krvnici.
FiziÄki genocid i istrebljenje zamijenjen je institucionalnim silovanjem Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda. U toj politici, nažalost, prednjaÄili su sami BoÅ¡njaci kojima je Hrvatska u ratu bila sigurna luka i drugi dom. I zato se Pejaković tada s pravom pitao „kako bolan nema Bosne“. Nema je, i nakon 20 godina od rata ona je samo monstrum meÄ‘unarodne zajednice, bez adekvatnih institucija zadojena dvodesetljetnom mržnjom. Danas radikalno vehabijskom, sutra tko zna Äijom.
PriruÄnik o Domovinskom ratu
Ono Å¡to u 20 godina nisu mogli politiÄari, uspjelo je povjesniÄarima. U Zagrebu je predstavljen priruÄnik „Domovinski rat“ za osnovne i srednje Å¡kole po kojem će hrvatska djeca uÄiti o temeljima moderne hrvatske države. Posebno raduje Äinjenica Å¡to su meÄ‘u grupom autora i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra iz Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor i jedan od najplodonosnijih HRT-ovih dokumentarista Darko Dovranić.
U tom priruÄniku djeca će izmeÄ‘u ostalog, nauÄiti tko su bili Blago Zadro, Damir Tomljanović Gavran, Kata Å oljić, SiniÅ¡a GlavaÅ¡ević. Iz priÄa o ovim velikim, a zapravo malim, obiÄnim ljudima, djeca će moći razumjeti silnu ljubav prema domovini Å¡to su ih ovi heroji iznijeli na svojim leÄ‘ima i preÅ¡li u vjeÄnost. Ohrabruje nastojanje modernih hrvatskih povjesniÄara da Domovinski rat približe mladim generacijama koje se u to vrijeme joÅ¡ nisu ni rodile.
Žalosno je pak, kako će ovaj priruÄnik biti samo priruÄnik kojeg će profesori moći koristiti pri nastavi. Kao takav neće biti obavezan, već samo u kategoriji „za one koji žele znati viÅ¡e“. Koliko će se on koristiti, ovisit će samo i jedino o profesorima. JoÅ¡ i danas, postoje profesori koji su u hrvatski sustav doÅ¡li iz proÅ¡log, i koji se joÅ¡ nisu pomirili s postojanjem hrvatske države. Ne tako davno i ja sam, iz ustiju svoje profesorice povijesti sluÅ¡ao nebuloze kako je TuÄ‘man dijelio s MiloÅ¡evićem Bosnu i Hercegovinu, kako je Stepinac bio najobiÄniji kolaboracionist i kako ova zemlja nema budućnosti.
Možda bi bilo dobro, da Ministarstvo obrazovanja, umjesto opscenih kurikuluma, ovaj priruÄnik stavi kao obveznu pomoć u nastavi i usput svim graniÄnim profesorima onemogući pljuvanje po temeljima hrvatske države. I ovaj priruÄnik dokaz je koliko je haÅ¡ka presuda hrvatskim generalima bila bitna i potrebna. U suprotnom, hrvatska djeca uÄila bi kako su Gotovina i MarkaÄ ratni zloÄinci, a Hrvatska zemlja nastala na zloÄinu.
Gnjusni SDP protiv Kolinde
Zoran Milanović je politiÄkim obraÄunima i laganjem javnosti poÄeo specijalni rat protiv oporbe kako bi svim silama ostao na vlasti. Prvo je politiÄkim uhićenjima zagrebaÄkog gradonaÄelnika Milana Bandića poÄelo neutraliziranje suparnika s ljevice, da bi odmah nakon toga aktualni Å¡ef SDP-a sudjelovao u destrukciji uperenoj protiv vlastitog predsjedniÄkog kandidata Ive Josipovića. Sada je teÅ¡ko verbalno naoružanje okrenuto prema desnici.
Sustavnim vezivanjem predsjednice uz HDZ u narodu se želi stvoriti dojam kako je predsjednica tek puka glasnogovornica Tomislava Karamarka, što je na nebuloznoj press konferenciji izjavio i istarski „Veli Jože“, Peđica Grbin. Nije se toga dosjetio sam Peđa, on je samo izrecitirao ono što mu je naredio njegov šef. Iritantno je nastojanje i mišljenje SDP-a kako je narod u Hrvatskoj glup. Napadajući predsjednicu zbog tobožnje utaje poreza, SDP-ovci skreću pažnju sa svojih nedjela.U prvom redu žale što im Ivo Josipović nije vratio novac od kampanje, nego ga je zadržao za sebe.
Zadnje od tih nedjela je Zmajlovićevo oÅ¡tećenje državnog proraÄuna s preseljenjem u Zagreb Tower. Da je pravne države, jedino preseljenje koje bi Zmajlović mogao realizirati bilo bi ono u Remetinec. Å teta po proraÄun će ostati, i opet će ju pokrpati narod. Ovakvog pustoÅ¡enja hrvatskog proraÄuna posramio bi se i Äuveni ban Khuen Hedervary. Ali on je vladao „samo“ 20 godina. Sreća pa je danaÅ¡nji politiÄki mandat ograniÄen na samo Äetiri. InaÄe bi Kukuriku ekipa iza sebe ostavila ono o Äemu je Hedervary onda mogao samo sanjati. OpustoÅ¡enu i devastiranu Hrvatsku.
Borovo Selo – zloÄin bez kazne
Obilježena je joÅ¡ jedna tužna obljetnica masakra u Borovu Selu. Ni nakon 24 godine nisu poznati poÄinitelji koji su svirepo pobili i masakrirali dvanaestoricu hrvatskih policajaca. Od prigodnih rijeÄi ministra Ranka Ostojića bilo bi mnogo bolje da hrvatska policija pod njegovim vodstvom poÄne ispitivati potencijalne zloÄince.
Umjesto kritike državnim vlastima Srbije, Ostojiću bi bilo pametnije da kao ministar pokrene policijski i pravosudni progon zloÄinaca. A oni se znaju. Kao Å¡to se i zna da na podruÄju Vukovara, Dalja, Mirkovaca, Negoslavaca i Trpinje mirno žive graÄ‘ani srpske nacionalnosti koji su u ratu ubijali, palili i silovali. Javna je Äinjenica da i danas, 24 godine poslije, žrtve zvjerskih silovanja sreću svoje krvnike po ulicama. K tome viÅ¡e boli Äinjenica kako se vlastita država ne brine za njihovu žrtvu jer neprocesuiranjem ratnih zloÄinaca vladajući Äuvaju ionako krhku vladajuću većinu.
Ali niÅ¡ta nije Äudno ako u Saboru sjede ljudi koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku. Pridodajmo tome joÅ¡ i lokalne srpske Äelnike poput sisaÄko – moslavaÄkog dožupana Rkmana koji su 1991. oružanom pobunom ustali protiv Hrvatske, ali im hrvatske kune u džepu nisu mrske, i dobit ćemo institucionalnu spiralu zla koja joÅ¡ uvijek iscrpljuje ovo druÅ¡tvo. Ostaje nam za nadati se da će zloÄinci za pokolj u Borovu Selu doći pred lice pravde, a da Hrvati srpskog podrijetla na izborima neće birati zloÄince i ljude sa stažem u takozvanoj vojsci takozvane RSK.
Policijska država u režiji Zorana Milanovića
Taman kad je i desni dio javnosti poÄeo polagano priželjkivati da branitelji iz Savske konaÄno odu svojim kućama, premijer Milanović opravdao je postojanje dvjestodnevnog prosvjeda hrvatskih branitelja. U maniri kakve se ne bi posramio ni Pol Pot ili Causescu, premijer je naredio ministru obrane Kotromanoviću da zabrani nastup na skupu zajedniÅ¡tva klapi HRM-a Sveti Juraj. Iako je organizator ishodio od MORH-a dopuÅ¡tenje da spomenuta klapa može nastupati, par sati prije nastupa Kotromanović je nastup zabranio zbog toga Å¡to su pripadnici klape djelatne vojne osobe. Ne sjećam se da je sliÄna zabrana doÅ¡la u vrijeme kada je poÄasna bojna sudjelovala na obilježavanju komunistiÄko – ÄetniÄkog derneka u Srbu Å¡to ga svake godine obilježavaju sluge zla.
Ovim Äinom, Kotromanović je od sposobnog zapovjednika u Domovinskom ratu postao Milanovićeva tetkica i trbuhozborac SDP-ove politike. Svi se sjećamo Å¡to je Kotromanović govorio u ljeto 2001. i Å¡to je tada mislio o SDP-ovoj politici, a Å¡to misli danas. Dovoljno za zakljuÄiti o osobnom integritetu i dostojanstvu.
Iako se vjerovalo da je to jedina crtica koja će ostati obilježena kao pokuÅ¡aj miniranja skupa na kojemu se skupilo izmeÄ‘u 50 i 60 tisuća ljudi, Äim je na binu izaÅ¡ao Thompson, nestalo je signala na 10 hrvatskih lokalnih dalekovidnica koje su prenosile ovaj veliÄanstveni skup hrvatskog zajedniÅ¡tva. Ne sumnjam kako je i to bilo u režiji pomahnitalog premijera koji će u borbi za vlast povlaÄiti sve oÄajnije poteze. Ako do sada joÅ¡ nekome nije bilo jasno zaÅ¡to hrvatski branitelji prosvjeduju, posljednji dogaÄ‘aji i slijepcima će otvoriti oÄi. Upravo su posljednji dogaÄ‘aji braniteljski prosvjed uÄinili joÅ¡ smislenijim i potrebitijim. Jer nitko nije veći od demokracije i od Hrvatske, pa zvao se on i Zoran Milanović, trenutaÄni hrvatski despot koji u borbi za politiÄkom moći neće prezati od niÄega.
Na nama svima je da ga u tome zaustavimo. Ali ne na ulici, Å¡to bi on i htio. Na izborima. Gdje će potez perom postati jaÄi od maÄa ognjenog!
Tomislav Stipić tropolje.info
